KINESKA ODLUKA

Lociraj, uhvati i operiraj 9559 bračnih parova

Liječnici se smjenjuju u udarničkom ritmu da bi se ostvario zadani cilj - 9559 sterilizacija u samo 20 dana

PUNING - Stanovnici okruga Puning na jugu Kine ovih su dana iznova iskusili ono što su prethodni naraštaji u toj zemlji prolazili u (ne)davnoj komunističkoj i carističkoj prošlosti - nemoć pred okrutnošću vlasti i nevažnost pojedinca i obitelji u sjeni države.

U trotjednoj kampanji, pokrenutoj 7. travnja, za koju se ovih dana doznalo najprije u kineskim a potom i međunarodnim medijima, tamošnji su vladari odlučili sterilizirati deset tisuća parova, pa i prisilno za slučajeve da se opiru, i pritom su uveli “inovaciju” - kada neke supružnike ne mogu pronaći (tj. “locirati, uhvatiti, operirati”), pohvataju njihove rođake i drže ih u zatočeništvu dok se “bjegunci” ne pojave da bi podvrgavanjem “zahvatu” izbavili svoje bližnje.

Liječnici se smjenjuju u cjelodnevnim ritmu da bi se ostvario zadani cilj - 9559 sterilizacija u 20 dana. Više od 1300 rođaka ljudi s te liste privedeno je na “edukaciju”, što se objašnjava potrebom da se te ljude pouči o potrebi kontrole rađanja, ali zapravo ih najčešće drže u lošim uvjetima da bi prisilili ciljane parove da se predaju vlastima kako bi se kirurški osiguralo da nemaju više djece. Novinari Timesa, Independenta i ostalih zapadnih glasila, zajedno s kineskim kolegama, o tome već izvještavaju s terena, pa ih je tako liječnik u selu Daba izvijestio da počinju s radom u osam ujutro i rade do noći.

Zhang Lizhao, 38-godišnji otac dvojice sinova, ispričao je kako je žurio vratiti se kući nakon kupnje sjemena za svoj poljodjelski posao kada je čuo da mu je stariji brat pritvoren. Njegova supruga također se došla prijaviti kako bi mužev brat bio oslobođen, te je oboje supružnika podvrgnuto operaciji. Žena je u klinici molila za odgodu jer je upravo imala menstruaciju, no više nisu htjeli čekati ni jedan dan. I muž ih je molio u njezino ime, ali su i to hladno odbili.

“Lov” na rođake odabranih parova, uključujući njihove roditelje u poznoj dobi, nastavljen je. Regionalni dnevni list u reportaži donosi da je stotinjak uglavnom vremešnih ljudi bilo nagurano u prostoriju od 200 četvornih metara.

Državne otmice

Na podu je bilo nekih prostirki, ali prostor je bio premalen da bi toliko ljudi moglo leći, pa su mlađi morali čučati ili stajati, a spavanje je bilo ostvarivo samo “na smjene”. Nedostajalo je i pokrivača pa su se mnogi tresli od zime, ili skupili jedni uz druge. Među njima je bio i 68-godišnjak čiji sin Huang Ruifeng ima tri kćeri. On je tu doveden nakon što je njegov sin odbio doći sa suprugom na operaciju, pravdajući se zaposlenošću i nepovjerenjem u stručnost tamošnjeg medicinskog osoblja.

Neimenovani dužnosnik okružnog ureda za populacijsko i obiteljsko planiranje rekao je novinarima da “tvrđi pristup” nije neuobičajen u suzbijanju visokog nataliteta. Tako se odbijaju molbe za gradnju kuća parova koji imaju “ilegalnu” djecu (dakle, više od jednog ili u nekim slučajevima dva djeteta), ali i njihovim rođacima. “Ilegalna djeca” ne dobivaju potvrdu prebivališta, što im uskraćuje i školovanje i zdravstvenu skrb. Kako i te grozne metode katkad nisu bile dovoljno djelotvorne, pribjeglo se sadašnjem postupku koji se zapravo svodi na državne otmice rođaka neposlušnih parova. Puning (općinsko područje Jieyang) je sa 2,24 milijuna ljudi najnapućeniji okrug u pokrajini Guangdong, koja je prije pet godina postala najnaseljenija kineska provincija, sa 110 milijuna ljudi (79 milijuna stalno naseljenih i dodatnih 31 milijun koji tu provedu barem šest mjeseci godišnje). Okružne vlasti žele postići viši formalni status za svoje područje, a da bi to ostvarile moraju ispuniti sve kvote, uključujući populacijsku.

Neposluh na selima

To znači da svaki bračni par smije imati samo jedno dijete, a ako je prvo kći, onda nakon nekoliko godina imaju pravo na još jedno, kako je uobičajeno u ruralnim područjima te zemlje (u kojima još žive četiri petine stanovništva), za razliku od gradova u kojima se nema pravo na više od jednog djeteta (osim ako su oba roditelja jedina djeca u svojoj obitelji ili ako je barem jedno od njih iz neke etničke manjine).

Iako je i stanovništvo Indije već brojnije od milijardu ljudi, Kina je sa 1,3 milijarde i dalje najnapučenija zemlja svijeta, uz procjenu da će 2025. u toj zemlji živjeti 1,4 milijarde ljudi. “Politika jednog djeteta” uvedena je 1978. i objašnjena vladinom strategijom osiguranja mogućnosti prehrane cijelog stanovništva u budućnosti. Stopa rađanja danas nije velika - 14 beba na 1000 ljudi godišnje. Ipak je i dalje raširen neposluh državnom diktatu u pitanjima nataliteta, osobito na selu.

Skrivanje djece

Mnogi tamošnji parovi premjeste trudnice kod rođaka i poslije tvrde da je beba posvojena ili samo na čuvanju. Mračna strana nametnutog ograničavanja donedavno visokog prirodnog prirasta su brojne (nerijetko prisilne) sterilizacije, ali i ogroman broj pobačaja (često i u poznoj fazi trudnoće), pa i ubijanja novorođene ženske djece, u slučajevima kada su roditelji bili ustrajni u želji da im jedino dopušteno dijete bude muško, ne samo zbog neke patrijarhalne tradicionalističke zatucanosti nego i zato jer to povećava izglede da će jedini potomak moći o njima skrbiti kada ostare. Kako je u mnogim dijelovima Kine i danas rašireno i ukorijenjeno teško siromaštvo, tako suprotno sjaju brzorazvijajućih područja poput Šangaja, broj djece i njihov spol mnogima nije pitanje prestiža ili forme nego opstanka.

Današnja Kina ipak nije ista kao u vrijeme Maove “kulturne revolucije”, terora “četveročlane bande” u kojoj je bila i njegova udovica, ili vremena krvavog gaženja studentskih prosvjeda u Pekingu, pa se sada ipak najavljuje i istraga o tome jesu li vlasti u Puningu ipak pretjerale u svojoj strogosti.

Razotkrivanje

Ne treba tu očekivati spektakularne rezultate, ali je i to podsjetnik kako mediji, tamošnji i ostali kao i ovdašnji, ne služe samo traču, senzaciji i jeftinoj estradizaciji, što često tvrde njihovi kritičari, nego i razotkrivanju ovakvih “epizoda” u kojima bi bespomoćni siromasi u zabačenim krajevima bili izloženi preambicioznoj samovolji lokalnih birokracija kada za to ne bi doznali novinari i na to upozorili vlastitu zemlju i cijeli svijet.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. rujan 2024 15:54