Napetosti na južnom Kavkazu ne jenjavaju! Plamte tenzije između Azera i Armenaca, Rusi potpuno nemoćni

Antun Krševan Dujmović radi u Institutu za razvoj i međunarodne odnose (IRMO)

Dok su očiju svjetske javnosti uperene prema ratu u Ukrajini, a u regiji prema Kosovu, napetosti na južnom Kavkazu ne jenjavaju. Južni Kavkaz Rusija smatra područjem svoje interesne sfere, a sukobe u svojem susjedstvu Moskva koristiti kako bi se nametnula kao posrednik i mirotvorac po principu „podijeli i vladaj“, a sve u cilju održavanja dominacije na teritorijima koji su nekad pripadali Sovjetskom Savezu odnosno Ruskom Carstvu.

Tijekom drugog rata na Gorskom Karabahu u jesen 2020., regiji u sastavu Azerbajdžana koji su nakon raspada SSSR-a kontrolirali Armenci, Azerbajdžanci su uspjeli povratiti većinu okupiranog teritorija. Međutim, nakon više od dvije godine od sporazuma o primirju između Armenije i Azerbajdžana, mir se nije vratio u ovu regiju.

Za razliku od prvog rata između Azera i Armenaca od 1992. do 1994., u kojem je Armenija uspjela zavladati Gorskim Karabahom i nakon čega je s ovog područja protjerana azerbajdžanska populacija, u drugom ratu Azerbajdžan je uspješno vrtio većinu okupiranih teritorija. Azerbajdžanska operacija zauzimanja Karabaha se uvelike može usporediti s hrvatskom Olujom u kojom je oslobođen okupirani hrvatski teritorij koje je okupirala tzv. SAO Krajina, jer je izvedena munjevito, uz koordinaciju napredne vojne tehnologije i motiviranih i dobro uvježbanih profesionalnih jedinica.

Ipak, Azerbajdžan nije vratio sva okupirana područja, a na područjima razdvajanja između Azerbajdžanaca i Armenaca na Karabahu, od studenog 2020. raspoređeni su ruski mirotvorci. Uz povremene vatrene okršaje dvije strane, Azerbajdžance najviše smeta ilegalna sječa šuma i iskorištavanje mineralnih potencijala, prije svega zlata, na još uvijek okupiranim područjima. Kako je sporazumom o prekidu vatre, koji je pod pokroviteljstvom Rusije sklopljen između Armenije i Azerbajdžana, ostavljena komunikacijska linija između Armenija i područja na Karabahu koje i dalje okupiraju Armenci – poznat kao Lačinski koridor – trupci, zlato, bakar i druga prirodna bogatstva odlaze ovim koridorom iz Karabaha u Armeniju.

Zbog eksploatacije prirodnim resursima bogatog Karabaha, koja se obavlja preko Lačinskog koridora, azerbajdžanski prosvjednici blokiraju ovu komunikacijsku liniju od 12. prosinca. Prosvjednici traže da se azerbajdžanski promatračima dopusti da nagledaju armenske aktivnosti – sječu šuma i eksploataciju rudnika zlata. Prostore ne kojima Armenci i dalje vrše eksploataciju okružuju ruski mirovnjaci koji razdvajaju dvije strane. Međutim, zbog nedopuštene sječe šuma i iskorištavanja mineralnih bogatstva, i Armenci na okupiranim područjima se sada suočavaju s problemima, jer je zbog azerbajdžanske blokade Lačinskog koridora onemogućena opskrba potrepštinama koje šalje Armenija.

Ministar vanjskih poslova Azerbajdžana Jeyhun Bayramov upozorava da Azerbajdžan već više od godinu dana traži da se njegovim promatračima omogući ulazak na područja koja su i dalje okupirana kako bi nadzirali stanje sa sječom šuma i eksploatacijom rudnika zlata u Karabahu. Azerbajdžanci inzistiraju da se njihovim promatračima i aktivistima za zaštitu okoliša omogući uvid u situaciju na terenu. Armenci se sa svoje strane žale da Azerbajdžanci koristite prosvjednike i zelene aktiviste kao izliku da blokiraju komunikaciju iznađu Armenije i područja pod njihovom kontrolom u Karabahu kako bi prekinuli opskrbu Armenaca koji su preostali na tim područjima i tako izvršili pritisak na njih.

Međunarodna zajednica nastoji da, nakon primirja iz 2020., uspostavi trajno rješenje u odnosima Armenije i Azerbajdžana. Međutim, kao ni u periodu između dva rata na Karabahu od 1994. do 2020. tako ni danas nema stvarnog mira u regiji. U sukobima između Armenije i Azerbajdžana samo u rujnu ove godine poginulo je gotovo 300 vojnika na obje strane.

Iako je u jesen 2020. Azerbajdžan uspio osloboditi veći dio okupiranog Karabaha, dio teritorija koji je i dalje pod njenom kontrolom Armenija koristi kako bi pomogla svoju nerazvijeno gospodarstvo prebacivanjem prirodnih resursa s Karabaha u Armeniju.

Sa svoje strane, Azerbajdžan u preko 30 godina svoje neovisnosti ne posustaje u namjerama da osigura kontrolu nad svojim čitavim međunarodnom priznatim teritorijem. S druge strane Rusija se nametnula kao mirotvorac u studenom 2020. baš u trenutku da zaustavi azerbajdžansko napredovanje koje je išlo za oslobađanjem čitavog okupiranog teritorija. Podupiranjem Armenije, u kojoj Rusija ima i vojnu bazu i koja ekonomski i vojno znatno zaostaje za Azerbajdžanom, Rusija želi zamrznuti konflikt na Karabahu, ne bi li se iznova pojavljivala kao treća strana koja će osiguravati kakav takav mir i tako osiguravati utjecaj u regiji. Pored zamrzavanja konflikta na Kavkazu, Rusija drži i dijelove Gruzije pod svojom kontrolom, pa se prisutnošću u sve tri južnokavkaska republike želi nametnuti kao regionalni lider.

Zbog usredotočenosti međunarodne zajednice Ukrajinom te zbog slabljenja međunarodnog i regionalnog utjecaja Rusije, moguće je izbijanje novog sukoba između dvije zemlje.