Mreža Arab Barometer (Arapski barometar) intervjuirala je gotovo 23.000 ljudi u devet zemalja i na palestinskim teritorijima za BBC News Arabic i većina se složila s tvrdnjom da je gospodarstvo u demokraciji slabo. Ovi rezultati dolaze nešto više od desetljeća nakon velikih prosvjeda tzv. Arapskog proljeća, koji su pozivali na demokratske promjene, kako prenosi BBC.
Manje od dvije godine nakon prosvjeda, samo je jedna od tih zemalja - Tunis - ostala demokracija, ali bi nacrt ustava objavljen prošli tjedan mogao gurnuti i tu zemlju natrag prema autoritarizmu, ukoliko bude odobren.
Michael Robbins, direktor Arapskog barometra, istraživačke mreže sa sjedištem na Sveučilištu Princeton - koja je radila sa sveučilištima i anketnim organizacijama na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi kako bi provela ovo istraživanje između kraja 2021. i proljeća 2022. - kaže kako je došlo do regionalne promjene u pogledima na demokraciju od posljednjeg istraživanja 2018./2019.
"Sve se više smatra da demokracija nije savršen oblik vladavine te da ona neće sve popraviti", kaže Robbins. "Ono što vidimo diljem regije jest da su ljudi gladni, ljudima treba kruh, ljudi su frustrirani sustavima koje imaju".
Gospodarstvo u demokraciji - slabo
U većini zemalja istraživanja, više od polovice ispitanika u prosjeku se slaže s tvrdnjom da je gospodarstvo slabo u demokratskom sustavu. U svakoj od tih zemalja, više od polovice ispitanika također kaže da se ili slaže ili se u potpunosti slaže da su više zabrinuti za učinkovitost politike svoje vlade nego za vrstu vlade.
Prema Indeksu demokracije EIU-a, istraživačkog odjela Economist Groupa, privatne tvrtke koja izdaje ugledni The Economist, Bliski istok i Sjeverna Afrika su najniže rangirani od svih regija obuhvaćenih indeksom - Izrael je klasificiran kao "demokracija s nedostacima", Tunis i Maroko klasificirani su kao "hibridni režimi", a ostale regije su klasificirane kao "autoritarne".
U sedam zemalja i na palestinskim teritorijima više od polovice ispitanika u istraživanju Arapskog barometra slaže se s tvrdnjom da je njihovoj zemlji potreban vođa koji može "preokrenuti pravila" ako je potrebno, da bi se stvari obavile kako treba.
Samo se u Maroku manje od polovice ispitanika se slaže s tom tvrdnjom. Međutim, također postoji značajan udio ljudi koji se ne slažu s tom izjavom na palestinskim teritorijima, Jordanu i Sudanu.
Tunis klizi natrag u autoritarizam
U Tunisu se osam od 10 ispitanih slaže s tom tvrdnjom, a devet od 10 kaže da podupire odluku predsjednika Saieda da smijeni vladu i suspendira parlament u srpnju 2021. godine, što su njegovi protivnici osudili kao državni udar, dok je on tvrdio kako je to bilo neophodno za reviziju korumpiranog političkog sustava.
Tunis je bio jedina zemlja koja je uspjela formirati trajnu demokratsku vladu nakon Arapskog proljeća 2011. godine. No, čini se da Tunis klizi natrag u autoritarnu vladavinu pod predsjednikom Kaisom Saiedom. Prema EIU indeksu demokracije za 2021. godinu, ta zemlja je pala za 21 mjesto na ljestvici i sada je klasificirana kao "hibridni režim", a ne kao "demokracija s nedostacima".
Istraživanje u Tunisu provedeno je između listopada i studenog 2021. Od tada traju prosvjedi protiv predsjednika, budući da je on ojačao svoju vlast raspuštanjem parlamenta i preuzimanjem kontrole nad izbornim povjerenstvom te je nastavio s održavanjem referenduma o novom ustavu, za koji mnogi kažu da će još ojačati njegovu autoritarnost.
U međuvremenu, gospodarstvo zemlje je tonulo u sve dublju krizu. "Sada se, nažalost, Tunis vraća autoritarizmu ili onome što nazivamo demokratskim nazadovanjem, što je danas trend u cijelom svijetu", kaže Amaney Jamal, suosnivač Arapskog barometra i dekan Škole javnih i međunarodnih poslova na Princetonu.
Ekonomska situacija najhitniji izazov
"Mislim da jedan od ključnih pokretača ovoga nije privrženost autoritarizmu ili autoritarnoj političkoj kulturi, već sada stvarno uvjerenje da je demokracija u Tunisu propala kada je ekonomija u pitanju".
Ekonomska situacija se smatra najhitnijim izazovom za sedam zemalja i palestinske teritorije, ispred korupcije, nestabilnosti i širenja pandemije Covida-19. Samo u dvije zemlje se na ekonomsku situaciju ne gleda kao na najvažnije pitanje - u Iraku, gdje je to korupcija, te u ratom razorenoj Libiji, gdje je to nestabilnost.
Najmanje jedna od tri osobe u svakoj od zemalja koje su obuhvaćene anketom slaže se s tvrdnjom da im je tijekom prošle godine ponestalo hrane prije nego što su namaknu dovoljno sredstava da je kupe još. Borba da se osigura hrana najjače se osjetila u Egiptu i Mauritaniji, gdje otprilike dvoje od troje ljudi kaže da se to događa ponekad ili često.
Istraživanje je najvećim dijelom provedeno prije ruske invazije na Ukrajinu u veljači, koja je dodatno pogoršala nesigurnost u vezi hrane u cijeloj regiji, posebno u Egiptu, Libiji i Tunisu, koji se uvelike oslanjaju na ruski i ukrajinski izvoz pšenice.
Ispitanici koji su izjavili da nisu mogli kupiti više hrane kad je ponestane, manje podržavaju demokraciju u nizu zemalja obuhvaćenih istraživanjem, posebno u Sudanu, Mauritaniji i Maroku.
Poželjan ‘kineski model‘
Ekonomski izgledi su loši u cijeloj regiji, s obzirom na to da je manje od polovice svih ispitanika spremno opisati gospodarsku situaciju u svojoj zemlji kao dobru. Libanon je najniže rangiran od svih zemalja u istraživanju - tamo manje od 1 posto ispitanika smatra da je trenutačna gospodarska situacija dobra. Svjetska banka opisala je libanonsku gospodarsku krizu kao jednu od najtežih u svijetu od sredine 19. stoljeća.
Općenito, većina ljudi ne očekuje da će se ekonomska situacija u njihovoj zemlji poboljšati u idućih nekoliko godina.
Iako, bilježi se i određeni optimizam - u šest zemalja, više od trećine ispitanih građana kaže da će situacija biti bolja ili nešto bolja u iduće dvije do tri godine. Unatoč gospodarskim previranjima koja trenutačno zahvaćaju Tunis, tamošnji ispitanici najviše se nadaju boljoj budućnosti, a 61 posto njih smatra da će stvari biti puno bolje ili donekle bolje za nekoliko godina.
Budućnost je "nesigurna", kaže Robbins iz Arapskog barometra. Građani u regiji, navodi, možda traže alternativne političke sustave, kao što je kineski model - autoritarni jednostranački sustav - za koji kaže da je "izveo golem broj ljudi iz siromaštva u posljednjih 40 godina".
"Ta vrsta brzog gospodarskog razvoja je ono što mnogi ljudi traže", zaključuje Robbins.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....