Mladi i neiskusni ratnici uništavaju drugu najveću vojnu silu svijeta. Kako je to moguće?

Osam mjeseci nakon početka rata s Rusijom, nova ukrajinska strategija kombinira klasične vojne operacije s oportunizmom na bojnom polju kako bi se iskoristila nesposobnost ruskih snaga – i tako očito mijenja tijek sukoba.

Usto, ukrajinska zapovjedna struktura potiče mlađe časnike na donošenje trenutnih odluka na bojnom polju, autoritet koji su koristili kako bi iskoristili prilike i brzo iskoristili neprijateljske slabosti. Ruse je, nasuprot tome, usporila struktura donošenja odluka iz sovjetske ere, u kojoj naredbe stižu niz dugačak zapovjedni lanac iz Moskve, a trupe na prvim linijama preuzimaju malo inicijative. U takvoj situaciji, u posljednjim tjednima Ukrajina je odbacila ruske snage s tisuća četvornih milja u regiji Harkov na sjeveroistoku zemlje i sada napreduju južno prema okupiranom Hersonu, glavnom gradu regije.

Kako to Ukrajincima polazi za rukom? Odgovore na ovo pitanje dali su razni vojni analitičari u razgovorima za The Wall Street Journal.

Umjesto da se izravno uključi u teške topničke razmjene i tenkovske bitke koje Rusija favorizira, Ukrajinci nastoje okružiti ruske snage i prekinuti opskrbne linije. Učinkovito su integrirali opremu iz sovjetske ere sa zapadnim topničkim i raketnim sustavima dugog dometa i preciznošću kako bi uništili ruske zalihe goriva i streljiva, a most koji je izgradila Rusija prema Krimu, koji je ključan za opskrbu ruskih snaga na poluotoku, ozbiljno je oštećen u eksploziji u subotu za koju je Moskva okrivila Ukrajinu. Ruski predsjednik Vladimir Putin rekao je u ponedjeljak da će uzvratiti udarac, nekoliko sati nakon što su njegove snage lansirale niz projektila koji su pogodili civile i energetsku infrastrukturu u Kijevu i drugim gradovima.

Putin je tako odgovorio na neuspjehe na bojnom polju politički riskantnim vojnim novačenjem stotina tisuća civila i čini se da se priprema za dugu kampanju. Dok je Moskva zadržala velik dio svojih dobitaka iz ranih dana rata i nitko ne zna kako će sukob završiti, zapadni vojni povjesničari kažu da će se uspjesi Ukrajine na bojnom polju dugo proučavati. Oni navode paralele s klasičnim vojnim strategijama korištenim u velikim sukobima u prošlom stoljeću. Ukrajinsko napredovanje na istoku i jugu zemlje izgledalo je kao odvojene operacije, ali u retrospektivi se čini da su dio koordiniranog plana. "Vidim ih kao dio cjeline", rekao je Phillips O‘Brien, profesor strateških studija na Sveučilištu St. Andrews u Škotskoj.

Ukrajina je telegrafski objavila svoj plan napada na Herson na jugu još u kolovozu. Kao odgovor, Rusija je pojačala svoj južni front tisućama svojih iskusnijih vojnika. Odluka Moskve odražava gospodarski značaj regije, koja kontrolira pristup i opskrbu vodom Krimu pod ruskom okupacijom. Ali prebacivanje trupa tamo značilo je iscrpljivanje snaga na istoku pa je regija Harkiv ostala je s jednim slojem obrane, uglavnom popunjenim slabim trupama iz obližnjih separatističkih enklava pod ruskom kontrolom.

Ukrajinske snage iskoristile su tu oslabljenu obranu, pokrenuvši iznenadno napredovanje u Harkivu. Nakon što su ukrajinske snage uspjele probiti rupu u liniji, ponovno su zauzele tisuće četvornih milja teritorija, a Rusi su se kaotično povukli. Napad je donio pobjedu koja je podigla moral, kao i položaj Ukrajine među zapadnim saveznicima. Napad u Harkivu omogućila je operacija Herson, rekao je O‘Brien, a i drugi vojni povjesničari kažu da poraz ruskih snaga na harkovskoj fronti s vrlo pokretljivim snagama—poznatim kao manevarski rat—sliči klasičnim primjerima strategije u 20. stoljeću.

François Heisbourg, savjetnik za obranu u Zakladi za strateška istraživanja sa sjedištem u Parizu, usporedio je operaciju s prelaskom njemačkog generala Heinza Guderiana preko rijeke Meuse u Belgiji protiv francuskih snaga u svibnju 1940. Taj je potez pomogao otvoriti ostatak Belgije i sjevernu Francusku, a sve zahvaljujući brzom napredovanju njemačkih oklopnih divizija. Heisbourg je također citirao iznenađujući potez izraelskog general bojnika Ariela Sharona oko Sueskog kanala u ratu Jom Kipur 1973., koji je odlučujuće preusmjerio rat protiv Egipta i drugih arapskih država u korist Izraela.

Dok su ukrajinske snage brzo ulazile u okolicu Harkiva, hersonska fronta se kretala sporo, tako da su se, suočavajući s većim snagama s boljim učinkom nego u Harkivu, ukrajinske trupe tjednima su slabile ruski otpor napadajući skladišta opskrbe i rute preko mostova preko rijeke Dnipro, odsjekavši tisuće ruskih vojnika u i oko Hersona. Nakon što su u kolovozu osigurali mostobran na istočnoj obali rijeke Inhulets, ukrajinske trupe ovog su mjeseca počele pritiskati zapadnu obalu Dnjepra, prijeteći oštrim kretanjem oko ruskih snaga i prisiljavajući ih na povlačenje.

Mick Ryan, vojni strateg i umirovljeni general bojnik u australskoj vojsci, rekao je da je Ukrajina imala veliki uspjeh u ovim kampanjama. Opisao je ukrajinsku strategiju kao strategiju korozije, izdubljenja fizičke, moralne i intelektualne sposobnosti ruskih snaga za borbu. Ukrajina je upotrijebila "neizravan pristup", rekao je general Ryan, koji je citirao britanskog vojnog stratega iz 20. stoljeća, Basila Liddell Harta. To znači kako Ukrajinci nastoje promijeniti ravnotežu snaga "iscrpljivanjem neprijateljske sile, slabljenjem ubodima umjesto riskiranjem udaraca", a njihov pristup još uključuje iznenađenje i brzo kretanje.

"Rusi žele iscrpljivanje, žele formacije koje se masovno sukobljavaju – tu su navikli imati prednost", rekao je John Spencer, voditelj studija urbanog ratovanja na Madison Policy Forumu. "Ali Ukrajinci im to neće dati." Oleksij Danilov, tajnik Ukrajinskog vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu, podsjeća da je ukrajinsko uvođenje sa Zapada modela zapovijedanja i kontrole temeljenog na Sjevernoatlantskom savezu pružilo konkurentsku prednost: "Mlađi zapovjedni časnici imaju sposobnost donošenja odluka ovisno o situaciji i preuzima odgovornost za sebe, za svoje vojnike i za teritorij".

Eliot Cohen, vojni povjesničar i strateg iz Centra za strateške i međunarodne studije u Washingtonu, upozorava da su Rusi "sposobni donositi velike odluke, ali ne bih to nazvao agilnom vojskom, na duge staze, a pogotovo ne u usporedbi s Ukrajincima. Kad vide prilike, oni će ih iskoristiti, a u ratu uvijek ima prilika. Suvremeni alati ratovanja ključni za Ukrajinu uključuju precizno topništvo dugog dometa i raketne bacače koje su osigurali SAD i drugi saveznici. Sa zajedničkim zapadnim obavještajnim podacima i dronovima, koji pomažu ukrajinskim snagama da vide preko horizonta, napredno oružje, uključujući Himars, omogućilo je Ukrajini da pogodi opskrbne linije, protuzračnu obranu i vojne baze daleko iza neprijateljskih linija", objašnjava američki vojni povjesničar.

To priznaju i u Ukrajini. Brzina i mobilnost zapadnih vojnih vozila – uključujući borbena vozila pješaštva i transportere – dali su ukrajinskim snagama prednost u probijanju ruskih obrambenih linija, brzo šireći kontrolu i stvarajući strah među neprijateljskim trupama. "Bez visoke mobilnosti, ne bismo uspjeli nadigrati Ruse u smislu manevara", rekao je Mikola Bielieskov, znanstveni suradnik na Nacionalnom institutu za strateške studije sa sjedištem u Kijevu, think tanku koji podupire vlada.

Ruski neuspjesi također su pomogli otvoriti put ukrajinskom napredovanju u regiji Harkov. Kad su se ukrajinski komandosi prošli mjesec uvukli iza neprijateljskih linija, bili su zapanjeni kada su našli ruske trupe tako nespremne. Krajem kolovoza timovi dronova i odredi specijalnih snaga šuljali su se kroz šume i uz drvorede kako bi istražili slabe točke. Iznenadilo ih je kako su ruski vojnici izgledali opušteno, jedva tražeći zaklon od zračnog nadzora. Bilo je samo nekoliko oklopnih vozila u selima na prvoj crti.

Izviđački timovi pozvali su topničke udare koristeći Starlink—američki satelitski sustav koji omogućuje pristup internetu—gađajući skladišta streljiva, vozila i osoblje. Obavještajni časnici koristili su se radio presretanjima i drugim vidovima nadzora kako bi locirali neprijateljske položaje. Piloti bespilotnih letjelica nudili su topnicima niz ciljeva i ponekad pozivali na izravne napade. Padobranci i druge jurišne jedinice raširile su se kroz sela, komunicirajući preko šifriranih radija. Ruska vojska često nije imala signal za internet ili mobilni telefon, a radio je bio udaljen samo desetak kilometara. Ruske snage iskopale su nekoliko rovova oko položaja u regiji Harkova, omogućujući ukrajinskim snagama da se brzo probiju prema okupiranim gradovima. U mnogim slučajevima samo su mine usporavale napredovanje Ukrajinaca, uključujući i one koje su sami postavili tijekom povlačenja pet mjeseci ranije.

Ukrajinske snage napredovale su otprilike osamdeset kilometara u nekoliko dana, istjeravši tisuće ruskih vojnika iz sjeveroistočnog Harkova. Izbjegli su ulične borbe u urbanim središtima, uključujući gradove Balaklija i Šečenkove, tako što su zauzeli sela oko njih, a zatim okružili Ruse u malim džepovima, prisilivši ih na povlačenje. Mnogi Rusi su pobjegli, ostavljajući za sobom opremu, kao i svoje mrtve i ranjene. Za razliku od Rusa, Ukrajina nije bombardirala gradove, izbjegavajući neprijateljstvo stanovnika, čija bi lojalnost mogla biti mješovita. Ukrajinske trupe napredovale su do rijeke Oskil, presjekavši glavne ruske linije opskrbe sa sjevera. Izjum, najveći grad u tom području, bio je gotovo opkoljen. Snage su pritiskale s juga da blokiraju posljednju izlaznu cestu. Do 10. rujna Rusi su se povukli, ponekad zapovijedajući civilnim vozilima da pobjegnu. Vojnici su jurili preko polja u oklopnim vozilima koja su se zaglavila, tjerajući ih na povlačenje pješice. Moskva je priopćila da vrši pregrupiranje snaga u regiji Donjecka i nazvala ishitreno povlačenje organiziranom operacijom.

Rusi su iza sebe ostavili stotine tenkova, haubica i borbenih vozila. Ukrajinci su mnoge od njih natjerali da ih iskoriste protiv bivših vlasnika. "Nismo imali nadmoć u zraku, nismo imali nadmoć u vatrenoj moći, samo smo imali odgovarajuće uvjete i iskoristili manju koncentraciju ruskih trupa, njihov nedostatak rezervi i zemljopis", objasnio je Bielieskov, ukrajinsku pobjedničku strategiju.