NOVI PREMIJER

Mario Draghi: Bivši bankar spašava Italiju uz većinu stranaka i milijarde iz EU

Nestranački čelnik talijanske vlade bitne je resore podijelio užem krugu stručnjaka, a ostale mandate podijelio strankama
Mario Draghi
 YARA NARDI/POOL/AFP

Nova talijanska vlada premijera debitanta Marija Draghija prisegnula je u subotu u podne pred predsjednikom Republike Sergiom Mattarellom. Covid-19 je stubokom promijenio režiju tog događaja. Ministri su morali proći kroz novu ceremoniju brzog brisa, da ne bi zaražen netko ušao u Svečani salon Kvirinalske palače.

Ministre, a poglavito novake među njima, nisu dopratili uzbuđeni članovi obitelji, emulirajući sličnu svetkovinu na suprotnoj obali Tibra, kada novi kardinali dobivaju svoj purpurni biret. Nije bilo čak ni rukovanja. Maske su držali sve vrijeme, skinuvši ih samo za obrednu fotografiju u Oklopničkom salonu.

"Treba raditi"

Stanje je teško, "nema vremena za emocije, treba raditi", rekao je po izlasku iz Kvirinalske palače Roberto Cingolani, ministar za ekološku tranziciju, ključan novitet među resorima.

U 13 sati u Palači Chigi obredom predaje zvonca Giuseppe Conte je predao dužnost Draghiju i izišao praćen pljeskom dužnosnika i uposlenika, a bilo je i suza. Neće biti zadnje, ne nužno za Conteom.

"Italiju treba dovesti u stanje sigurnosti", najavio je, naime, premijer Draghi. I dodao: "Naša će vlada biti ekološka." To je u Crnoj Gori obećavao Milo Đukanović.

U novoj vladi je 23 ministara, od kojih samo 8 žena (nijedna s ljevice!), a ne polovica. Ima 8 nestranačkih stručnjaka i 15 članova Parlamenta, pa je političko-tehnička.

Među tim dvjema kategorijama podjela se čini jasnom. Sedmero tehničkih ministara čine Draghijev unutrašnji krug, zadužen za izradu i provedbu plana oporavka i za hitne reforme, predugo odgađane. Osma je dosadašnja ministrica unutrašnjih poslova, prefektica Luciana Lamorgese, jer Draghi nije htio taj politički osjetljiv a sigurnosno presudan resor ostaviti na milost i nemilost ideoloških licitiranja, na primjer oko migranata, kao što je bilo dok ga je držao vođa Lige Matteo Salvini. Kažu da je baš zbog njega odlučio da u vladi ne bude nijedan šef neke stranke, čak ni bivši predsjednik Evroparlamenta Antonio Tajani, koji faktički mijenja ostarjeloga Silvija Berlusconija.

Najviše je nezadovoljstva unutar nove vladine većine u PoKretu 5 zvjezdica, iako je jedini dobio četiri ministarska resora. Po tri imaju Liga za Salvinija, Berlusconijeva Forza Italia, te Demokratska stranka, a po jednoga ljevičarska Sloboda i ravnopravnost (LeU) i Živa Italija Mattea Renzija.

Sedmoro ministara je "precurilo" iz posljednje Conteove vlade, među njima ministar vanjskih poslova Luigi Di Maio (Zvjezdice) i ministar zdravstva Roberto Speranza (LeU), sučeljen s pandemijom i već pomalo prekaljen. Troje ministara su povratnici iz zadnje Berlusconijeve vlade, jedna je iz Lettine. Vlada se - u tom pogledu - doima kao nevjestina oprava: nešto staro, nešto novo, nešto posuđeno (stručnjaci u politiku), nešto plavo (boja stranke nevjerojatnog Berlusconija). Ali malo je povoda za šalu.
Italiji potkraj godine prijeti porast javnog duga do razine posljednji put zabilježene poslije prvoga svjetskog rata. Tada je izlaz iz krize potražen u fašizmu, uglavnom prihvaćenome sve dok drugi svjetski rat nije 1943 prispio i na talijansko ozemlje. To nije bila šala.

Jedinstvena prilika

Sada su oči uprte u 209 milijardi eura iz Fonda za oporavak, od kojih oko 27 milijardi već u lipnju.

Njih treba i obrazložiti i iskoristiti krajnje pametno ako se želi da se Italija izvuče iz "zdravstvene, socijalne i ekonomske" krize. Takve prilike nije bilo od ujedinjenja Italije 1861, a teško da će se ponoviti tako skoro.

Za to su ključna dva resora, povjerena "tehničarima" bliskima premijeru. Vjerojatno će ih strateški usmjeravati sam Draghi, a ministri će to taktički izvršavati. To su ministar ekonomije Daniele Franco, dosadašnji glavni ravnatelj emisijske Banke Italije, te spomenuti Roberto Cingolani, dosad šef tehnoloških inovacija u osjetljivome državnome megakonzorciju Leonardo (svemir, zrakoplovstvo, obrana i sigurnost).

PROMJENA U EUROPI

Renzi je srušio vladu kako bi došla nova po ukusu Macrona i Merkel

Je li Matteo Renzi namjerno odigrao igru Angele Merkel i Emanuela Macrona rušeći vladu Giuseppea Contea povlačenjem svojih ministrica ili je ne znajući poslužio kao "koristan idiot" - ne znamo. Umjesto dviju ima samo jednu ministricu, u ovako širokoj vladinoj većini nema više ni mogućnost ucjene. Ne znamo jesu li mu obećali mjesto glavnog tajnika NATO-a. Nije ni bitno.

Conte i njegova vlada nestali su s obzora isto onako brzo kako je 2011 nestala zadnja Berlusconijeva vlada a iz Napolitanova šešira izvučen bivši evropovjerenik Mario Monti.

Koplje nad Conteom slomljeno je prije mjesec dana kada je Lars Feld, ekonomski savjetnik Angele Merkel, u intervjuu Repubblici rekao za talijansku skicu Plana oporavka da mu se "čini da sadrži premalo investicija u budućnost i previše investicija u gubitaške sektore". A rok za Plan istječe u ožujku.

U Berlinu i Parizu zavladala je bojazan da će prezadužena Italija utaman spiskati novac njoj namijenjen, baciti u dublju krizu sebe i ugroziti svu zonu eura.

Draghi se Njemačkoj zamjerio, ali su znali da on barem zna posao. I pretpostavili da će se postarati da se glavnina od planiranih 209 milijardi eura za Italiju ipak namijeni Sljedećem naraštaju EU.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 16:11