Samo nekoliko sati nakon što je Rusija u veljači napala Ukrajinu, zdravstveni djelatnici dječje bolnice na jugu zemlje počeli su smišljati tajni plan kako spasiti bebe, piše Associated Press.
Naime, posumnjali su da Rusi otimaju djecu siročad i šalju ih u Rusiju, pa je osoblje dječje regionalne bolnice u gradu Hersonu počelo lažirati medicinske kartone siročadi kako bi izgledalo da su djeca previše bolesna da bi ih se prevozilo.
‘Namjerno smo napisali lažne podatke da su djeca bolesna i da se ne mogu transportirati‘, rekla je dr. Olga Piljarska, voditeljica intenzivne njege. ‘Bojali smo se da će Rusi saznati, ali odlučili smo da ćemo spasiti djecu pod svaku cijenu.‘
Sumnja se da su Rusi s početkom rata počeli deportirati ukrajinsku djecu u Rusiju ili na teritorije pod ruskom kontrolom kako bi ih odgajali kao svoju. Najmanje 1.000 djece odvedeno je iz škola i sirotišta u regiji Herson tijekom osmomjesečne ruske okupacije tog područja, kažu lokalne vlasti. Još uvijek se ne zna gdje se djeca nalaze.
No stanovnici kažu da bi nestale djece bilo još i više da nije bilo truda onih koji su riskirali vlastite živote kako bi sakrili što više djece.
U bolnici u Hersonu, osoblje je izmislilo bolesti za 11 napuštenih beba o kojima su se skrbili, kako ih ne bi morali dati u sirotište gdje su znali da će dobiti ruske dokumente i biti odvedene. Jedna je beba, tako, imala ‘plućno krvarenje‘, druga ‘nekontrolirane konvulzije‘, a trećoj je bila potrebna ‘umjetna ventilacija‘, rekla je Piljarska o lažnim unosima.
U selu Stepanivka, nešto izvan Hersona, Volodimir Sahaidak, ravnatelj centra za socijalnu i psihološku rehabilitaciju, također je krivotvorio papire kako bi sakrio 52 siročadi i posebno ranjive djece. 61-godišnjak je neku djecu smjestio kod sedmero članova svog osoblja, druga su odvedena rodbini, a neka starija su ostala s njim. ‘Činilo se da će mi djeca biti oduzeta ako ih ne sakrijem‘, rekao je.
No premještanje djece nije bilo nimalo lako. Nakon što je Rusija u ožujku okupirala Herson i veći dio regije, na kontrolnim su točkama počeli izdvajati siročad, zbog čega je Sahaidak morao biti vrlo maštovit kako bi ih prevezao. U jednom je slučaju lažirao zapise rekavši da je grupa djece bila na liječenju u bolnici i da ih je njihova teta odvela kako bi se ponovno ujedinili sa svojom majkom koja je bila u devetom mjesecu trudnoće i čekala ih s druge strane rijeke, ispričao je.
No nisu sva djeca bila te sreće. Iz sirotišta u Hersonu - kamo je bolnica trebala poslati onih 11 beba - u listopadu je odvedeno oko 50 djece koja su završila na Krimu, koji je Rusija nezakonito anektirala 2014., rekli su za Associated Press zaštitar u toj ustanovi i neki susjedi.
‘Došao je autobus sa simbolom Z i djeca su odvedena‘, rekla je Anastasiia Kovalenko koja živi u blizini.
Na početku invazije, lokalna skupina za pomoć pokušala je sakriti djecu u crkvi, ali su ih Rusi pronašli nekoliko mjeseci kasnije, vratili u sirotište i zatim evakuirali, rekli su mještani.
Ranije ove godine, Associated Press je izvijestio da Rusija pokušava tisuće ukrajinske djece smjestiti u ruskim udomiteljskim obiteljima ili kod posvojitelja. AP je otkrio da su dužnosnici bez pristanka deportirali ukrajinsku djecu u Rusiju ili na teritorije pod ruskom kontrolom, lagali im da ih roditelji ne žele, koristili ih za propagandu i osiguravali im ruske obitelji i državljanstvo.
Institut za proučavanje rata, think tank sa sjedištem u Washingtonu, kaže da ruski dužnosnici provode namjernu kampanju depopulacije okupiranih dijelova Ukrajine i deportiraju djecu pod krinkom programa medicinske rehabilitacije i posvajanja.
Ruske su vlasti više puta rekle da je svrha premještanja djece u Rusiju njihova zaštita od borbi. Rusko ministarstvo vanjskih poslova odbacilo je tvrdnje da ta zemlja otima i deportira djecu. Primijećeno je da vlasti traže rodbinu djece bez roditelja koja su ostala u Ukrajini kako bi pronašli mogućnosti da ih pošalju kući kad to bude moguće.
Ruska pravobraniteljica za dječja prava Maria Lvova-Belova osobno je nadgledala premještanje stotina siročadi iz ukrajinskih regija pod ruskom kontrolom na posvajanje u ruske obitelji. Kaže da je nekoj djeci ponuđena prilika da se vrate u Ukrajinu, ali su oni to odbili. Njezine riječi nije bilo moguće neovisno provjeriti.
UNICEF-ov regionalni savjetnik za zaštitu djece u Europi i središnjoj Aziji, Aaron Greenberg, rekao je da se smatra da svako dijete ima žive bliske rođake dok god se ne može provjeriti sudbina djetetovih roditelja ili drugih bliskih srodnika, a tu procjenu moraju voditi vlasti zemlje u kojoj se djeca nalaze.
Policija i lokalne i nacionalne agencije za sigurnost traže djecu koja su premještena, ali još uvijek ne znaju što se s njima dogodilo, rekla je Galina Lugova, šefica vojne uprave Hersona. ‘Ne znamo sudbinu te djece, ne znamo gdje su djeca iz sirotišta ili iz naših obrazovnih ustanova, i to je problem‘, rekla je.
Za sada, velik dio tereta i odgovornosti da djecu pronađu i vrate kući, pao je na leđa mještana.
U srpnju su Rusi doveli 15 djece s prve linije bojišnice u obližnjoj regiji Mikolajiv u Sahaidakov rehabilitacijski centar, a zatim u Rusiju, rekao je. Uz pomoć stranaca i volontera, uspio im je ući u trag i odvesti ih u Gruziju, rekao je. Sahaidak nije želio dati dodatne detalje o operaciji iz straha da je ne ugrozi, ali je rekao da se očekuje da će se djeca vratiti u Ukrajinu nekad u idućim tjednima.
Nekima je prijetnja da će Rusija deportirati djecu donijela neočekivane rezultate. U listopadu, kada je bilo znakova da se Rusi povlače, Tetiana Pavelko, medicinska sestra u dječjoj bolnici, zabrinula se da će odnijeti bebe sa sobom. Budući da nije mogla imati vlastitu djecu, 43-godišnjakinja je požurila na odjel i posvojila 10-mjesečnu djevojčicu.
Brišući suze radosnice s obraza, Pavelko je rekla da je bebu nazvala Kira po kršćanskoj mučenici. ‘Pomagala je ljudima, liječila i činila mnoga čuda‘, rekla je.