VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Najteži dani Ukrajine? Testira se lojalnost vojske, a stanje na bojištu je sve kritičnije!

Nije tajna da Oleksandar Sirski tijekom zadnjih godina ukrajinskog odbijanja ruske agresije baš i nije bio omiljen među vojskom

Igor Tabak; rusko oklopno borbeno vozilo Terminator; ukrajinski vojnik puca iz strojnice

 Davor Pongračić/Cropix/Profimedia/

Subota 10. veljače ujedno je 717. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, državi u kojoj je vrijeme zadnjih dana postupno zatopljavalo. Time su i padaline prešle u kišu, teren se krenuo otapati, pa je i mobilnost na bojištima opet itekako otežana. Kako izgleda, takvo sve toplije vrijeme obilježit će i nadolazeći tjedan, iako bi oblačno vrijeme ipak trebalo biti manje kišno. Ipak, sve te vremenske prilike u sjenu je stavila monumentalna političko-vojna promjena koja se dogodila u kasnim popodnevnim satima četvrtka 8. veljače.

Novi Vrhovni zapovjednik

Iako se o tome aktivno nagađalo još od 29. siječnja (a neslaganja su navodno trajala već mjesecima), trebalo je čekati do ponedjeljka 5. siječnja da i ukrajinski predsjednik Zelenski javno potvrdi kako stvarno promišlja smjenu Vrhovnog zapovjednika OS Ukrajine, generala Valerija Zalužnog - ali i širih krugova ukupnog vodstva države ne bi li se dovelo ljude za neki „novi start“. Dok su se još vitlala nagađanja oko opsega promjena u samom vojnom vrhu Ukrajine, savjetnik ureda predsjednika Mihailo Podoljak dolio je ulje na vatru objašnjenjem kako je u tijeku i svojevrsna „revizija djelovanja Oružanih snaga zemlje tijekom protekle dvije godine“, a razni su komentatori krenuli nabrajati potencijalne časnike za smjenu, te onda i njihove potencijalne nasljednike. Stanje se dodatno zaoštrilo u srijedu 7. veljače, kada se u parlamentarnoj raspravi našao 30. siječnja podnesen novi prijedlog Zakona o jačanju mobilizacije, kojeg su vladajući potom usvojili u prvom čitanju (243 glasa „ZA“), bez uvažavanja oporbenih prigovora, ali i bez prisustva generala Zalužnog koji je tu trebao biti jedan od izvjestitelja ispred predlagača. Dok se najavljivalo kako će period do 21. veljače biti iskorišten za ulaganje amandmana prije nego taj propis krene u svoje drugo čitanje pred parlamentom (s potencijalnim usvajanjem do kraja veljače, potpisivanjem u ožujku i stupanjem na snagu u travnju) – ta je promjena otvorila put prema političkoj smjeni Zalužnog, koji i dalje uživa veliku podršku kako šire javnost, tako i vojske koju je predvodio od srpnja 2021..

image

Valerij Zalužni, zapovjednik Glavnog stožera ukrajinske vojske

Ukrinform/Ddp Usa/Profimedia/Ukrinform/ddp Usa/profimedia

Ta je kadrovska promjena postala javna oko 18 sati u četvrtak 8. veljače, kada su je objavili prvo predsjednik Volodimir Zelenski, a onda i ministar obrane Rustem Umerov, da bi službeni ukaz o tome bio objavljen tijekom večeri. Ujedno su se čule i najave promjena u širem sastavu Glavnog stožera ukrajinske vojske, kojem je na čelo postavljen general-pukovnik Oleksandar Sirski, dotadašnji zapovjednik Kopnenih snaga, nadležan i za sjeverni strateški smjer „Horticija“ na bojištu. Napomenimo kako se o mogućem napredovanju Sirskog nagađalo već duže, budući da on - uz odgovarajuću biografiju - navodno ima i povjerenje političkog vrha Ukrajine.

Pa ipak, nije tajna da taj etnički Rus tijekom zadnjih godina ukrajinskog odbijanja ruske agresije baš i nije bio omiljen među vojskom gdje su mu mnogi zamjerali teške gubitke u zadnjim fazama uporne obrane Bahmuta sve do njegova konačnog pada krajem svibnja 2023. godine. Naravno, dok su se zapadni saveznici potrudili ograditi od bilo kakvih naklapanja o svojoj ulozi u ovim promjenama, ruska je strana iskoristila priliku naglasiti navodne neuspjehe Sirskog i potencijalnu političku konkurenciju smijenjenog Zalužnog sa civilnim predsjednikom Zelenskim. No sve se te moguće nesuglasice ipak nije vidjelo u petak, 9. veljače, kada je Zelenski generalu Zalužnom svečano dodijelio titulu „Heroj Ukrajine“ uz odlikovanje „Orden zlatne zvijezde“ za „izuzetne osobne zasluge u zaštiti državnog suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Ukrajine, te nesebično služenje ukrajinskom narodu”. Za to vrijeme, njegov je nasljednik Sirski preuzeo dužnost, održao prve radne sastanke s ukrajinskim ministrom obrane Umerovom, te s njim onda ugostio i generalnog inspektora njemačkog Bundeswehra, generala Carstena Breuera, koji je bio u službenoj posjeti Kijevu. Tijekom jutra u subotu 10. veljače službeno se čulo i o smjeni dosadašnjeg načelnika stožera GS OS Ukrajine generala Serhija Šaptale, kojeg je zamijenio general Anatolij Bargiljevič, bivši zapovjednik snaga Teritorijalne obrane i blizak suradnik Oleksandra Sirskog u Kopnenoj vojsci Ukrajine. Dok promjena zapovjednog vrha vojske u ratu možda i nije najbolja stvar, tek treba vidjeti hoće li se time na bojište unijeti neka nova dinamika, ili će sve biti svedeno na suprotstavljanje koncepata dinamičke obrane nasuprot držanju svakog centimetra tla bez obzira na gubitke, što se često navodilo kao suštinsku razliku u gledanjima između Zalužnog s jedne strane i Zelenskog te Sirskog na drugoj strani.

image

Valerij Zalužni

Handout/Afp

Napomenimo da je Zelenski povodom započetih kadrovskih promjena istaknuo i potrebu (1) izrade detaljnog „akcijskog plana Oružanih snaga Ukrajine za 2024. godinu“, ne spominjući tu i smjernice koje je prethodni zapovjednik Zalužni zadnjih tjedna iznosio u svojim tematskim izjavama za britanski The Economist (lani 1. studenog) i američki CNN (2. veljače ove godine). Jednako tako, on je zatražio i (2) „pravednu preraspodjelu“ zapadnog oružja na prvim crtama bojišnice, (3) korekciju prevelikog broja ljudi u vojnoj pozadini s generalima koji moraju „poznavati front“, (4) potrebu šireg rotiranja borbenih snaga na odmor u pozadinu, (5) jačanje obuke za borbene snage, te (6) uspostavu nove grane Oružanih snaga – „Snage bespilotnih sustava“. Koliko god zapravo bila općenita većina ovih ciljeva, konkretni ukaz o osnivanju ove nove vojne strukture bio je potpisan već u utorak 6. veljače, a obuhvatio je objedinjavanje postojećih „bespilotnih i robotskih zračnih, pomorskih i kopnenih sustava“ – kao dobar uvod u šire promjene koje se posljednjih dana provodu u Ukrajini.

image

Volodimir Zelenski i Oleksandr Sirski

Handout/Afp/Profimedia/Handout/afp/profimedia

Naime, osim obnove već spomenutog Zakona o mobilizaciji, oživio je i sustav pribavljanja dragovoljaca za vojnu službu putem Državne službe za zapošljavanje (posebno za neborbene specijalnosti i potporu), baš kao i postavljanje zakonskih temelja za digitalizaciju poslovanja ukupne vojne organizacije u Ukrajini (249 glasova „ZA“ u Vrhovnoj Radi sredinom siječnja ove godine). Uz to se krenulo uređivati i certificirati nacionalni sustav razminiranja na teritoriju Ukrajine, posla za čije se obavljanje ove godine u Ukrajini izdvojilo 3 milijarde UAH (oko 79, milijuna USD) proračunskog novca – jednako kao i domaće tržište oružja. U tu se svrhu početkom veljače dereguliralo proizvodnju streljiva i bespilotnih letjelica, dok se krenulo reformirati i sustav ukupnih vojnih nabava. Pri tome je poseban naglasak bio stavljen na vojne nabave hrane – koje su do sada bile čestim izvorom korupcijskih skandala. Od 1. travnja ove godine tako bi trebala početi s radom „nova arhitektura nabave hrane za ukrajinsku vojsku“ – koja bi u taj postupak trebala uključiti velike trgovačke lance ne bi li se ujednačilo kvalitetu za što konkurentnije cijene s logistikom koja je već uigrana na civilnom tržištu Ukrajine. Ujedno, krenulo se ojačavati i državni sustav provjere kvalitete prehrane postrojbi, s posebnim naglaskom na laboratorije za provjeru sigurnosti hrane koja se pribavlja za vojsku. Sve to, baš kao i nacionalna kampanja izgradnje dodatnih vojnih utvrđenja za koju se planira izdvojiti oko 17,6 milijardi UAH (oko 467,9 milijuna USD), bit će financirano ne samo iz makroekonomske pomoći zapadnih saveznika, već i tzv. „vojnim porezom“ kojeg se na godinu prikupi oko 8,6 milijardi UAH (oko 228,6 milijuna USD) te dodatnim izdanjima namjenskih vojnih obveznica – kakve su krajem siječnja ove godine bile plasirane u vrijednosti većoj od 6 milijardi UAH.

Stanje na terenu

Kako izgleda, u proteklom tjednu borbe su bile izuzetno žestoke, no postupno su se fokusirale prema prostoru oko okupiranog grada Donjecka – kao primarno, oko ukrajinskog uporišta Avdiivka, te sekundarno, jugozapadno od Donjecka, na prostor ukrajinske obrambene linije Krasnogorivka-Georgiivka-Pobeda-Novomihailivka (dobrim dijelom uz trasu ceste O-0532). Konkretno, nastavljeni su aktivni ruski napori za širenjem upada na sjeverozapadu urbanog prostora Avdiivke, kroz prigradsku četvrt obiteljskih kuća od tamošnjeg jezera do kompleksa koksare (koji je posebno ukrajinsko uporište). Pri tome, čuje se o posebno žestokim sukobljavanjima oko trase željezničke pruge prema kompleksu „Avdiivske Autobaze“ – gdje tek nekoliko stotina metara dijeli agresore od presijecanja „Industrijalnog Prospekta“ kao gradskog dijela ceste O-0542, glavnog braniteljskog opskrbnog pravca u Avdiivku. U slučaju i fizičkog presijecanja te komunikacijske arterije, koja je već dugo pod aktivnom vatrom agresora, obrana većine starog stambenog dijela ukrajinske Avdiivke bila bi itekako otežana. Zato i ne čudi da se posljednjih dana čulo i ocjene da je stanje na pojedinim dijelovima tog urbanog bojišta ne samo teško nego i kritično – dok iz dana u dan traju i intenzivni ruski napadi iz zraka teškim oružjem. Dok je prošle godine ondje bilo zabilježeno 146 vođenih zrakoplovnih bombi, od početka 2024. ta je brojka već dostigla 746 takvih napada koji itekako otežavaju obranu ovoga grada.

image

Razorena Avdiivka

East2west News/Willwest News/Profimedia/East2west News/willwest News/profimedia

Stanje je navodno tek ponešto manje kritično oko 35 km jugozapadno, oko ukrajinskih uporišta Georgiivka i Novomihailivka. Ondje agresori nakon osvajanja srušenog prostora gradića Marinka (sam kraj prosinca 2023. godine) snažno pritišću položaje branitelja dalje na zapad – potiskujući ih postupno kroz prostor sela Georgiivka na zapad, u smjeru gradića Kurahove. Osim toga, ponešto južnije, nastavljena su i nastojanja agresora da osvoji selo Novomihailivka – prvo u nizu prema zapadu položenih manjih naselja uz rijeku Suhi Jali – koja praktički brane sjeverne prilaze ukrajinskoj tvrđavi Vugledar.

Kako izgleda, ruske snage su se zadnjih dana opet primaknule istočnim i jugoistočnim rubovima sela Novomihailivka, dok se borbe vode i na južnim prilazima ovom naselju, oko tamošnjega groblja. Napomenimo kako u svim ovim točkama borbene zone oko Donjecka itekako vrijedi da branitelji nastoje držati prostor svim silama, te učestalim protunapadima itekako usporavaju i otežavaju namjere agresora – dok se navodno u pozadini ovih događanja užurbano pripremaju novi ukopani položaji. Naravno, dok se za sada spominje kako ruska strana želi Avdiivku zauzeti do sredine ožujka, kada su zakazani predsjednički izbori u Ruskoj Federaciji, nije jasno kako će se na ukrajinsku strategiju odraziti već spomenute ovotjedne velike promjene na kadrovskom vrhu obrambenih snaga.

image

Ukrajinski vojnik kod Avdiivke

Ozge Elif Kizil/Afp/Profimedia/Ozge Elif Kizil/afp/profimedia

Mimo svega toga nastavljene su i žestoke borbe ponešto sjevernije, kako na prostorima oko rijeke Siverski Donjec, tako i oko okupiranog grada Bahmuta. Sjeverno od rijeke Siverski Donjec nastavio se ruski pritisak zapadno od okupiranog grada Kremina, prema ukrajinskoj obrambenoj liniji na rijeci Žerebec (potez Nevelske-Terni-Jampolivka-Torske) – gdje se čulo o manjem napredovanju agresora, jednako kao i neposredno južno od Siverskog Donjeca, u prostorima Bilogorivke, gdje su agresori izgleda još jednom ovladali tamošnjom filtracijskom stanicom (koju periodično nastoje iskoristiti kao odskočnu dasku za ozbiljnija djelovanja u zapadnome smjeru). Ponešto se manje promjena bojišnice bilježilo oko Bahmuta, gdje se borbe i dalje vode na cesti od grada prema obližnjem Časiv Jaru (groblje na otprilike pola puta), a još i manje južno od Bahmuta – na potezu između prigradskih sela Klišćivka i Andriivka, koja Ukrajinci nastavljaju čvrsto braniti. Ovu je borbenu zonu u četvrtak ujutro posjetio i general Oleksandar Sirski, neposredno prije svog postavljenja na dužnost Vrhovnog zapovjednika OS Ukrajine – tako da se prije odlaska u Kijev još stigao dodatno upoznati sa stanjem na prvim linijama bojišta s ruskim agresorima.

Konačno, ovoga je tjedna zanimljivo vidjeti relativno smirivanje većine bojišnice na jugu Ukrajine – posebice od ruba Donjecke oblasti oko Velike Novosilke, pa kroz Zaporižje do rijeke Dnjepar. Ondje se, uz redovita topnička djelovanja i zračne udare, bilježe tek sporadična kopnena sukobljavanja – koja su zadnjih dana rijetka čak i na prostorima ukrajinskih mostobrana na okupiranoj istočnoj obali Dnjepra (inače poprištu upornih ruskih nastojanja za bacanje Ukrajinaca natrag na zapad, preko rijeke i močvarnih prostora uz tok Dnjepra). Sve to predstavlja tek malu utjehu stanovnicima regije Herson, koja je dnevno pod ruskim zračnim i topničkim napadima, gdje se ratne štete po procjenama mjesečno povećavaju za oko 6 posto, a od predratnog stanovništva je danas ostalo tek desetak posto ljudi.

Zračni napadi

Nasuprot kopnenim sukobljavanjima koja se zadnjih dana relativno koncentriraju – zračno ratovanje je i dalje uvelike obilježeno razmjenom udara bespilotnih letjelica i raketa. Tako se tijekom utorka 6. veljače bilježilo 7 ukrajinskih dronova nad ruskom pograničnom regijom Belgorod (uspješno po barem jednom „infrastrukturnom objektu“) – da bi srijeda 7. veljače započela valom ruskih kamikaza-dronova po ciljevima širom Ukrajine (od 20 Shaheeda 136/131 s Krima presretnuto njih 15). Uz to, bilježilo se još i 29 krstarećih raketa Kh-101/555/55 lansiranih iznad Kaspijskog mora s 10 strateških bombardera Tu-95MS (srušeno njih 26), 3 krstareće rakete 3M-54 Kalibr s Crnog mora kod Novorusijska (sve tri srušene), 4 krstareće rakete Kh-22 ispaljene oko Sevastopolja s bombardera Tu-22M3 (sve prošle ukrajinsku obranu) – te još 3 rakete „Iskander-M“ i 5 raketa sustava S-300 u modu napada na kopnene ciljeve, koje su sve izgleda pogodile svoje mete. Zato i ne čudi da su se u Harkivu i Mikolajevu čule serije eksplozija, dok su tijekom jutra i Poljaci dizali svoje ratno zrakoplovstvo prateći raketne napade uz vlastitu granicu s Ukrajinom. Uz ciljeve u regiji Lviv („industrijski objekt“), na meti više valova raketa bile su i regije Čerkasi, Ivano-Frankivsk, Dnjepropetrovsk („infrastrukturni objekt“ u Pavlogradu) te Kijev – gdje je također zabilježeno nekoliko eksplozija, 4 poginula i 38 ranjenih, uz oštećenja i elektro-opskrbne mreže, stambenih zgrada te toplinske infrastrukture.

image

Napad na Kijev

Sergei Supinsky/Afp

Tijekom dana pristigle su i dodatne obavijesti o raketama koje su agresori koristili te srijede – gdje se od 5 projektila ispaljenih na Harkiv kod njih 3 radilo o sjevernokorejskim raketama HWASON 11GA (KN-23), dok su u Kijevu pronađeni i ostaci iznimno moderne rakete 3M22 Cirkon – hipersonične krstareće rakete koja se još prije koju godinu nalazila u pokusnim fazama razvoja za rusku Ratnu mornaricu, s povremenim uspješnim lansiranjima bez šire operativne primjene. Zauzvrat, ukrajinska je strana bespilotnim letjelicama te višecijevnim bacačima raketa gađala prostor Belgorodske oblasti u Rusiji (navodno srušene barem 2 bespilotne letjelice i desetak raketa iz VBR sustava, uz ponešto šteta na tamošnjoj industrijskoj infrastrukturi), dok vjerojatno s njima nije imao veze požar u Iževsku, gradu oko 955 km istočno od Moskve (i preko 1.350 km od ukrajinskih prostora) – gdje je, prema službenim ruskim tvrdnjama, tijekom testiranja raketnih motora za vojne potrebe došlo do eksplozija u tamošnjem „Votkinskom zavodu“.

Četvrtak 8. veljače započeo je ruskim zračnim napadima na Odesu, gdje je od 17 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 lansiranih s Krima (rt Čauda) uspješno bilo srušeno njih 11 – ne samo nad jugom Ukrajine, već dijelom i u regijama Vinica te Dnjepropetrovsk. Dok su ukrajinski izvori spominjali tek pojedinačne pogotke u stambenu infrastrukturu Odese i manje štete kod Vinice – s ruske se strane čulo o napadu na tvornicu Ekvator u Mikolajevu, gdje se navodno gađalo ukrajinsku proizvodnju bespilotnih letjelica i smještaj za „banderovce i strane stručnjake“. Ujedno se s ukupno 8 raketa (4 sjevernokorejske KN-23 i još 4 iz sustava S-300) gađalo ukrajinsko mjesto Selidove u Donjeckoj oblasti (oko 30 km u ukrajinskom zaleđu fronte kod grada Donjecka) – dok su zauzvrat bilježeni i napadi bespilotnim letjelicama (barem 2 komada), te raketama iz VBR-a na ciljeve u Belgorodskoj oblasti u Rusiji.

image

Napad na Kijev

Sergei Supinsky/Afp

U petak 9. veljače čulo se o ruskom zaustavljanju napada barem 19 ukrajinskih bespilotnih letjelica na ciljeve u Rusiji – 2 u regiji Kursk, 5 u regiji Brijansk, 4 u regiji Orel, 2 iznad Krasnodarskog kraja, te još 6 iznad Crnog mora – na što su Rusi odgovorili lansiranjem 16 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 s Krima (rt Čauda) i iz oblasti Kursk na sjeveru, od čega ih je 10 navodno bilo srušeno kod Mikolajeva, Hersona i sjeveroistočno kod Harkiva (pretežito štete na raznoj civilnoj infrastrukturi). Uz to se čulo i o bacanju barem 9 vođenih zrakoplovnih bombi na ukrajinsku regiju Sumi, gdje se navodno gađalo stambene prostore i poljoprivrednu infrastrukturu. Pa ipak, posebno su zanimljivi bili navodi o štetama bilježenim u ruskim rafinerijama kod mjesta Iljskij (koji kilometar istočno od grada), te Afipskij (na zapadnom prilazu mjestu) – gdje je požar u rafineriji Iljskij izgleda zaustavio tamošnju proizvodnju dizelskog goriva za vojne potrebe. Riječ je o nastavku ukrajinske kampanje zračnih napada na rusku petrokemijsku infrastrukturu, ne samo radi uskrate goriva agresoru, nego još i više za suzbijanje velikog izvora izvozne dobiti za Rusku Federaciju.

Konačno, subota 10. veljače započela je ruskim lansiranjem nekoliko valova s ukupno 31 kamikaza-dronom Shaheed-136/131 s juga (Balaklava i rt Čauda na Krimu) te sjevera (pogranična regija Kursk u Rusiji), kojima se prvenstveno napadalo ciljeve oko Odese i Harkiva. Iako su u dolasku navodno bile uništene 23 takve letjelice, samo je u Harkivu bilo bilježeno 7 mrtvih te barem 57 ranjenih, kada je noćas ondje eksplodirala pogođena benzinska pumpa, a zapaljeno gorivo je prenijelo vatru na obližnjih desetak stambenih objekata, što je dovelo do velikih ljudskih žrtava.


Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 16:27