KRAJ 'LJETA LJUBAVI'

MASAKR KOJI JE UŽASNUO AMERIKU U dvije noći sljedbenici zloglasnog kulta noževima su zaklali sedmero ljudi, među njima je bila i trudna glumica

 
Policija dovodi Charlesa Mansona na sud 1969.
 Profimedia, Newscom

Krvavo 20. stoljeće obilježili su ratovi, jeziva istrebljenja čitavih naroda, zlikovci čije ideje kao da su došle iz samog pakla. No, nakon Drugog svjetskog rata činilo se da za zapadnu civilizaciju dolaze bolja vremena. Bujali su mladenački pokreti, ideju ratova zamijenila je ideja ljubavi (i LSD-a), “djeca cvijeća” kasnih 60-ih udarila su temelje kasnijoj popularnoj kulturi. I baš tu, između “Ljeta ljubavi” 1967. i najvažnijeg glazbenog festivala u povijesti, Woodstocka 1969., iste godine kad je čovjek sletio na Mjesec, jedne se noći dogodio zločin koji i danas, nakon pet desetljeća, među ljudima diljem svijeta odzvanja kao jedan od najstrašnijih i najsurovijih.

Riječ je, dakako, o serijskim ubojstvima koje je “obitelj Manson”, zloglasni kult predvođen notornim kriminalcem, sektašem i natprosječno inteligentnim Charlesom Mansonom, počinila tog ljeta, sijući strah širom Sjedinjenih Američkih Država. Dvije noći strave i užasa termin su kojim se i dalje opisuju ti strašni događaji.

O Mansonu su ispisane tisuće stranica, malo tko ne zna sve o njegovim pokušajima glazbenog probitka s The Beach Boysima, znamo da je bio opsjednut idejama osebujnog maga Aleistera Crowleya, kao i da je najveći dio života proveo u domovima i zatvorima. No, sve se to čini beznačajno u odnosu na događaje iz ljeta 1969., od kojih se ledi krv u žilama.

Obitelj Manson bila je tada već ozbiljno formirana, a pratio ih je zao glas pa bi policija često upadala u imanja na kojima su se okupljali, optuživala ih za brojne krađe, pratila njihovo bestijalno uživanje u lakšim i težim drogama, pokušavajući ih konačno strpati iza rešetaka. Nakon jednotjednog izbivanja, Manson se u petak 8. kolovoza 1969. vratio na kalifornijski ranč Spahn, mjesto gdje je kult u tom trenutku pronašao svoje skrovište. Njegovi sljedbenici već su tada bili posve zadojeni idejom “Helter skeltera”, njegove interpretacije glazbe Beatlesa, ideje koja je predviđala da će svijet uskoro pogoditi apokaliptični rat među rasama za koji se treba pripremiti, štoviše, možda ga i pokrenuti. No, povratkom na ranč, Manson je primijetio da se urušava njegov svijet. Vjerni sljedbenik i član obitelji Bobby Beausoleil uhićen je zbog krvavog ubojstva koje je počinio, ostavivši krvavi potpis na zidovima kuće u kojoj je živjela žrtva. Manson je bio dovoljno pragmatičan da shvati kako ima problem - progovori li Bobby, cijela je obitelj u opasnosti. Bilo je potrebno učiniti nešto dovoljno ludo i radikalno da se očuva kult.

Urušeni planovi

Dok je on smišljao što će, dogodila se nova nevolja. Dvoje članova kulta, Mary Brunner i Sandra Good, uhićene su pokušavajući obaviti kupnju ukradenom kreditnom karticom. Osim kulta, urušavali su se snovi o glazbenom uspjehu. Odbio ga je Terry Melcher, slavni američki glazbeni producent (sin Doris Day), a Mansonovu glazbu nije htio ni holivudski menadžer Rudi Altobelli, vlasnik imanja na kojem će se kasnije dogoditi brutalan zločin. Manson je zapao u teško psihičko stanje. Kult se urušavao, glazbeno nije mogao napredovati, a policija je stezala obruč oko obitelji zbog različitih zločina.

Osjetivši da gubi tlo pod nogama, Manson je smatrao da je radikalizacija situacije najbolji lijek. Podjednako zaintrigiran idejom rasnog rata, kao i očuvanjem sljedbe, Manson je vjerovao da bi serija ubojstava mogla dodatno zbližiti kult. Barem toliko da, umočeni u zločin, moraju šutjeti u slučaju policijskog uplitanja. Ujedno je vjerovao da će baš sada “Helter skelter” imati prođu, jer mu se činilo da se cijeli svijet ovih dana bavi samo Hollywoodom te ga treba prodrmati. Te je večeri na stranu pozvao ljude koje će povijest idućih pedeset godina pamtiti kao egzekutore masakra. Charles ‘Tex’ Watson, Susan Atkins, Patricia Krenwinkel i Linda Kasabian šutke su primali njegove jezive upute.

U školi je plakao za mamom pa su ga zlostavljali

Svodnik, rasist, ubojica, vođa kulta, ali i ambiciozni glazbenik, karizmatik koji je oko sebe okupljao mase, inteligentni kriminalac i nadareni showman… Sve to i više bio je Charles Manson, čovjek koji je unatoč jezivim događajima i milijunima smrti u 20. stoljeću stekao status najstrašnije osobe 20. stoljeća.

Njegovo djetinjstvo, započeto u studenome 1934. u mjesnoj bolnici u Cincinnatiju, bilo je stereotipna priča o tinejdžerskoj trudnoći. Majka je zatrudnjela s dečkom koji ju je potom napustio, a pobožna obitelj odrekla je se iako je imala samo 16 godina. Kasnije su joj oprostili, no šteta je bila nepopravljiva. Majka o Charlesu gotovo nikad nije brinula, ostavljajući ga satima, danima, pa i tjednima, kod prijatelja, rodbine ili susjeda kako bi se zabavljala i pila po barovima. Malenom Charlesu majka je neizmjerno nedostajala i često je, čak i u školi, za njom plakao, zbog čega su ga prozvali plačljivcem. Surovo djetinjstvo bilo je početak stvaranja čudovišta.

Nije imao ni pet godina kad su majka Kathleen i njezin partner završili u zatvoru zbog krađe, a Charlesa je preuzela obitelj u Virginiji. Kad se nekoliko godina kasnije vratila iz zatvora, Charles je već bio problematičan. Krao je, zbog čega je poslan u katoličku školu, a u dobi od nepunih trinaest godina već je ukrao prvi pištolj. U popravnom domu stekao je prijatelje te se nije vraćao majci, nego je unajmio smještaj i uzdržavao se krađama. Zbog toga je već 1951. prvi puta završio iza rešetaka, gdje je, uostalom, proveo najveći dio svog života. Dok je bio u zatvoru, rodio mu se i sin Charles. No, Manson je bio nepopravljiv, a čim bi izišao iz zatvora, počinio bi novo zlodjelo. Podvodio je maloljetnice, robio kasina i dućane, krao i unovčavao tuđe čekove. U ranim danima krao je da bi preživio, kasnije jer je samo to znao. Do 1967., u dobi od samo 33 godine, već je imao 32 godine staža u domovina, udomiteljskim institucijama i zatvorima. A tek je počelo…

U zatvoru je, nakon krvavih ubojstava, naposljetku i umro 2017. godine.

Sotono, napravi mjesta, zlo konačno stiže - objavile su tada američke novine na naslovnici.

“Obucite se u crno. Uzmite noževe i dodatnu odjeću. Otiđite do imanja u kojem je živio Terry Melcher. Koga god tamo zateknete, masakrirajte, ubijajte na najodvratnije moguće načine”, govorio je ledena pogleda.

Mozgove zadojene Mansonovom ideologijom i okupane halucinogenim drogama nije trebalo dugo nagovarati. Vjerovali su da rasni rat napokon počinje, a ubojstvo bijelih, bogatih i uspješnih ljudi iz Hollywooda trebalo ga je rasplamsati. U kratkom roku naoružali su se s tri noža, revolverom Buntline Special kalibra.22, nekoliko škara za rezanje žice te najlonskim užetom. Uskočili su u deset godina star Ford, a Manson im je na odlasku dobacio:

“Kad završite, ostavite poruku. Nešto upečatljivo. Vi vještice znat ćete što treba napisati”, zagledao se u djevojke.

Noć užasa

Ponoć je tek prošla kad se Ford zaustavio na adresi 10050 Cielo Drive, poprištu pokolja. Watson je uzeo škare za rezanje žice, popeo se na telefonski stup i vješto prerezao linije. Bila je to mjera opreza - odsjeći žrtve od vanjskog svijeta kako bi kult mogao neometano provesti svoj brutalni plan, bez straha od neželjenih gostiju, poput policije. Automobil su potom parkirale niže na brdašcu, a u grmlju pokraj glavnog ulaza u kuću spremile su zamjensku odjeću koju će obući nakon ubojstava. Kad je priprema bila gotova, krenuli su u kuću, no odjednom su ih osvijetlili farovi nadolazećeg automobila. U njemu je bio tinejdžer Steven Parent koji je bio na odlasku od svog prijatelja, kućepazitelja Williama Garetsona, koji je živio u kući za goste. Watson je potrčao prema Parentu i bez mnogo riječi ispalio u mladićevo tijelo četiri hica iz revolvera. Meci su mladića pogodili u ruku, glavu i prsa. Krv se slijevala u potocima. Izdahnuo je nakon nekoliko trenutaka, masakr je počeo. Družina je nastavila po planu, krenuli su u kuću, a kad su ustanovili da su vrata zaključana, Watson je uspio otvoriti prozorsko okno u blagovaonici te otvoriti vrata trijema ostalima. Nečujno su se uvukli u kuću i nastavili prema dnevnom boravku gdje je, na dugačkom kauču omotanom u draperiju s uzorkom američke zastave, spavao prijatelj glumice Sharon Tate, poljski glumac i pisac Wojciech Frykowski. Watson ga je prodrmao, a sneni se Poljak stresao i pitao koliko je sati.

Charles Manson is escorted to court in Los Angeles for a preliminary hearing Dec. 3, 1969., Image: 461876017, License: Rights-managed, Restrictions: NC WEB LN BL, Model Release: no, Credit line: Profimedia, Newscom
Profimedia, Newscom
Policija dovodi Charlesa Mansona na sud 1969.

“Tiho. Ne miči se ili si mrtav”, zarežao je Watson.

Zbunjeni Frykowski Watsona je pitao tko je.

“Ja sam Sotona i ovdje sam po vražjem poslu”, uzvratio mu je hladno. Okrenuo se Susan i zatražio da mu donese nešto čime bi mogli zavezati Poljaka, a ona se vratila s tkaninom, plahtom ili ručnikom, kojim mu je čvrsto vezala zapešća. Nastavila je potom prema spavaćim sobama, gdje je budnu zatekla Abigail Folger koja je, nesvjesna svega što se događa, mirno čitala knjigu. Abigail je, ugledavši misterioznu priliku odjevenu u crno od glave do pete, nervozno mahnula i osmjehnula se, a Susan joj je jednako odgovorila. Na drugom krevetu u snu je bila osam i pol mjeseci trudna glumica Sharon Tate, supruga Romana Polanskog, a na podu kraj kreveta sjedio je znameniti holivudski stilist i frizer Jay Sebring.

Postupajući po Watsonovoj naredbi Susan je uz prijetnju nožem sve troje odvukla u dnevni boravak. U smrtnom strahu, šutke su činili sve što im je rečeno. Nemilosrdni Watson potom ih je sve povezao plastičnom žicom te ih natjerao da legnu trbuhom prema zemlji uz kamin. Jay se pokušao pobuniti.

“Zar ne vidite da je trudna!? Dajte joj da sjedne”, pokazao je na Sharon koja, s trbuhom do zuba i odjevena samo u donje rublje, samo što nije rodila. Watsona to nije impresioniralo, štoviše, samo ga je uzrujalo. Zgrabio je revolver i ispalio hice u Sebringa. Metak je zahvatio lijevu stranu prsišta, smrskavši mu peto lijevo rebro i probivši rupu u lijevom plućnom krilu. Počeo je obilno krvariti, a žrtve su postale svjesne da se događa nešto jako, jako loše. Nisu mogli suspregnuti suze i očaj, istovremeno pokušavajući dokučiti tko su, dovraga, ti neznanci koji će ih, čini se, sve pobiti, a da im uopće ne kažu zašto. Dok je Sebring na krvavom podu ispuštao dušu, a Sharon i Abigail zavezane jecale, Watson ga je svom snagom udario nogom u lice pa zaurlao.

Actress Sharon Tate, (1943-1969), who was murdered in her home by members of the Charles Manson Family, 1965., Image: 98284797, License: Rights-managed, Restrictions: For usage credit please use; CSU Archives/Everett Collection, Model Release: no, Credit line: Profimedia, Everett
Profimedia, Everett
Sharon Tate

“Dat ćete mi sav novac koji ovdje imate!”

Unezvijerena Abigail rekla je da ima nešto novca u torbici pa Watsonu, koji ju je pratio nožem, predala 72 dolara, koliko je imala. Ponudila mu je i kreditne kartice, no on je to odbio.

Watson je potom jedan dio najlonskog užeta zavezao za strop, omotao ga nekoliko puta oko vrata umirućeg Jaya i djevojaka te ih povezao tako da su morali stajati na prstima kako se ne bi ugušili. Jay je počeo stenjati, a čuvši to, Watson se iživcirao i nekoliko ga puta hladnokrvno probo nožem. Želio je da konačno umre.

Imanje na Cielo Driveu bilo je natopljeno krvlju, scena je podsjećala na najstrašnije horor-filmove, no Mansonova “obitelj” nije namjeravala odustati.

"Svi ćete umrijeti"

“Što ćeš učiniti s nama!?” zavrištala je užasnuta Sharon Tate, tresući se na vršcima prstiju, najlona snažno omotanog oko grkljana...

“Svi ćete umrijeti”, bez trunka emocija priopćio je Watson, i ne pogledavši je.

Abigail i Frykowski slomili su se. Bez imalo dostojanstva počeli su očajnički preklinjati Watsona da ih ostavi na životu. Trebali su znati da Watsona to samo dodatno uzbuđuje.

“Ubij ih sada, odmah”, oštro je naredio Susan Atkins.

Djevojka naoružana oštrim nožem krenula je prema Poljaku, no glas savjesti na trenutak ju je zaustavio, Bilo je to dovoljno da se Frykowski oslobodi te je jednim udarcem u glavu baci na pod. Atkins se počela braniti, mahnito mašući nožem, nanijevši brojne porezotine poljskom piscu zbog kojih je počeo krvariti. On ju je tada snažno povukao za dugu kosu, a bol je bila dovoljna da izgubi kontrolu i ispusti nož koji je držala u ruci.

“Krvi je bilo posvuda. Sharon je plakala i jecala”, prisjetila se poslije Susan.

Poljak se počeo rukama i nogama boriti za život. Mahnitu tučnjavu jednim je potezom prekinuo Watson. Tišinu bogate kalifornijske četvrti ispunio je hitac revolvera. Prvi metak Frykowskog je pogodio ispod pazuha, drugi u bedro. Bio je, očito, u stanju adrenalinskog šoka, jer ga ni to nije zaustavilo. Nastavio je bježati, a Watsonu se zaglavio revolver. Drškom ubojitog oružja svom je snagom Poljaka trinaest puta udario u lubanju, gotovo je smrskavši. O silini udaraca dovoljno govori podatak da je drška revolvera rascijepljena, a prostoriju je ispunio grozomorni zvuk pucanja kostiju glave.

(FILES) In this file image from January 20, 1968, US Actress Sharon Tate and French Director Roman Polanski stand on the steps at the Chelsea register Office in London after their wedding.  As a tour guide specializing in notorious Hollywood deaths, Scott Michaels is well aware of America's morbid fascination with the dark side of Tinseltown. But on the 50th anniversary of the murders of actress Sharon Tate and four others at the hands of Charles Manson's apocalyptic cult, he has never seen anything like it.
Profimedia, AFP
Roman Polanmski i Sharon Tate

“Bože, pomozi mi”, vikao je unakaženi Frykowski svojim posljednjim dahom, pokušavajući se domoći ulaznih vrata. Watson ga je nekoliko puta ubo nožem, agoniji je konačno bio kraj.

Zbrku oko Frykowskog pokušala je iskoristiti Abigail koja se u međuvremenu uspjela osloboditi. No, uočila ju je Patricia Krenwinkel te ju zarezala oštrim nožem. Abigail je bila mnogo viša i snažnija od Patricije, pa se upustila u borbu i u jednom trenutku uspjela Abigail snažno uhvatiti za kosu. U tom je trenutku u prostoriju ušao Watson, s čijeg se noža još cijedila krv.

“U redu, predajem se, nemoj mi nauditi”, zavrištala je djevojka. Watson je još jednom pokazao svoju surovost. Oštricu noža zabio joj je u utrobu koja se rasula prostorijom. Abigail je uzdahnula i srušila se. Iako teško ranjena, i dalje je pokušavala pobjeći. Patricia Krenwinkel i Watson krenuli su za njom te joj zadali desetke uboda nožem dok naposljetku i ona nije izdahnula.

"Želim roditi dijete"

Sharon Tate sve je to vrijeme bila u stanju apsolutnog šoka, bez kapi krvi u obrazima, skamenjeno promatrajući pokolj prijatelja. Uže joj je i dalje bilo omotano oko vrata kad joj se približila Susan Atkins i silom je posjela na kauč.

“Molim te, nemoj me ubiti! Nemoj me ubiti! Želim živjeti! Želim imati dijete, želim roditi svoje dijete!” preklinjala je glumica.

Susan Atkins se to nije dojmilo.

“Slušaj, kujo, nije me briga ni za tebe niti tvoje dijete. Pripremi se. Večeras ćeš umrijeti, a ja zbog toga ništa neću osjetiti”, siktala je.

Susan je kasnije, tijekom suđenja, rekla da ju je glumica u smrtnom strahu podsjećala na pokvareni stroj. Njezino preklinjanje za život toj su se hladnokrvnoj članici Mansonova kulta učinili kao neprestano, iritantno ponavljanje već rečenog, što ju je silno živciralo.

“Stalno je molila i preklinjala, preklinjala i molila. Bilo mi je zlo od nje”, ispričala je Susan bez trunke kajanja.

U prostoriju je tada ušao Watson, a Sharon Tate je u njemu, iz tko zna kojeg razloga, vidjela mogućnost da preživi.

“Uzmite me sa sobom, samo dok ne rodim, još nekoliko dana, a onda me ubijte!” vikala je, no Watson nije ni trepnuo.

Kada joj je postalo jasno da je smrt neizbježna, ubojice je zamolila bar malo milosti.

“Molim vas, barem prije toga izrežite dijete iz mene, neka živi.” Njezino ponašanje Mansonova “kći” Susan Atkins kasnije je opisala riječima: “Potpuno je sišla s uma”.

"Izrežite moju bebu"

Zanosna američka glumica privlačila je ljepotom, talentom i vezom s darovitim magom filmske industrije Romanom Polanskim. Tate je Polanskog nagovorila da joj da ulogu u jednom od svojih filmova, “Fearless Vampire Killers”, nakon čega se rodila i ljubav. 1967., samo dvije godine prije nego što će “obitelj Manson” brutalno okončati njezin život, Polanski i Tate počeli su živjeti zajedno.

Tate je za života imala tek desetak važnijih uloga u filmovima i serijama, no ostala je upamćena kao glumica i talentirana zabavljačica.

Punim imenom Sharon Marie Tate Polanski, glumica je rođena 24. siječnja 1943. godine u teksaškom Dallasu kao dijete časnika američke vojske i domaćice, zbog čega se obitelj često selila. Ostalo je zabilježeno da je do svoje 16. godine života Sharon već živjela u šest američkih gradova, napuštajući dom svaki put kada bi otac napredovao u vojsci. Sa svijetom showbusinessa upoznala se sa samo pola godine, pobijedivši kao dojenče na jednom, za današnje prilike pomalo bizarnom natjecanju ljepote.

Već šezdesetih, s nepunih dvadeset godina, Tate je bila model, pojavljivala se u brojnim magazinima, snimala filmove i serije i pred njome je, slažu se mnogi, bila blistava holivudska karijera. Kad je brutalno umorena u svome domu, bila je trudna osam i pol mjeseci. Njezina smrt ostavila je duboki trag u popularnoj kulturi. Pojavljuje se u stihu pjesme “The Jim” Carrols benda, a njezinom tragičnom sudbinom inspiriran je i naziv punk benda The Sharon’s baby iz 80-ih.

Watson je tada naredio Susan da ubije Sharon, no kako se ona vidno nećkala, uzeo je nož u ruke. Očito je da glumici nije namijenio brzu smrt. Ubo ju je najprije u prsa, potom u rame, trudna Sharon čitavo je vrijeme pokušavala izmicanjem zaštiti trbuh. Uspjela je ubojici okrenuti leđa, a on je osam puta zario oštricu u njih, uzrokujući strašne ozljede unutarnjih organa.

Još nije jasno utvrđeno je li u zabadanju noža sudjelovala i Susan, no ona se time sama hvalila. Rekla je da joj je trenutak ubadanja i prskanja vrele krvi iz glumičina tijela bio upravo ekstatičan. Glumica je u samrtnom hropcu, nakon 16 uboda nožem, uspjela samo uzdahnuti: “Majko”!

Pokolj

Pet mrtvih tijela, s ukupno 105 uboda, nekoliko rana od metaka i nebrojenim udarcima ležalo je u kući i oko nje. Pokolj prve noći bio je dovršen... Trebalo je tek ispuniti obećanje dano “tati” Mansonu. Na ulazna vrata kuće krvlju Sharon Tate napisali su “Pig” (svinja).

O surovosti čina govori i informacija da su ubojice identitet žrtava doznale tek idući dan, u subotu, kad je vijest o zločinu osvanula na svim televizijskim postajama. Svjedoci kažu da su se hihotali, a najviše ih je zabavljalo spominjanje odvratnih detalja o načinu na koji su počinjena ubojstva.

No, Charles Manson nije bio zadovoljan.

“Ostavili ste prevelik nered”, kritizirao je članove svoje obitelji. Odlučio im je pokazati “kako se to radi”.

Osim prokušane ekipe na čelu s Watsonom, Manson je u pokolj poveo i Stevea Grogana te Leslieja Van Houtena.

“Znao sam da će ljudi umrijeti. Ipak, htio sam ići”, ispričao je poslije Van Houten.

Ovaj put, na surovi put krenuo je i sam Đavao - Charles Manson. Za volanom starog forda bila je Kasabian, a činilo se da nema pojma gdje vozi. A čini se da ni sam Manson nije imao jasan plan. Najprije je htio da stanu kraj obližnje crkve kako bi zaklao svećenika, no taj mu se plan izjalovio jer su vrata sakralnog objekta bila zaključana. Naumio je potom za glavu skratiti vozača u automobilu pokraj njih, no zeleno se svjetlo upalilo prije no što je to uspio. Sluđen jer ne može “pokazati kako se to radi”, mahnito je mislio što dalje. Bingo. Sjetio se kuće na Waverly Driveu, u četvrti Los Feliz, gdje se jednom drogirao. Prisjetio se da je kraj nje povučena kuća s pristojnim, izoliranim susjedima.

Bili su to Leno i Rosemary LaBianco.

“Nemoj više, mrtav sam”

Sat je otkucavao 1.30 iza ponoći, a Leno i Rosemary tek su se vratili s godišnjeg odmora, kad su Manson i Watson ušetali u njihovo dvorište. Leno je spavao, a Manson ga je prodrmao. “Tko ste, što želite”, upitao je sneni Leno, odjeven u pidžamu. “Ne boj se, nećemo ti ništa”, uvjeravao ga je Manson. On i Watson zavezali su Lenoa oko ruku i vrata, a potom i suprugu koju su pronašli u spavaćoj sobi, odjevenu u spavaćicu. Džentlmenski su joj dopustili da navuče nešto prikladnije pa je povezanu odveli u boravak. Manson i njegove ubojice neko su vrijeme žrtve držali u uvjerenju da im se ništa neće dogoditi, no kad su izvadili oružje, Leno je postao svjestan da iz kuće neće izaći živ. “Ubit ćete nas, zar ne?” vikao je.

Ponovno je na vidjelo isplivao Watsonov nemilosrdni karakter, kojeg je zapomaganje nemoćne i vezane žrtve iživciralo. Silovito je nekoliko puta zabio oštricu u Lenov trbuh, a nesretni muškarac preklinjao ga je da stane. “Nemoj više, mrtav sam, mrtav sam”, urlikao je dok je Rosemary vrištala izbezumljeno.

Watson je zlodjelo dovršio zabivši muškarcu nož u grkljan tolikom snagom da mu je pukla drška, a krv se razlila po podu ukusno uređene kalifornijske rezidencije. Red je došao na Rosemary, koja se otimala, vrištala i plakala, a ulogu krvnika preuzela je Patricia Krenwinkel, silovito ubadajući nesretnu ženu. Rosemary se nekako uspjela otrgnuti napadačima, no u bijegu su je sustigli Watson i Van Houten, iživljavajući se oštricom noža na njezinu izmučenom tijelu.

Svi članovi sekte osuđeni su na smrtne kazne koje su im preinačene u doživotne robije nakon što je Kalifornija zabranila egzekucije. Pomrli su iza rešetaka. Ipak, u popularnoj kulturi žive i dalje, o njihovim su zlodjelima ispisane tisuće stranica i stotine minuta filmova, serija i dokumentaraca, a u nekima su i sami (osobito Manson) sudjelovali. Kult se ubrzo raspao, no jeziva je pomisao na koju upućuju mnogi, da je ovih sedam ubojstava vrlo optimistična brojka. Klan se, naime, povezuje s barem 35 žrtava.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 10:06