Nancy Pelosi: Žena bez koje 32 milijuna ljudi ne bi imalo novca da ode liječniku

WASHINGTON - Nancy! Nancy! Nancy! Nancy - klicali su prisutni u East Roomu Bijele kuće kada je u utorak, tijekom potpisivanja zakona o reformi zdravstva, predsjednik Barack Obama odao posebno priznanje “jednom od najboljih predsjednika koje je Zastupnički dom Kongresa ikada imao, predsjednici Nancy Pelosi”. I doista, da nije bilo uvjerenja, ustrajnosti i vještine te iskusne političarke, moguće je da ovog događaja ne bi niti bilo.

Podrška i glavni suradnik

Kada je poslije siječanjskih promjena u sastavu Senata nastupila najkrupnija od svih kriza na teškom putu reforme zdravstva, a demokrati bili posve obeshrabeni te čak spremni odustati, ona je čvrsto odlučila ići dalje. Priča se da je tijekom konzultacija u veljači Rahm Emanuel, šef predsjednikova ureda i nekad njezin bliski suradnik koji ju je 2006. godine i nominirao za predsjednicu Zastupničkog doma, Obami savjetovao da se s reformom nastavi malo-pomalo. No, Pelosi je, nazivajući Emanuelov prijedlog “dječjom igračkom”, odbila ići na manje od sveobuhvatne rekonstrukcije zdravstvene zaštite, obrazlažući da su svi njezini dijelovi povezani.

Uspjela je uvjeriti Obamu da se može uraditi sve. Bila je njegov stup, podrška i glavni suradnik u traženju političkog i proceduralnog rješenja.

Netko je ovih dana primijetio da su reformu na svojim plećima zapravo iznijeli predstavnici onih kojih prije nije bilo na američkom političkom vrhu: prvi crni predsjednik i prva žena predsjednica Zastupničkog doma.

Na toj je funkciji Nancy Pelosi treća u američkom političkom nizu, iza predsjednika Obame i potpredsjednika Bidena, i najviše rangirana žena u američkoj političkoj povijesti. Također je i prvi predstavnik Amerikanaca talijanskoga podrijetla, kao i države Kalifornije, koji je došao tako daleko.

Sjaj u očima

Nama koji smo je poslije toliko napornih dana te glasovanja o reformi zdravstva, koje je do posljednjeg trenutka bilo neizvjesno, vidjeli u nedjelju nakon ponoći na konferenciji za novinare u Kongresu, ostat će u sjećanju, više od riječi, sjaj u njezinim očima zbog tog povijesnog trenutka.

Četiri dana prije 70. rođendana ta baka sedmero unučadi i političarka prilično ustaljena izraza osmjehivala se i treperila gotovo kao djevojčica.

A u politici je, na neki način, od rođenja jer je najmlađe, šesto, dijete nekadašnjega baltimorskoga gradonačelnika i demokratskog kongresnog zastupnika Thomasa D’Alesandra. Odrasla je i školovala se u Washingtonu. Studirala je političke znanosti i s 22 godine počela raditi u uredu senatora Daniela Brewstera, i to zajedno sa sadašnjim vođom većine u Zastupničkom domu, Stenyjem Hoyerom.

Samostalnu političku karijeru počela je kad se sa suprugom, biznismenom Paulom Frankom Pelosijem, 1969. preselila u San Francisco. U Zastupnički dom američkoga Kongresa stigla je 1987. te uglavnom djelovala kao lijevi demokrat, bez obzira na to što spada među najbogatije članove toga tijela. (Posjeduje značajne nekretnine u San Franciscu, vinograd u St. Heleni i dionice Applea, a njezin suprug i kalifornijski bejzbolski tim Redwoods.) Bila je i jedan od osnivača Demokratskog progresivnog kluba zastupnika, ali otkako je došla na čelo doma, zastupa mnogo umjereniju srednju struju.

Buran temperament

Ugled među kolegama uživa zbog postojanosti, sistematičnosti i čvrstine, što ju je 2001. godine prvo dovelo na mjesto demokratskog “biča”, odnosno onoga koji organizira zastupnike za glasovanje, a zatim i do lidera manjine. Za predsjednicu Zastupničkog doma izabrana je 2007., nakon što su demokrati, prvi put poslije 1994., dobili većinu na izborima u studenome 2006. godine. Sama ističe da je bila zapanjena time s kolikim je mirom preuzela čekić za vođenje toga 435-članog tijela.

I suradnici, navikli na njezin burni temperament, napominju da je kod nje počela prevladavati hladnokrvna uvjerenost te da se tako ponaša “čak i kada je glasovanje tijesno”. Pričaju da tada najčešće u ruke uzme svoju listu i - rješavajući situaciju uglavnom uvjeravanjem, ali i trgovanjem - dodaje na nju jedno po jedno ime.

- Rigorozan je pragmatik - opisao ju je jedan od njezinih suradnika.

- Radim na Capitol Hillu već 40 godina i nikad nisam vidio nitkoga tko toliko kontrolira situaciju kao Nancy. Ona je najsnažniji vođa kojega smo ikada imali u Washingtonu. Po efikasnosti se s njom može usporediti jedino Lindon Johnson - rekao je o njoj kongresmen Jim Morgan.

- Ona je katkad zastrašujuća, ali impresivna - istaknuo je jedan od promatrača koji ju je gledao tijekom zakulisnih radnji koje su prethodile glasovanju o zdravstvenom zakonu.

Na sam dan glasovanja, u nedjelju, ta katolkinja je najprije otišla na jutarnju misu, a zatim podzemnim prolazom stigla do kongresnih hodnika gdje je do posljednjeg trenutka nastavila pridobivati glasove. Kada je znala da je rješenje postignuto, kroz demonstrante iz “čajanke”, koji su nosili njezine ružne karikature i dovikivali joj pogrde, povela je marš demokratskih zastupnika prema dvorani, noseći u ruci čekić kojim je 1965. godine proglašena posljednja velika socijalna reforma: usvajanje državne zdravstvene zaštite za stare i siromašne, Medicare i Medicaid.

Politički instinkt

U tjednima prije toga mnogi su je propitivali i upozoravali da bi upornost kojom goni svoje kolege da usvoje zakon mogla uslijediti demokratskim gubitkom na jesenskim izborima ove godine te čak gubitkom većine u Kongresu, kao u Clintonovo vrijeme 1994. godine. Ovih se dana, međutim, pokazuje da je njezin politički instinkt bio ispravan: u najnovijem istraživanju javnosti, koje su proveli Gallup i USA Today, 49 posto ispitanika sada se izjašnjava u korist reforme, a 40 posto njih je protiv. Demokrati su od nedjelje dobili nevjerojatnu energiju na čijem su valu moguće i nove promjene.

- Ona zna što je Demokratska stranka. Ona zna da je većina nas ušla u službu javnosti kako bi pomogla ljudima. Ona igra na naše bolje interese, na našu bolju prirodu i zna kako nas pokrenuti - zaključio je zastupnik Morgan.