Izrael možda vojno pobjeđuje Hamas, ali gubi medijski rat. U danima nakon napada 7. listopada, kada su Hamasovi militanti pobili 1200 Izraelaca i oteli još 253 taoca, veliki dio svijeta okupio se u potpori Izraela. Spomenici od Eiffelova tornja do opere u Sydneyju bili su osvijetljeni plavom i bijelom bojom izraelske zastave u znak solidarnosti. Ali, osam mjeseci kasnije, nestali su izrazi međunarodne sućuti, i sada prevladavaju kritike i osude na račun Izraela, koji pod krinkom uništenja Hamasa, brutalno razara Gazu.
Posljedice su poznate: više od 37.000 Palestinaca je ubijeno, među njima najmanje 8000 djece. Glavni tužitelj Međunarodnog kaznenog suda Karim Khan zatražio je od suda da izda naloge za uhićenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i ministra obrane Yoava Gallanta, zajedno s visokim vođama Hamasa, optužujući ih da su počinili ratne zločine, uključujući korištenje izgladnjivanja kao metode ratovanja. Ujedinjeni narodi upozoravaju da je u sjevernom pojasu Gaze zavladala velika glad.
No, u Izraelu se na rat gleda potpuno drugačije, i za veliku većinu Izraelaca vojna kampanja u Gazi tretira se kao egzistencijalna potreba. "Za nas je to ‘nikad više‘ rat. Moja generacija suočava se sada s pitanjem za koje nikad nisam mislio da ću se suočiti, a to je može li židovska država postojati na neprijateljskom Bliskom istoku. Moramo biti sigurni da je odgovor - da", objasnio je Avner Golov, potpredsjednik za istraživanje i saveze u think tanku MIND Israel sa sjedištem u Tel Avivu u razgovoru za Foreign Policy.
Od prosinca 2022., Izrael opet vodi premijer Benjamin Netanyahu, koji je osigurao parlamentarnu većinu nakon što je njegova stranka Likud postigla dogovor sa židovskom ultraortodoksnom strankom Shas. Netanyahuov desničarski savez osvojio je uvjerljivu pobjedu na izborima, i 64 od 120 mjesta u Knesetu, a u Vladu je ušao i Itamar Ben Gvir, lider ekstremno desne stranke Otzma Yehudit, te Avi Maoz, čelnik homofobne stranke Noam, koji je postao šef nove vladine agencije za "nacionalni židovski identitet". Netanyahuova vlada je nepopularna, a u ljeto i jesen stotine tisuća Izraelaca demonstrirale su jer su vlasti pokušavale staviti pod kontrolu Vrhovni sud, ali nakon Hamasova masakra, nacija se ujedinila.
Kada je riječ o kritikama koje je uputila međunarodna zajednica, Izraelci su uglavnom jedinstveni, potvrdio je i Dan Illouz, zastupnik u Knessetu, iz Netanyahuove stranke Likud, koji sjedi u Odboru za vanjske poslove i obranu. "Gotovo sva pitanja kojima međunarodna zajednica pokušava izvršiti pritisak na Izrael, unutar Izraela ne vide se kao politička. Unutar izraelskog društva postoji ogroman konsenzus o tim pitanjima".
Oni koji zagovaraju drukčiju politiku, u manjini su, primjerice, takva je uređivačka politika Haaretza ("Sedam mjeseci izraelskog raseljavanja, granatiranja, izgladnjivanja, ubijanja, gnječenja i zbijanja oko dva milijuna ljudi - a na izraelskim kanalima nema ničega", napisao je izraelski odvjetnik Michael Sfard u autorskom tekstu u svibnju) drugog najčitanijeg izraelskog dnevnog lista.
Istraživanje Pew Research Centera, provedeno u ožujku i početkom travnja, pokazalo je kako gotovo 74 posto Izraelaca smatra da je vojni odgovor zemlje u Gazi adekvatan ili treba biti još žešći. Anketa je također potvrdila duboke podjele u načinu kako Židovi i arapski Izraelci vide rat. Gotovo 75 posto arapskih Izraelaca, koji čine oko petinu stanovništva zemlje, smatra da je rat otišao predaleko, u usporedbi sa svega četiri posto Židova.
Dio te nepovezanosti između izraelske i međunarodne percepcije rata ima veze s načinom kako je rat prikazan u medijima. Međunarodni mediji preplavljeni su potresnim izvješćima iz Gaze o liječnicima koji izvode amputacije bez anestezije, o roditeljima koji ispisuju imena svoje djece na njihovim tijelima radi identifikacije u slučaju da budu ubijena. No iako su ljevičarski izraelski mediji, poput Haaretza i još nekih, pomno opisivali vođenje rata i golemu patnju koju uzrokuje milijunima Palestinaca koji žive u Gazi, analitičari objašnjavaju da se slični izvještaji ne objavljuju u glavnim izraelskim medijima.
"Mediji u Izraelu ne prikazuju što se događa u Gazi onako kako to rade strani mediji. Patnja u Gazi jednostavno nije faktor u načinu kako se taj rat prenosi u Izraelu. Izraelci općenito smatraju kako svijet stavlja previše naglaska na humanitarno pitanje u Gazi te da nema odgovarajućeg obzira prema potrebi da Izrael dobije rat, i stoga da se bori u problematičnim urbanim područjima.
U stvarnosti, mnogi Izraelci imaju misiju uvjeriti svijet da su oni žrtve, a ne agresori. Mladi izraelski influenceri u ofenzivi su na bojnom polju društvenih medija. Shiraz Shukrun, 25, Instagram promotorica šampona, vazelina i piva, s više od pola milijuna pratitelja na Instagramu, TikToku i YouTubeu, volontira u izraelskom Ministarstvu dijaspore, objavljujući videozapise o 7. listopadu.
"Smatram da sam više ljuta nego prije. Osjećam da je toliko ljudi protiv nas", kaže ona, misleći na #FreePalestine hashtagove i objave na društvenim mrežama kojima se opravdava napad Hamasa. "Samo Izraelci znaju kako se drugi Izraelci osjećaju. Nitko nikada neće znati kako se mi osjećamo."