Iako Umberto Bossi (70) u petak kaže da još nije odlučio hoće li se na kongresu Sjeverne lige ujesen ponovo kandidirati za vodeću funkciju stranačkog tajnika, premda bivši ministar unutrašnjih poslova Roberto Maroni kaže da bi ga u tom slučaju bezrezervno podržao - praktički nitko u talijanskoj političkoj javnosti ne sumnja da je Bossi nepovratno napustio prvi plan političke scene.
Bossi je imenovan na uglavnom počasnu funkciju predsjednika Sjeverne lige, što mu omogućuje da i dalje sudjeluje na sjednicama najužeg vodstva.
Ogorčen i vulgaran
Umberto Bossi je specifičan fenomen talijanske politike, odnosno antipolitike. Ogorčen neprijatelj talijanskih stranaka i Italije kao činjenice, okupio je snažan pokret na populističkoj platformi, te na svojoj slici kao narodskog čovjeka, ogorčenoga, vulgarnoga (poput Keruma ili Jovanovića u Hrvatskoj, pa čak i gore): ženi koja ga je “provocirala” istaknuvši talijansku državnu trobojku rekao je da njome obriše zadnjicu; novinarima pokazuje srednji prst i dobacuje uvrede, mačistički je poručivao da njegova “Liga ima tvrd”, čak je i najvjernijega saveznika, Berlusconija, nazivao (u prijevodu) “Berluskurc” kada se s njime prvi put razišao. Optuživao je sve druge da su lopovi, ali je sam morao odstupiti zbog optužbi za korupciju upućenih njemu osobno i njegovoj obitelji, te najbližim suradnicima.
Nije iščeznuo, ostaje u stranci, ali više nije u prvom planu. Uzimat će ga u obzir, ali više neće svi u Ligi iščekivati njegovu prosudbu i odluku pa je slijepo slijediti, kao u posljednjih dvadeset godina, a osobito otkako su otpali stariji utemeljitelji, poput Gianfranca Miglia, jednoga od rijetkih koji su barem u početku sebi uzimali pravo iznositi svoje mišljenje i kada se nisu posve slagali s Bossijem.
Tempirana istraga?
Stranka je sada u rukama trijumvirata u kojemu su suutemeljitelj Lombardske lige i bivši ministar unutrašnjih poslova Roberto Maroni, bivši predsjednik Lombardske lige i bivši ministar Roberto Calderoli, te u ime Venetske lige Manuela Del Lago, predsjednica Razvojnog povjerenstva Zastupničkog doma.
Iako bi kongres morao biti sazvan najkasnije 60 dana po ostavci tajnika, oni su se dogovorili da će biti u listopadu. Prvo su na redu djelomični lokalni izbori, na kojima je Liga bila sigurna da će na Sjeveru Italije po glasovima nadmašiti Berlusconijev Puk sloboda - ali poslije Bossijeve ostavke iznuđene optužbama za lopovluk to više nije sigurno. Upravo zato i Bossi i Berlusconi tvrde da je istraga tempirana na to da naškodi desnici. Nakon izbora su na redu “nacionalni kongresi” Sjeverne lige na područjima gdje ona djeluje. Prevladaju li Maronijevi pristaše u Lombardiji i Venetu, te u Pijemontu, Maroni je vjerojatan novi vođa.
Naime, moždani udar 2004. bacio je Bossija u ruke obitelji i tzv. Magičnog kruga, koji uz njegovu ženu vodi i Rosi Mauro, sada potpredsjednica Senata, koja Bossija vodi za ruku, pa je u stranci nazivaju “njegovateljicom” ili “Crnom” (po boji puti i kose). Ne zna se koliko je Bossi znao za malverzacije Magičnog kruga novcem iz stranačkih blagajni - ali istraga je udarila po Bossiju, natjeravši ga u četvrtak na ostavku.
Upravo protiv toga Magičnog kruga Maroni je prije nekoliko mjeseci sazdao vlastitu frakciju, Barbare koji snivaju, zahtijevajući kongres, kojega nije bilo deset godina. Bossi je u prvi mah Maroniju čak zabranio istupe na stranačkim skupovima, dok je on još bio ministar unutrašnjih poslova. Ali još veći je paradoks bio što je resor koji u Italiji vodi policiju, izbore, prefekture itd., ukratko represivni aparat, bio u rukama visokog eksponenta stranke koja ne priznaje Italiju nego Padaniju i “padansku naciju” (naravno, neobuhvaćenu ni posljednjim popisom stanovništva).
Najstarija stranka
Maronija su zbog unutrašnjeg otpora aktivisti vjerni Bossiju nazvali u Veliki četvrtak “Judom” - ali u Veliki petak je Bossi rekao da Maroni nije Juda, da je samo osnovao frakciju koja nije za Bossija, ali nije ni protiv njega.
Trijumviratu je ostao težak posao - neposredno izbjeći katastrofu na svibanjskim lokalnim izborima, na koje Sjeverna liga prvi put nakon mnogih godina izlazi sama, ali svakako mora odlučiti o koalicijama u nesumnjivome drugom krugu, kako ne bi u balotaži prošla kao bosa po trnju. Na dulju stazu mora odlučiti o profilu Lige, koja se dva i pô decenija šlepala na parolama antipolitike - ali sada je ona zapravo najstarija stranka u talijanskom Parlamentu (ne računajući neke sićušne manjinske), jer su sve ostale prošle kroz toliko fisija, fuzija i preobrazbi, da su sve mlađe od 1992.
Poslije Berlusconijeve ostavke ponovo je puklo povijesno savezništvo Bossija i Berlusconija, Sjeverna liga je u oštroj oporbi vladi Marija Montija - ali sudske nevolje su opet zbližile dvojicu vođa talijanske antipolitičke desnice, koji su obojica morali odstupiti sa čelnog mjesta.
Liga, ovakva kakva je, objektivno i nema drugoga mogućeg saveznika. Pitanje je što tu Maroni može promijeniti.
Zakonska obveza
On već nastoji mijenjati imidž stranke, koja je najveći dio podrške stekla urlajući protiv lopovluka nacionalnih partija u Rimu - da bi se lopovluk otkrio baš u Magičnom krugu oko karizmatičnog vođe. Maroni obećava “čiste i transparentne račune”, pa čak podržava prijedlog Piera Luigija Bersanija, tajnika Demokratske stranke, jedine u Italiji koja je reviziju stranačkih računa povjerila neovisnoj revizionoj tvrtci, te zahtijeva da to odsad bude zakonska obaveza za sve stranke.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....