Američka tvrtka Lockheed Martin je upravo objavila da je flota borbenih aviona F-22 Raptor nedavno dosegla prekretnicu od 500.000 sati leta. Više od 25 godina nakon uvođenja u službu, F-22 još uvijek se smatra najdominatnijim borbenim avionom i modernizira se kako bi zadržao tu ulogu u godinama koje dolaze, piše The Aviationist.
"Dok slavimo 500.000 sati letenja, gledamo naprijed u nastavak evolucije ne samo F-22 nego i zračne borbe u cijelosti", objavio je Lockheed Martin. "Tekući napori na modernizaciji i strateške nadogradnje koje se danas provode na F-22 dodatno će poboljšati njegove sposobnosti, istovremeno omogućujući sljedeću generaciju dominacije u zraku."
Zračne snage SAD-a opisuju Raptor kao borbeni avion pete generacije koji kombinira stealth, mogućnost superkrstarenja, velike manevarske sposobnosti, dizajniran za projiciranje dominacije u zraku, brzo i na velikoj udaljenosti. U početku uveden kao sredstvo samo za nadmoć u zraku, F-22 je kasnije počeo izvoditi i misije zrak-zemlja.
O ovom avionu pričali smo prije nekoliko mjeseci u našem podcastu ‘Prva linija‘ pa ćemo ovom prilikom na to podsjetiti.
‘Bez premca‘
- To je zrakoplov napravljen da uđe u središte borbe i pobijedi bilo što što protivnici mogu u zraku postaviti pred njega. To je vrhunski predator na nebu čije su karakteristike u ulozi zračne borbe praktički ispred svih drugih zrakoplova na svijetu trenutno, rekao nam je Matija Blaće s YouTube kanala Codex Militaria na početku i potom iznosi glavne karakteristike Raptora:
- On je slabo vidljiv za radare, teže ga je opaziti, ima mogućnost superkrstarenja na brzini većoj od Mach 1.5, ima super okretnost, ima strahovit radar, potpuno digitaliziran sustav upravljanja zrakoplovom, umrežen je s ostalim avionima u američkoj floti, nosi veliku količinu naoružanja, ima gornji plafon leta od 20 kilometara... Znači, po svojim karakteristikama nema premca u zračnoj borbi.
Kao možda i ključnu karakteristiku koja F-22 izdvaja u odnosu na borbenih aviona četvrte generacije treba izdvojiti "stealth", to jest slabu vidljivost za radare, zbog čega se Raptora često u medijima (pogrešno) oslovljava i kao "nevidljivi zrakoplov".
- Njegov proizvođač Lockheed Martin je 2009. tvrdio da je ovaj avion na udaljenosti od 100 km na radaru ima odraz "kao i golf loptica", a to je i jedini javno dostupni podatak o njegovoj vidljivosti na radaru. Ona se mjeri putem RCS-a (radar cross section), a to je radarski presjek zrakoplova. Upravo je cilj stealth dizajna smanjiti taj radarski odraz koliko god je moguće, a to se postiže na dva načina, objašnjava naš sugovornik.
- Prvi je tako da oblikujete trup zrakoplova i sve letne površine tako da nikad ne prezentirate ravnu površinu radaru, tako da se radarske zrake lome u bilo kojem smjeru osim do njihovog pošiljatelja. Drugi način je pomoću materijala kojim se avion oblaže, a koji mogu apsorbirati određenu količinu elektromagnetskog značenja.
Ovaj zrakoplov nije nevidljiv, samo je teže vidljiv, na kraćim dometima nego što bi to bio standardni zrakoplov. Plus, treba dodati i da ne možete optimizirati avion da bude slabo vidljiv za sve frekvencije, objašnjava Blaće i dodaje kako radari za promatranje neba koji imaju veliki domet, duge valne duljine i spori puls mogu u principu otkriti stealth zrakoplov puno lakše nego visokofrekventni radari.
- On zbog toga ima enormnu prednost nad zrakoplovima četvrte generacije (poput F-15 ili F-16, op.a.), dok zrakoplovi 4+ generacije, poput Su-35 ili Rafalea, također imaju neke elemente smanje vidljivosti. Što se tiče ruskog aviona pete generacije Su-57, za kojeg Rusi tvrde da ima stealth, on ipak ima elemenata koji nisu za to optimizirani, ističe Blaće koji smatra da čak i nad tim avionom Raptor ima značajnu prednost.
Skupi stroj
U ostatku emisije Blaće je objasnio i ostale karakteristike F-22, pritom se osvrnuvši i na njegovu brzinu i super okretnost, ali i potentni arsenal oružja koje može nositi. Također, dosta vremena posvetili smo i samom nastanku ovog zrakoplova - od želje da se stekne ključna prednost pred Sovjetima, preko dva prototipa koja su bila u igri pa sve do drastičnog smanjenja broj letjelica koje su inicijalno bile planirane. Amerikanci su u startu htjeli čak 750 Raptora koji bi zamijenili F-15-ice, da bi se taj broj smanjio na ukupno 187 serijski proizvedenih primjeraka.
Faktori u toj odluci su bili pad SSSR-a i time nedostatak al pari suparnika, zatim sasvim drugačije potrebe rata protiv terorizma u koji se AD upustio nakon napada 11. rujna 2001. i konačno - veliki trošak aviona. Ukupno je na njegov razvoj i proizvodnju potrošeno više od 67 milijardi dolara, što je po komadu aviona iznosilo čak 360 milijuna dolara.
- Trošak zadnjih aviona koji su proizvedeni 2011. iznosio je 150 milijuna $ po komadu. Dakle, kako je proizvodnja tekla dalje tako je cijena padala. Da je SAD ostao na inicijalnoj narudžbi taj bi trošak sasvim sigurno bio još niži. Pomoglo bi mu i da je bio namijenjen za izvoz, no američki Kongres je to izričito zabranio zbog naprednih i tajnih tehnologija koje se u njemu nalaze, napominje Blaće.
Na krahu smo se osvrnuli i budućnost Raptora, naročito u kontekstu činjenice da su neki sustavi u njemu, poput računala, zapravo već zastarjeli i nemaju mogućnosti kao što ih to ima drugi američki borbeni avion pete generacije, F-35 (u sve tri verzije), ili čak i modernizirane F-16-ice.
- Čini mi se da su američke zračne snage čvrsto odlučile da se koncertiraju na F-35 i na čim brži razvoj šeste generacije aviona. Raptor će vjerojatno biti u službi i 2030-ih i još će ostati konkurentan u odnosu na protivnike, a nakon toga će polako biti zamjenjivan šestom generacijom aviona, zaključuje Blaće.