'LJUDI ŽUDE ZA PRIČAMA KOJIMA MOGU VJEROVATI' Šest generacija obitelji na čelu najvažnijih dnevnih novina na svijetu

Točno mjesec dana otkad je, posve iznenada, preuzeo vođenje svjetskog hrama novinarstva, New York Timesa, AG Sulzberger objavio je odgovore na 2500 pitanja koje je dobio od čitatelja tog prestižnog dnevnog lista. Naime, 1. siječnja ove godine na vidnom mjestu u NYT-u objavljen je tekst novog izdavača koji je podsjetio da je njegov praprapradjed napustio rodni grad Chattanooga i krenuo na sjever kupiti male, blijede novine u New Yorku. “Adolph Ochs pokrenuo je The New York Times na tadašnjoj radikalnoj ideji na kojoj živi i danas. Zaključio je da će The Times biti žestoko neovisan, posvećen novinarstvu najvišeg integriteta i posvećen javnosti. Njegova je vizija bila dati vijest, bez straha ili naklonosti, bez obzira na stranke, sekte ili interese, pozvati na inteligentnu raspravu uz sve nijanse razmišljanja.”

Obećavši da će nastaviti s neovisnim, hrabrim i pouzdanim novinarstvom Sulzberger, jedan od onih koji nastavlja tradiciju lista koji je pokrenut 1851. uz geslo novina “All the News That’s Fit to Print” pozvao je čitatelje da mu pišu i traže od njega odgovore i odgovorio na doslovno svako pitanje koje je dobio. A odgovori, krajnje jednostavni i konkretni, više od ičega pokazuju što se događa u svijetu medija u kojem tradicionalno pisano novinarstvo sve više odlazi u prošlost, a opstaju samo najbolji, kao što je NYT.

A gdje su fotografije?

A prije nego što je dao odgovore, Arthur Gregg Sulzberger detaljnije se predstavio čitateljima, jer se do preuzimanja NYT-a zapravo malo znalo o njemu. Kad se njegov otac Arthur Ochs Sulzberger odlučio na povlačenje, na muci su se našli i novinski urednici jer jednostavno nije bilo ni fotografija njegova nasljednika, mladog novinara, rođenog 1980. koji je preuzeo prestižno medijsko carstvo u vremenima koja za medije nisu laka. Sulzberger je rođen u Washingtonu i diplomirao je političke znanosti, kao mladi novinar pisao je o tornadu, poplavama, a omiljene su mu priče bile o sto i trogodišnjem federalnom sucu, zloglasnoj pljački banke u Engleskoj, malim seoskim zajednicama u Kansasu i natjecanju dvojice pilota za svjetski rekord u dužini leta. “I sve to u 7000 riječi.”

“Koja je točna uloga novinskog izdavača”, pitao je čitatelj iz San Antonija i dobio odgovor da “na najvišoj razini nadgleda poslovanje novinske organizacije”. “To znači da sam odgovoran za to da naše novinarstvo vrijedi vaš novac i vrijeme, da imam snažnu strategiju za dugoročni komercijalni uspjeh u trenutku velikih promjena u našoj industriji. Ali za mene je Adolph Ochs, naš prvi izdavač, najbolje iskazao što to znači. Da bismo zadržali uredničku neovisnost i integritet The New York Timesa i nastavili kao nezavisne novine, moramo biti u cijelosti neustrašivi, bez utjecaja, i posvećeni javnom dobru. Priča Ellen Barry o ubojstvu u malom gradu u Indiji najbolji je primjer ravnoteže između klasičnog novinarskog pripovijedanja i dijeljenja korisnih informacija kako smo pronašli tu priču.”

Barry vodi južnoazijski ured NYT-a u New Delhiju i poznata je po provokativnim tekstovima, poput onih kad je detaljno opisala borbu indijskih žena u patrijarhalnom sustavu ili o utrkama pasa, ali je pravu senzaciju izazvala tekstovima o mrtvim tijelima koja se svake godine misteriozno nalaze u Delhiju i slučaju ubojstva u jednom od najizazovnijih autohtonih plemena na svijetu.

“Najbolje što možemo učiniti u The Timesu je ostati vjerni našoj misiji pronalaženja i pričanja priča koje su važne, bez straha ili naklonosti. Ludi sve više žude za pričama kojima mogu vjerovati”, tvrdi Sulzberger koji na mjesto šefa dirigenta u slavnim novinama nije došao bez iskustva. Naime, 2013. godine radio je na jednom od najvažnijih projekata, digitalnoj transformaciji novina koje su udahnule novi život u raskošnoj zgradi između 41. i 42. ulice u New Yorku, gdje je sjedište redakcije. Drže je za jednu od najljepših zgrada sagrađenih posljednjih desetljeća, a projektant je bio Renzo Piano. Na samom ulazu u tvornicu novina u kojoj radi više od 1000 novinara, kultni je dućan japanskog branda Muji te nezaobilazni Dean & DeLuca, a ne tako davno u tu je zgradu ulazila glavna književna kritičarka lista Michiko Kakutani, od čije recenzije su gotovo četrdeset godina strepili svi novinski izdavači i pisci. Otišla je u mirovinu.

“Kako mogu obični ljudi pomoći u uređivanju New York Times”, pitanje je postavio čitatelj iz Kalifornije, a Sulzberger odgovorio: “Ako se osjećate iznimno velikodušnim, možete kupiti pretplatu na dar ili sponzorirati studentske pretplate, kako biste sljedećoj generaciji dali podršku da uživa u kvalitetnom novinarstvu”. Tu u New Yorku itekako su dobro osjetili što znači kad se svijetom šire lažne vijesti, izmišljene priče i propaganda. To su u velikoj mjeri potaknuli razni političari i tehnološke platforme, smatraju ljudi koji vode NYT. “Takve taktike pridonose rastućoj polarizaciji i potkopavaju povjerenje u istinite informacije i vijesti. Teško se tome suprotstaviti, ali mi smo odlučni i želimo pokušati.”

Liberalna pristranost

Na pitanje kako reagira na stajalište da NYT njeguje “liberalnu pristranost”, Sulzberger je detaljno odgovorio da redakcija i izdavač ništa ne uzimaju ozbiljno kao pravednost, točnost i neovisnost novinarstva. “To ne znači da naši novinari nemaju svoje mišljenje. Ali, kao što se očekuje da će sudac odvojiti osobna stajališta i osigurati integritet suđenja, tako se i od naših novinara očekuje da osiguraju integritet svog novinarstva. Naš je posao slijediti istinu, donijeti informaciju i reći je ljudima. Naša predanost neovisnom, nepristranom novinarstvu jedna je od stvari koje čini The Times posebnim. Kao izdavač, odlučan sam zadržati taj pristup, a znam da naši novinari prihvaćaju tu odgovornost.”

Upitan je li NYT “navijao” za Hillary Clinton i namjerno ocrnio Donalda Trumpa, Sulzberger je podsjetio da je upravo taj list detaljno pisao o karijeri gospođe Clinton i svim onim spornim detaljima koji su izbili na vidjelo tijekom predsjedničke kampanje. Ali, kaže novi izdavač, pisali smo i sve o Trumpu, njegovu odnosu prema ženama, sumnjivim stranim utjecajima, ruskom pokušaju miješanja u izbore. “Naš pristup može pogoditi neke ljude koji imaju staromodne poglede i na medije. Ali vjerujemo da je najvažnija uloga medija da podupiru zdravo demokratsko društvo.”

Na tom je poslu dinastija Sulzberger uostalom desetljećima. Arthur Ochs Sulzberger Jr., koji je bio izdavač od 1992. godine, objavio je svojedobno da “prava” prenosi na sina, uz poruku “ovo nije zbogom, nego će novi kormilar velikog broda The Timesa biti AG”, šesti član obitelji na toj poziciji otkako je patrijarh obitelji Adolph S. Ochs kupio novine u stečaju. Svi se sada pitaju hoće li doći i do velikih promjena, a sam Sulzberger kaže da nema ni govora o tome. Njegov otac ionako je pokrenuo online izdanje koje je postalo motor tvrtke, a sada kad se bilježi pad oglašivača, sve je okrenuto prema pronalaženju novih pretplatnika i digitalnoj ekspanziji. Dok drugi grcaju, NYT posluje dobro pa Sulzbergeri nisu u panici loših vremena zatvarali dopisništva i otpuštali ljude. Sada je u redakciji gotovo 1450 novinara, NYT ima najviše dobitnika Pulitzerove nagrade od bilo kojeg drugog medija, gotovo stotinjak.

Prihodi nakon loših godina

Kad sam prije nekoliko godina bio gost redakcije NYT-a, proveli su me kroz sve odjele, od kojih su mnogi identični svim redakcijama u svijetu. Naravno da je ime Sulzberger stajalo uz sva pitanja kako se radi u NYT-u, a odgovor njihovih kolumnista uvijek je bio isti: “Sulzbergerovi nadgledaju sve, kako se rade vijesti, kako funkcionira uredništvo te poslovanje tvrtke. Ali, ne žele se miješati u odluke, njih donose oni kojima je to povjereno”. Pitao sam i kako izgleda ured prvog čovjeka NYT-a, a odgovor je glasio, “klasičan, starinski”, kao i uredi njegovih prethodnika. U ambijentu krajnje moderno uređene redakcije s B&B namještajem, izgledao je gotovo nadrealno.

“Nisam netko tko je odrastao u namjeri da postane izdavač The New York Timesa”, rekao je u nedavnom intervjuu AG Sulzberger, koji uporno ponavlja da ne traži reflektore, ali da je spreman suočiti se s interesom javnosti. Ovaj Newyorčanin odrastao na Manhattanu, gdje je pohađao elitnu privatnu školu poznatu po progresivnim stajalištima, odrastao je u novinarskom miljeu. I njegova majka Gail Gregg, slikarica, imala je nekih novinarskih ambicija, a s njegovim se ocem rastala nakon trideset godina braka. AG je diplomirao na Sveučilištu Brown 2003. godine, a onda počeo raditi u The Providence Journalu, da bi se 2009. pridružio The Timesu kao novinar u gradskoj redakciji. U svom današnjem uredu drži uokviren prvi članak koji je objavio.

Stari Sulzberger nastavit će kao predsjednik tvrtke, a može se pohvaliti da je nakon sušnih godina ostavio na računu 1,6 milijardi prihoda iz prošle godine. “Sada smo u boljoj poziciji, jer smo se navikli prihvatiti promjene”, kaže. Kao da je zaboravljen kredit od 250 milijuna dolara koji je uzeo od meksičkog telekomunikacijskog milijardera Carlosa Slim Helúa koji je predstavljao tvrtki omču oko vrata, a onda su došli i strahovito visoki troškovi za novu zgradu. “Morate ponekad brod voditi i kroz oluju, bilo je jako teško”, govorio je dok su njegovi novinari dobivali Pulitzera pišući o epidemiji ebole, napadu 11. rujna, kineskoj invaziji na Zapad. Bilo je i tekstova kojih se postidio veliki NYT, neki su stajali i glave izvršnih urednika, da bi i prva žena, Jill Abramson, preuzela tu tešku i odgovornu dužnost. “Sulzberger je zaslužan za manevriranje kroz najtežu i najzahtjevniju eru The Timesa u povijesti. Sada je njegov sin došao u bolja vremena, ali s medijima se nikada ne zna”, kažu oni koji su pomno pratili dugogodišnje šefovanje AG-ova oca. “Arthur od nas nikada, ali nikada nije tražio da objavimo neku priču po njegovu ukusu”, kažu njegovi urednici. Sada je cilj da se do 2020. godine ostvari prihod od 800 milijuna dolara kroz digitalnu produkciju, a obiteljska tvrtka očito je u AG Sulzbergeru našla poduzetnog mladog čovjeka koji to može.

Zaustavite Bloomberga

Fokus je, kao i uvijek, usmjeren na čitatelja i priče koje zanimaju običnog čovjeka. Jednostavno, a opet tako komplicirano u svijetu medija. Sam AG Sulzberger pisao je nepretenciozne priče o vegetarijanskom iskustvu u “gradu mesa”, Kansas Cityju, a sada je svjestan da samo takve “male” priče mogu zadržati čitatelja i novinski imperij da ga ne kupi Michael Bloomberg koji je u nekoliko navrata pokazao takvu želju. U Americi u kojoj predsjednik s krajnjim omalovažavanjem gleda na novinu poput NYT-a nije je lako uređivati po principu “bez straha i usluga”, ali AG Sulzberger smatra da će upravo u tome uspjeti.

Zato mu je i jedan od prvih koraka bio pedantno odgovoriti na sva pitanja koja su mu postavili čitatelji. Nije zaobilazio niti jedno, objasnio je zašto je NYT odustao od “javnog urednika” te zašto se njegovi novinari toliko trude objasniti opasnost od klimatskih promjena i zbog čega ima toliko gramatičkih pogrešaka u tekstovima novinara. “Kako se namjeravate suočiti s golemim pritiskom vašeg predsjednika Donalda Trumpa”, zanimalo je jednog čitatelja iz Meksika, a AG Sulzberger je odgovorio, “na isti način na koji se suočavamo sa svakim pritiskom, neovisnim, duboko poštenim novinarstvom, bez straha ili naklonosti”.

A nije izostalo ni ono “pitanje svih pitanja”, ima li papir budućnost. “To se postavlja već dvadeset godina. Dobra je vijest da imamo milijun vrlo lojalnih pretplatnika i očekujemo da će tiskane novine živjeti dugo, dugo”, kaže novi izdavač uz napomenu da je “svjestan kako mora nastaviti učiti i razvijati se”. “To je nužno svakom tko radi u medijskom poslu. Bio sam novinar na terenu, duboko sam povezan sa stvarnošću i to je za ovaj posao najvažnije.”