‘Made in China‘ propada! Peking: ‘Gospodo iz Della, Samsunga i Sonyja, a gdje ćete onda proizvoditi?‘

Dok se Narodna Republika Kina nastoji uključiti u napore zaustavljanja ruske agresije na Ukrajinu, iako taj napad oni ne doživljavaju niti definiraju tako, u morima koja oplakuju njezine obale raste mehanizam koji ju ozbiljno zabrinjava.

The Financial Times u utorak donosi interesantnu vijest:

“Američko ograničavanje kineskog pristupa naprednoj tehnologiji ubija njenu održivost kao proizvodne baze za izvoz, tvrdi čelnike japanske kompanije Kyocera - jedan od najvećih svjetskih proizvođača komponenti čipova: drži 70 posto globalnog tržišnog udjela u keramičkim komponentama za opremu za proizvodnju čipova - koja premješta proizvodnju drugamo i ulaže velika sredstva u pogone kod kuće. Hideo Tanimoto, predsjednik tvrtke koja je važan dio lanca opskrbe čipovima kaže:

“Dobro je kad je riječ o robi koja se proizvodi i prodaje u Kini, ali poslovni model proizvodnje u Kini i izvoza u inozemstvo više nije održiv.”

The Economist je proširio temu navodeći:

“Pitanje za Dell, Samsung, Sony i ostale glasi: gdje proizvoditi ako ne u Kini? Niti jedna zemlja ne nudi ogromnu kinesku proizvodnu bazu. Ipak, kad se povežu, raznolikost ekonomija širom Azije predstavlja moćnu alternativu. Protežu se u obliku polumjeseca od Hokkaida, na sjevernu Japanu, preko Južne Koreje, Tajvana, Filipina, Indonezije, Singapura, Malezije, Tajlanda, Vijetnama, Kambodže i Bangladeša, sve do Gujarata u sjeverozapadnoj Indiji. Članice imaju različite vrijednosti, od vrhunskih vještina i dubokih džepova u Japanu do niskih plaća u Indiji (kineska radna snaga više nije toliko jeftina: između 2013. i 2022. plaće u proizvodnji su se udvostručile, na prosječnih 8,27 dolara po satu). Ovaj alternativni azijski opskrbni lanac - nazovite ga Altasia - izgleda ravnomjerno kad se usporedi s Kinom, pa i bolje.”

Proces desinizacije

Na prostoru Indo-Pacifika, ukupne gravitacijske globalne točke, teku tako dva procesa. Geoekonomski riječ je o desinizaciji, smanjenje ekonomske ovisnosti o Narodnoj Republici Kini što postaje središnjim obilježjem usporavanja globalizacije koje vodi regionalizaciji, a Altasia je upravo to. Proces je to koji zabrinjava vlasti u Beijingu/Pekingu gdje je prošle godine zabilježen sporiji rast od zemalja jugoistočne Azije: kineski su izgledi ove godine bolji, ali ASEAN i Indija će opet rasti brže.

Polumjesec o kojem govori The Economist preklapa se s prvim lancem otoka, strategijskom obrambenom linijom koju je SAD utvrdio 1951. godine. Altasia je duža, proteže se do Indije koja je, u sigurnosnom smislu, postala bliža SAD-u i saveznicima što izaziva dodatnu zabrinutost Beijinga. Tako se geopolitika i geoekonomija nadopunjuju jačajući jedna druga i oduzimajući NR Kini brojna sredstva pritiska koja je koristila kad je riječ o pojedinim državama tog područja.

Agresivno i drsko ponašanje NR Kine u regiji rezultiralo je stvaranjem ovih, zasad još neformalnih saveza: Beijing je s Tokijom u sukobu oko Senkaku otoka, Demokratska Narodna Republika Koreja (sjeverna) ima punu podršku NR Kine što je dovelo do otklona Republike Koreje (južne) prema Japanu unatoč povijesnim prijeporima. Filipini su, jer NR Kina ne priznaje granice na moru kako ih je potvrdio i Međunarodni sud pravde (ICJ), odlučili SAD-u otvoriti prostor za još vojnih baza, Singapur gradi poziciju neutralnosti jakom vojskom i zazorom prema NR Kini.

Indija je dio Quada, kvadrilateralnog sigurnosnog dijaloga u kojem sudjeluju SAD, Australija i Japan. Ovaj potonji je, i zbog kineskih prijetnji RK na Tajvanu, ali i nastojanju Rusije da ojača pacifičku prisutnost, odlučio povećati obrambeni proračun koji će ga učiniti trećim globalnim potrošačem na oružje, iza SAD-a i NR Kine.

Partiju osobito zabrinjava sve veća uloga Japana i Republike Koreje u NATO što bi moglo voditi stvaranju obrambenom saveza ili, još gore, širenju NATO na Indo-Pacifik (ovo potonje treba uzeti s rezervom jer je simplifikacija, ali Pariz neprestano ponavlja da Savez ima interese u Indo-Pacifiku zbog francuskih prekomorskih teritorija).

Kad se slika sagleda s ovog gledišta, može se razumjeti zašto Beijing jača savezništvo s Rusijom: u Indo-Pacifiku mu ne ostaje nitko drugi.