Unatoč današnjim vijestima da na libijskim izborima vode liberalne snage i da je u najvećim gradovima Muslimansko bratstvo tek na drugome mjestu, to ne isključuje mogućnost da najjača snaga u toj zemlji na kraju ipak budu islamisti.
Dogovor o koaliciji
Posebice kada se uzmu u obzir vijesti od prije izbora da su liberali bivšeg šefa prijelazne vlade Mahmuda Džibrila s Muslimanskim bratstvom dogovorili koaliciju u kojoj bi Džibril bio šef države, a Mustafa Abu Šagur iz Muslimanskog bratstva premijer. Iz njegove Stranke pravde i obnove, koja se u predizbornom programu zalagala za uvođenje šerijatskog prava, bila bi i većina ministara.
To, dakako, nije prvi put da Muslimansko bratstvo dođe na čelo države nakon Arapskog proljeća. Prošli je mjesec na Trgu Tahrir slavilo egipatsko Muslimansko bratstvo. Mohamed Morsi je predsjednik Egipta - za sunitski politički islam to je najveći uspjeh u modernoj povijesti.
Nikad prije član Muslimanskog bratstva na slobodnim izborima nije izabran za šefa neke arapske države. U Tunisu i Maroku pripadnici Muslimanskog bratstva su premijeri. U Siriji imaju ključnu ulogu u borbi protiv Asadova režima. U Jordanu njihov Front islamske akcije najvažnija je stranka u opoziciji. A u Libiji Stranka pravde i obnove na nedavnim lokalnim izborima u Bengaziju dobila je čak 48 posto glasova.
Od Azije do Afrike
Muslimansko bratstvo 1928. osnovao je Hasan al-Bana, učitelj iz egipatskog grada Ismajlije. Danas organizacija koja sebe vidi kao mješavinu političkih stranaka i socijalne organizacije ima ogranke u više od 30 zemalja - na Bliskom istoku, u Aziji i Africi.
Na Arapskom poluotoku, u srcu islama, bratstva postoje u Bahreinu, Kuvajtu, Saudijskoj Arabiji i Jemenu. A prva dobitnica Nobelove nagrade za mir u arapskom svijetu, Tavakel Karman, članica je stranke Islah, jemenskog ogranka Bratstva.
Jednako raznoliki su i profili tih skupina. Nekoliko grupa u Siriji i Libanonu, kao i u Palestini, pripadaju radikalnom segmentu. Prije svega se Hamas sada osjeća ojačanim u borbi protiv Izraela. Krijumčarenje oružja iz Libije kroz Egipat u pojas Gaze vjerojatno će se dodatno intenzivirati.
Na umjerenom kraju spektra su, pak, islamske stranke u Maroku i Tunisu.
- Borili smo se za slobodu, ne za šerijat - rekao je lider tuniške En-Nahde Rašid al-Ganuši, čija je stranka na prvim demokratskim izborima osvojila više od 40 posto glasova. Ne inzistira na novom ustavnom amandmanu koji šerijat postavlja kao glavni izvor prava. On nije drugi Homeini, kaže da pokrivanje glave neće biti obavezno za žene. Istodobno je taj profesor filozofije skeptičnu javnost uvjeravao da će poštovati slobodu umjetnosti. Islam promovira kazalište, kino i fotografiju, jer, u konačnici, sam je islam “umjetničko djelo”, tvrdi.
Tajno društvo
Egipatsko Muslimansko bratstvo, pak, u širokom rasponu islamističkih pokreta, zauzima sredinu - i pokazuje dvostruko lice, ono dogmatsko i ono otvoreno za reformu. Vodstvo pokreta od, kako se procjenjuje, 500.000 članova ponaša se kao tajno društvo koje i dalje djeluje iza zatvorenih vrata. “Kur’an je naš ustav, naše je pravo šerijatsko”, uzvikivali su Morsijevi pristaše na skupovima tijekom kampanje, koji su se povremeno prekidali masovnim molitvama. No, nakon izbora, Morsi je iznenadio umjerenijom retorikom.
- Želim demokratsku, civilnu i modernu državu - rekao je te obećao da će kao potpredsjednike imenovati Kopta i ženu. Zakoni o dobi u kojoj se žene mogu udati, prava žena da zatraže razvoj ili zabrana obrezivanja žena neće se mijenjati. - Ja sam predsjednik svih Egipćana - objavio je nakon pobjede i još te noći odstupio s čela svoje stranke.