‘Naše muževe i braću na front ste poslali bez ičega! Trošimo zadnju ušteđevinu da im kupimo barem lijekove i čarape‘

Za Viktoriju je rat u Ukrajini već gotovo mjesec dana sasvim blizu i u njezinom malom stanu na području Moskve. Njezinog brata je ruska vojska odvela s radnog mjesta na području Rostova. „On bi se trebao boriti u Donbasu, kakva noćna mora", kaže ova 37-godišnja žena. „Više uopće ne mogu spavati." Viktorija plače. Strahuje ne samo za svoga brata nego i za svoga muža Andreja. Ovaj par ima sina kojemu je godina i pol. Ured za mobilizaciju na području Rostova na Donu, gdje je Andrej još prijavljen, već ga je tražio.

Mnogi u Rusiji su u takvoj situaciji. Žene iz cijele zemlje se žale na forumima ili na društvenim mrežama da gube hranitelje obitelji. Ne znaju kako će izaći na kraj, često troše svoju posljednju ušteđevinu kako bi kupili ono najnužnije za odlazak na bojište. Traženi su osobito pancirni prsluci, ali ih je teško dobiti i platiti. Žene pričaju da od ušteđevine svojim muževima kupuju ruksake, lijekove, toplo donje rublje i čarape, piše Deutsche Welle.

Na videima koje se često dijeli na internetu vide se skupine muškaraca, jedan apelira na vlasti da nešto učine da im odgode vraćanje kredita. Na drugom se vidi skupina pored vlaka Ruske državne željeznice, muškarci psuju da nisu dobili hranu i druge potrepštine za putovanje. Jedna skupina muškaraca sluša savjet žene u vojnoj odori da ponesu tampone kako bi njima sanirali prostrijelne rane. Nema dovoljno ni paketića prve pomoći.

Nedostatak osnovne opreme

Ali mobilizirani rezervisti se žale da djelomice ne dobiju ni kacigu niti oružje. „Dali su nam odjeću, cipele, plinsku masku i ašovčić", priča Aleksej u razgovoru za neovisni internetski portal istories.media. Od svog novca on je još kupio vreću za spavanje, izolacijski podmetač i vojničke čizme za zimu. Online-trgovine, ali i dućani vojne opreme i potrepština za logorovanje izvješćuju da su im skladišta ispražnjena.

Nemir je tako raširen da se u Rusiji već odavno i guverneri i parlamentarni zastupnici javljaju zbog problema s mobilizacijom. Zgražanje je izrazio primjerice zastupnik u Dumi Andrej Guruljov, član Odbora za obranu: milijun i pol kompleta osobne opreme je nestalo i nitko ne objašnjava kako, rekao je on. Šef Kremlja Vladimir Putin je, istina, smijenio zamjenika ministra obrane Dmitrija Bulgakova koji je odgovoran za opremanje vojske. Ali, Guruljov se žali da time nije objašnjeno „zašto mobilizirani ne dobivaju uniforme".

Guverneri sad djelomice sami za mobilizirane nabavljaju, mimo proračuna ministarstva obrane, dalekozore i dalekozore za noćno osmatranje. Poznati zastupnik Leonid Sluckij je bio oštar: „To je sramota." Ponekad nedostaje čak streljivo i oružje. Osim toga mobilizirani se žale da obećane vojničke plaće, koje su između 100.000 i 300.000 rubalja (1.600 i 4.900 eura), ovisno o regiji, kasne ili uopće ne stižu.

Mnogi paralizirani strahom

Dok su stotine tisuća ljudi pobjegle iz zemlje, mnogi se ipak pokoravaju. Ima Rusa koji se odlučno bore za Putinove ciljeve u Ukrajini. Ipak, mnogi idu u vojsku jer ne vide alternativu u bijegu iz zemlje ili zatvoru. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je u više navrata pozivao ruske rezerviste da se ne žrtvuju za Putina kao topovsko meso, da se na fronti predaju i odu u ukrajinsko zarobljeništvo.

U međuvremenu su mnogi paralizirani strahom, ne usude se izaći na ulicu. Video-nadzor koji se često susreće u Rusiji po navodima vlasti sad služi i pronalaženju onih koji izbjegavaju mobilizaciju. U glavnom gradu Moskvi upada u oči da su sad ulice, restorani i teretane prazniji nego prije početka djelomične mobilizacije. A manje je ljudi općenito i u javnom životu. Pritom je sve više vijesti da su brojni mobilizirani vrlo brzo nakon što su došli na frontu poginuli.

Sa zgražanjem su prošlog tjedna reagirali i ruski državni mediji kad se doznalo da je jedan vodeći namještenik gradske uprave u Moskvi, koji nije imao nikakvog vojnog iskustva, poslan u Ukrajinu. Dvadesetosmogodišnji Aleksej Martinov, koji je mobiliziran 23. rujna, poginuo je na fronti 10. listopada. Kako se to moglo dogoditi, pitao je Putina jedan novinar blizak Kremlju prošlog petka na konferenciji za novinare u Astani u Kazahstanu. Podsjetio je i na sve češće vijesti o smrti ruskih vojnika u Ukrajini.

Ni riječi o mrtvima

Ali, Putin nije ni riječi rekao o ubijenim muškarcima iz Čeljabinska i brojnih drugih mjesta koji se vraćaju u mrtvačkim sanducima. Naglasio je da je već mobilizirano 220.000 od planiranih 300.000. Te da su deseci tisuća već u svojim postrojbama na fronti. Putin je, istina, rekao i da se mora poštivati faze pripreme za djelovanje na bojištu te da je u posljednje vrijeme više puta morao priznati pogreške kod mobilizacije, piše Deutsche Welle.

Za oko dva tjedna, i to je Putin rekao u Astani, trebala bi biti završena „djelomična mobilizacija". I ponovio da bi mobilizirani trebali prije svega štititi 1.100 kilometara dugu prvu crtu bojišta u Ukrajini. „Mobilizacija je povezana s time", rekao je Putin. A s obzirom da će ta crta teško ikad biti sigurna, brojni Rusi očekuju da će slijediti daljnje mobilizacije.

Ni gotovo osam mjeseci nakon početka rata Putin ne pomišlja na zaustavljanje prolijevanja krvi. U Astani su ga novinari pitali i žali li što je započeo „specijalnu operaciju" u Ukrajini, kako se rat službeno naziva u Rusiji. Ali, nitko nije očekivao da Putin pokaže žaljenje. Ono što se danas događa je neugodno, ali ono što bi kasnije došlo bilo bi još gore, rekao je Putin. „Moje djelovanje je, dakle, ispravno i prikladno", naglasio je Putin.