![Anti-riot policemen patrol during an anti-austerity protest on October 19, 2013 in Rome. Between 3,000 and 4,000 police officers have been deployed, Italian media reports said, and protest organisers say they expect more than 20,000 to join. AFP PHOTO / ALBERTO PIZZOLI](https://static.jutarnji.hr/images/live-multimedia/binary/2016/4/8/21/636387.bin.jpg)
Zajednički proces najvišim državnim dužnosnicima i najvišim mafijaškim bossovima - prvi takvog tipa u Italiji - bit će održan ako sudac za prethodne istrage u Palermu prihvati optužni prijedlog koji je, nakon višegodišnje istrage, sastavio pomoćnik javnog tužioca u Palermu Antonino Ingroia.
U tom slučaju bi se na istoj optuženičkoj klupi našli Nicola Mancino (koji je u dugoj političkoj praksi bi, među inim, ministar unutrašnjih poslova, potpredsjednik Vrhovnoga sudbenog vijeća i predsjednik Senata, tj. drugi čovjek države), senator Marcello Dell'Utri (Sicilijanac, suosnivač i glavni organizator Berlusconijeva pokreta Forza Italia), senator Calogero Mannino (dugogodišnji demokršćanski prvak sa Sicilije i višekratni ministar).
Karabinijerski generali Mario Mori (prefekt, suosnivač i zatim zapovjednik ROS, tj. Specijalnih operativnih grupacija koje su suzbijale mafiju, bivši šef civilne špijunaže SISDE) i Antonio Subranni (prvi zapovjednik ROS, koga je tužilac Paolo Borsellino, zatim ubijen, smatrao članom Cose nostre), karabinijerski pukovnik Giuseppe De Donno (koji je, kao kapetan, uredio analizu odnosa Cose nostre i ekonomskog sektora Sicilije, na što je mafija reagirala atentatima na tužioce koji su to istraživali, prvo Giuseppea Falconea, a zatim Paola Borsellina), te memmesantissime Cose nostre iz Corleonea: Salvatore “Tote” Riina, njegov suradnik i nasljednik Bernardo Provenzano, Rinin svak i pobočnik Leoluca Bagarella, te Giovanni Brusca (mammasantissima iz mjesta San Giuseppe Jato, ubojica istražnog suca Rocca Chinnicija, tužioca i doministra Giuseppea Falconea, mafijaš koji je zadavio i rastočio u kiselini 11-godišnjega Giuseppea Di Mattea, od 1997 policijski doušnik), te Massimo Ciancimino (sin Vita Ciancimina, dugogodišnjega mafijaškoga gradonačelnika Palerma).
Slučaj Andreotti
Taj popis je sam po sebi rječit: ako eventualna presuda spoji te ljude, to će biti prvi sudski dokaz suradnje države i mafije.
Nije to prvi pokušaj. Već su suđeni za to, pored Mannina, i tako visoki dužnosnici kao što je doživotni senator Giulio Andreotti (koji je sedam puta bio predsjednik Ministarskog vijeća a gotovo pola stoljeća je vazda bio ministar nečega, te je u Parlamentu neprekidno od 1946) - ali svi su bili oslobođeni. Ili nije bilo dokaza (npr. Mannino), ili je odgovornost bila politička a ne kaznena (npr. Andreotti, koji je u djelo provodio politiku Katoličke crkve i Kršćanske demokracije, stranke koja je neprekidno vladala pola stoljeća, sama ili u koalicijama).
Optužni prijedlog se odnosi na događaje otprije dvadesetak godina: na navodne pregovore između države i Cose nostre 1992.-1994. Tada je ta mafija, koju je predvodio “Tote” Riina, poduzela niz terorističkih akcija kako bi državu zaplašila i natjerala na pregovore. Teško je oštećena Georgofilska kula i Galerija degli Uffizi u Firenzi, oštećeni su spomenici kulture u Rimu, Milanu itd., a Riina je zaprijetio da će do temelja srušiti Kosi zvonik u Pisi.
Naime, ROS je pogodio mafiju gdje je bila najosjetljivija: u novac, glavni razlog njezina postojanja, djelovanja i razvijanja. Otkrio je veze između novca stečenoga zločinačkim akcijama i njegova ulaganja u legalan ili polulegalan biznis. Falcone je bio najistaknutiji član antimafijaškoga tužilačkog poola koji je osnovao Antonio Caponnetto i u kojemu je, među inima, bio i Borsellino. Falconea su praktički otjerali iz Palerma pa je prigrljen u Ministarstvu pravde u Rimu koji je tada vodio socijalist Claudio Martelli.
Ključni prijedlozi
Ondje je Falcone pripremio ključne zakonske prijedloge koje je usvojila sedma Andreottijeva vlada: da se po kratkom postupku konfiscira imovina stečena mafijaštvom, bez obzira na to na čije ime je upisana, te da se zatvorenim bossovima onemogući vođenje poslova stavljajući ih u režim stroge izolacije (članak 41 bis Kaznenog zakonika). To je mafiju raspametilo.
Palermitanski zatvor bio je dotad poznat kao “Hotel Ucciardone”, jer su bossovi mogli nabavljati sebi kavijar i šampanjac, imati posjete kada im padne na pamet, telefonirati, naređivati odande pljačke i ubojstva sa savršenim alibijem za sebe. U strogoj izolaciji po čl. 41 bis kontakti bez snimanja ograničeni su samo na odvjetnike, a između njih i posjetilaca bilo je neprobojno staklo. To ih nije onemogućilo, ali ih je usporilo, maklo ih je s teritorija, bez kojega nemaju zločinačku snagu.
Tužilac Ingroia smatra - dijelom na temelju Cianciminova svjedočenja, a dijelom i po drugim pokazateljima, uključujući i priznanja Brusce i inih “pokajnika” - da se država uistinu prepala i pristala na pregovore. Pristati na pregovore značilo bi priznati oružanu zločinačku organizaciju kao zaraćenu stranu i eventualnog partnera. Zato su svi okrivljeni za “atentat na političko tijelo države”, osim Mancina, koji je okrivljen za lažno svjedočenje zbog kojega su u povezanu procesu već oslobođeni Mori i pukovnik Obinu.
Spora pravda
Činjenica je da je Giovanni Battista Conso, ministar pravde u vladama Amata i Ciampija (1993.-1994.) ukinuo režim stroge izolacije za više od 300 osuđenih bossova.
U tom kontekstu samo ozbiljan proces može utvrditi je li Ingroia bio u pravu, ili nije. A pravomoćnoj presudi se, po talijanskoj praksi, možemo nadati za 25 ili 30 godina. Ili nikada.
Berlusconi potkupio Dell’Utrija i mafiju?
Sicilijanac Marcello Dell’Utri (70), senator Talijanske Republike, nepravomoćno osuđen kao veza između Cose nostre i milanskog tajkuna Silvija Berlusconija (75), našao se pod novom istragom u Palermu: tužioci ga sumnjiče da je od Berlusconija iznudio, u više navrata, ukupno oko 40 milijuna eura. Oni pretpostavljaju da je dio tog novca za Dell’Utrija osobno, kako bi pred njima prešutio što zna o Berlusconijevim poslima, a dio racket za Cosu nostru, kojoj je Berlusconi već plaćao svoju sigurnost sedamdesetih.
Najveći pojedinačni iznos - 21 milijun eura - Berlusconi je platio Dell’Utriju za luksuznu vilu na obali Comskog jezera. Vila je nekoliko godina ranije procijenjena na manje od 10 milijuna eura. Berlusconi je u gotovini isplatio nešto više od 15 milijuna na račun Mirande Anne Ratti, Dell’Utrijeve supruge, a već sljedeći dan je 11 milijuna odatle otišlo na račun u neku banku u Santo Domingu.
Istražitelji sumnjaju da je tih 11 milijuna bilo namijenjeno za Dell’Utrijev bijeg u slučaju nepovoljne presude Vrhovnoga kasacijskog suda (koji je, međutim, proces o Dell’Utrijevoj suradnji s mafijom vratio prizivnom sudu).
Za prebacivanje Berlusconijeva novca Dell’Utri je, pored računa svoje žene, koristio najmanje dvadesetak raznih svojih poduzeća, a također i neke osobe koje su samo svojim imenom pokrivale Dell’Utrijeve poslove (kao što je uobičajeno u mafijaškoj praksi).
Berlusconi je zasad odbio svjedočiti, ali je u utorak svjedočila njegova najstarija kći Marina, koju istražitelji smatraju i “oštećenom”, jer je dio novca isplaćen s računâ koje dijeli sa svojim ocem. Sadržaj njena svjedočenja proglašen je tajnom.