Kada su Argentinci u četvrtak (3. rujna) navečer uključili TV, dočekao ih je svečan govor predsjednika naciji. Javier Milei sjedi u raskošnoj Bijeloj dvorani predsjedničke palače u Buenos Airesu za pisaćim stolom, a oko njega je zauzeo mjesto gotovo cijeli njegov kabinet.
Za govor naciji Milei je odabrao samo jednu temu: argentinske aspiracije prema Falklandskim otocima, koje Argentinci nazivaju Malvinima, piše Deutsche Welle. Vjerojatno nijedno drugo pitanje ne dotiče se nacionalnog identiteta zemlje kao sudbina tih otoka, oko kojih je Argentina 1982. vodila iscrpljujući i na kraju neuspješan rat protiv Velike Britanije.
"Malvini su argentinski, na temelju povijesti i prava. O tome nema rasprave", rekao je Milei. Stanovnicima otoka odriče pravo na samoodređenje. Poduzeća koja sudjeluju u vađenju nafte oko otoka ubuduće namjerava strože sankcionirati. Izgradnja dugo planirane pomorske baze na južnom vrhu Argentine trebala bi se ubrzati kako bi se ojačala prisutnost u Južnom Atlantiku. I napokon, predsjednik namjerava osnovati Nacionalno vijeće sigurnosti i pitanje Malvina snažnije tretirati kao dio argentinske sigurnosne politike.
Milei nanjušio priliku
To što argentinski predsjednik ovako govori nije neuobičajeno. Otkako je Britanija 1833. preuzela Falklandske otoke, Buenos Aires traži njihov povratak. Za Britance je taj čin bio obnova suverenosti, jer su već 1765. imali uporište na Falklandskim otocima. Za Argentinu je to bila aneksija. Milei je, međutim, dosad imao odbojan odnos prema tradicionalnom argentinskom malvinskom patosu. Margaret Thatcher, britansku premijerku tijekom Falklandskog rata 1982., libertarijanski političar štuje kao jednu od velikih političkih vođa u povijesti.
Još je prošle godine Milei izjavio da Argentina mora postati toliko uspješna da se stanovnici otoka jednog dana dobrovoljno odluče biti Argentinci. Sada ih naziva "implantiranim stanovništvom" i osporava im legitimno pravo na samoodređenje. Što se, dakle, dogodilo?
Milei očito vjeruje kako sada ima šansu da u dugotrajnom sporu oko otoka nešto pomakne u svoju korist. To se ponajprije tiče njegova najvažnijeg međunarodnog saveznika. Donalda Trumpa mogao bi Mileiju otvoriti vrata u pitanju Falklanda.
Planira li Trump promjenu kursa?
Na pitanje jednog novinara u Ovalnom uredu hoće li SAD preispitati svoj stav o suverenosti nad otocima, američki je predsjednik prošlog ponedjeljka odgovorio: "Uvijek preispitujem svaki stav. To je samo jedan od mnogih." Iako time Trump nije podržao argentinski zahtjev za otocima, ta je nejasnoća zapažena.
U pitanju suverenosti američke vlade već desetljećima službeno ne zauzimaju stranu ni za London ni za Buenos Aires, ali priznaju britansku upravu nad otocima. 1982. američki je predsjednik Ronald Reagan naposljetku podržao Thatcher u Falklandskom ratu i diplomatski i vojno. Sada Trump ostavlja otvorenim hoće li taj stav vrijediti i u budućnosti.
Javier Milei tu priliku sada spremno prihvaća. Konzervativni argentinski list „La Nación" u tome vidi "proračunat zaokret" predsjednika. U trenutku kada raste kritika njegova dosadašnjeg učinka, Milei u središte stavlja temu koja dosad u njegovu političkom životu gotovo da nije igrala nikakvu ulogu.
Malvini mu nude nešto što je u duboko podijeljenom argentinskom društvu postalo rijetko: izgled na jedinstvo. Sam Milei u svom govoru poziva da se druge političke sukobe stave po strani i da se u sporu oko otoka govori jednim glasom, piše Deutsche Welle.
Borba za sirovine
No, malo tko vjeruje da bi sadašnji proces mogao završiti ratom poput onoga 1982. I Milei govori o mirnom putu, no iz argentinske perspektive vrijeme pritišće. Oko 220 kilometara sjeverno od Falklandskih otoka trebala bi se vaditi nafta. Milijunski projekt Sea Lion dobio je zeleno svjetlo od vlade Falklandskih otoka. Nafta bi trebala prvi put poteći 2028. godine.
"Infrastruktura, kapital, logistika i gospodarska aktivnost učvršćuju britansku prisutnost", piše Juan Martín Paleo, bivši argentinski načelnik glavnog stožera, u gostujućem tekstu za La Nación. Milei je u svom govoru argumentirao slično. Početak vađenja nafte Londonu pruža dodatni poticaj za otoke. Što vađenje nafte bude intenzivnije, to će biti teže dovesti u pitanje postojeće stanje.
Otpor stanovništva
Na oko 3.500 stanovnika Falklandskih otoka Milei se pritom ne može osloniti za svoju inicijativu. Na referendumu 2013. o budućnosti otoka 99,8 posto glasača izjasnilo se za zadržavanje statusa britanskog prekomorskog teritorija. Velika Britanija njihovo pravo na samoodređenje smatra odlučujućim. Argentina, pak, osporava da stanovništvo, koje je prema njezinu shvaćanju naselila kolonijalna sila, može odlučivati o suverenosti.
Time se Milei nalazi pred istom dilemom kao i njegovi prethodnici. Iako može povećati pritisak na Veliku Britaniju, to ništa ne mijenja u stavu stanovnika otoka. Oni žele ostati britanski.
Odnos u krizi
Za vladu u Londonu razvoj događaja posljednjih je dana ipak korak unatrag. Na pitanje hoće li SAD stati uz Britance u novom sukobu s Argentinom, Trump je nedavno izbjegao izravan odgovor i podsjetio da Velika Britanija nije podržala SAD u ratu s Iranom.
Britanski mediji stoga Trumpov potez analiziraju manje kao novu politiku SAD-a prema Falklandima, a više kao dodatno sredstvo pritiska na London. Guardian piše da je riječ o dosad najjasnijem signalu da Washington vrši pritisak na Veliku Britaniju kako bi London više izdvajao za obranu. No taj primjer pokazuje i koliko je napet „poseban odnos" u međuvremenu postao. Čak se i pitanje na koje se britanska vlada desetljećima mogla osloniti, naime ono bezuvjetne američke potpore, odjednom našlo za pregovaračkim stolom.
Time se krug zatvara natrag do Bijele dvorane u Buenos Airesu. Milei je ondje mogao i nastupiti tako samouvjereno isključivo zato što je njegov najvažniji saveznik Donald Trump trenutačno svađalački raspoložen naspram Londona.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....