NAKON PADA ALEPA, KARTE SE PONOVNO MIJEŠAJU Velika pobjeda Asada, Rusa i Irana i težak poraz Amerikanaca iz temelja bi mogao promijeniti odnose

Iako se očekivalo (možda su to bile tek puste želje i nadanja) da bi završne borbe mogle trajati do kraja godine, pa i dulje, istočni dio Alepa je praktički pao.

Sirijske snage predsjednika Bašara al-Asada ušle su u stari dio grada, čime su žestoke višemjesečne borbe okončane. Dok se ostaci razbijenih oporbenih snaga povlače, zajedno s navodno čak 80 tisuća civila, postavlja se pitanje je li ovo početak kraja petogodišnjeg građanskog rata u Siriji ili tek završna faza koja bi mogla trajati godinama. Naime, nakon Alepa se karte ponovno miješaju. Alep je, uz Damask, najvažnije središte Sirije, koje može biti ključno za daljnji politički i vojni obračun u toj zemlji gdje ratuje svatko sa svakim, a prelamaju se i veliki međunarodni interesi i vodeći svjetski igrači.

Poraz SAD-a

U Bašarovu osvajanju istočnog Alepa odlučujuću su ulogu imali Rusija i Iran. Prvi jer su zračnim napadima, raketama s brodova u Sredozemlju te obavještajnim podacima odrađivali lavovski dio operacija za Alep, a drugi su se politički potvrdili jer su na teren slali svoje “dragovoljce” i pripadnike sponzorskih šijitskih milicija iz Libanona. Rusiji je bilo bitno samo da osigura prevlast bašarovaca nad Alepom pa je, kažu stručnjaci, izabrala taktiku Čečenije - pobjeda, pa što košta da košta. Ovom je pobjedom Asad učvrstio svoju političku, a ne samo vojnu, snagu i prometnuo se u glavnog igrača, iako je još prije manje od godinu dana bio “živi politički mrtvac”. Teško da će, kako stvari stoje, Asada biti lako izbaciti iz poratne sirijske premetaljke. Rusija mu je priskočila u pomoć te ga reanimirala i vojno i politički. Osim što je riskirala tako što je pomogla svom jedinom bliskoistočnom savezniku, koji je bio na konopcima, Moskva je i sebe potvrdila kao vodećeg igrača na tlu spaljene Sirije te odnijela važnu političku pobjedu nad SAD-om. Naime, Rusija je iskoristila vakuum u Washingtonu, koji je nastao opterećenošću neizvjesnom izbornom kampanjom, a zatim stanjem šoka kod Baracka Obame koji je uslijedio nakon poraza Hillary Clinton, odnosno pobjede Donalda Trumpa te na kraju i limb između odlazeće i dolazeće administracije.

Moskva pregovara s Bijelom kućom u pakiranju u kojem je ograničen manevarski prostor, a i vrijeme im curi, ali istodobno osluškuje i domunđava se s Bijelom kućom u formiranju, pogotovo jer se ne zna kakvu će poziciju prema Siriji zauzeti. No, dok se to dogodi, Putin i Asad će se osoviti na poziciju koja im omogućava ne samo da sudjeluju ravnopravno u pregovorima, nego i da diktiraju tempo i uvjete. Ovaj američki poraz u Alepu u startu će ograničiti i smanjiti snagu Donalda Trumpa u Siriji. “Pad Alepa suočit će SAD s realnošću i pokazati da je nada koju je Washington polagao u umjerenu oporbu kao buduće vladare Sirije zapravo lišena osnove”, rekao je Paul R. Pillar, bivši visoki dužnosnik analitičkog odjela CIA-e. Neki američki analitičari drže da je Alep veliki poraz Baracka Obame u finišu njegova mandata te mu zamjeraju neodlučnost i neuvjerljivost koju je, pak, Kremlj iskoristio te prvi put nakon raspada SSSR-a nadmudrio SAD. Doduše, Rusija sada jest u prednosti, ali je pitanje koliko financijski može izdržati pritisak Sirije, iako neka ekonomska predviđanja idu naruku Moskvi.

Migrantski val

Uz Rusiju, pobjednik ove faze građanskog rata je i Iran koji se pozicionirao kao jedan od ključnih igrača. Osim SAD-a, pod poražene se mogu svrstati i Jordan, Saudijska Arabija, Katar te ostale zainteresirane zemlje Perzijskog zaljeva. One se nisu mogle angažirati koliko su namjeravale jer su zaglavile u Jemenu. Turska se, pak, našla u nebranom grožđu jer je njezin utjecaj sve slabiji (previranja u vojsci nakon neuspjelog puča oslabila su borbenu gotovost), a fiksirani su samo na Kurde, odnosno da im oslabe utjecaj. Premijer Binali Yildirim je tijekom posjeta Moskvi ponudio svoje posredničke usluge kako bi se oporbi omogućilo povlačenje iz Alepa. Vijesti s terena kažu da se oporbenjaci žele dogovoriti, ali s druge strane je muk.

Neki analitičari kažu da bi završetak rata mogao označiti i kraj Sirije kakvu znamo te da bi se mogla raspasti na nekoliko država, od kojih bi možda jedna bila kurdska.

Bivši veleposlanik Danske u mnogim bliskoistočnim zemljama, Rolf Holmby, smatra da će pad Alepa izazvati velik udarac antibašarovskim pobunjenicima te da će se mir morati potpisati s Asadom koji je praktički pobjednik rata. Neki američki stručnjaci se pribojavaju da bi se razočarani i razbijeni vojnici oporbe mogli priključiti ekstremnim islamskim skupinama, pa i ojačati tzv. Islamsku državu. Osim prijelomnog utjecaja na stanje u Siriji, smatra se da će pad Alepa ojačati migrantski val prema Europi te stvoriti novu bazu jačanja ekstremne desnice u Europi uoči izbora u Francuskoj, Njemačkoj i Italiji.