Franjo Tuđman mi je, u noći kada je počeo rat u Sloveniji, rekao da ‘ne mislim valjda da će Hrvatska zbog Slovenije ulaziti u sukob’, izjavio je bivši predsjednik Slovenije Milan Kučan u ekskluzivnom intervjuu za beogradski Nedeljnik.
- Nazvao sam Tuđmana jer mi smo znali da oni imaju plan kako spriječiti izlazak tenkova iz Hrvatske, da ne dođu u Sloveniju. I kad sam to tražio: ‘Predsjedniče, kod nas je počeo rat, hajde pomognite’, odgovorio mi je: ‘Ne mislite valjda da ćemo mi zbog vas u rat’. Ja sam onda rekao: ‘Nećete zbog nas, nego ćete zbog vas.’ Generala Špegelja su skoro nakon toga smijenili’, rekao je Kučan u razgovoru koji je na naslovnici najavljen naslovom 'Ekskluzivna ispovijest poslije 30 godina: Zašto se raspala Jugoslavija?'.
Objasnio je da je iste večeri prvo nazvao tadašnjeg saveznog premijera Antu Markovića.
- Postoji nedoumica kako je do rata došlo. Kad su me informirali u pola noći da su tenkovi izašli iz vojarne, ja sam nazvao Antu Markovića. Probudio sam ga i on se začudio - kakav rat? Kakvi tenkovi? Tu je razlika u tumačenju zaključka Saveznog izvršnog vijeća (SIV-a). Po Markoviću je bio donesen zaključak da se čuva granica Jugoslavije. Dio Generalštaba je to protumačio kao dozvolu da svim sredstvima spriječi ostvarenje odluke o osamostaljenju. Mi smo obilježili granične prijelaze slovenskom zastavom i tablom Republika Slovenija. Tenkovi su imali namjeru anulirati naše odluke, objasnio je Kučan.
Dodao je da je nejedinstvo u Generalštabu u velikoj mjeri spriječilo da se taj rat završi drugačije nego što se završio.
- Rat je trajao 10 dana, ali za vojnike koji su bili na liniji fronta, to je bio pravi rat. Nastojali smo što prije zaustaviti rat i rješenje tražiti diplomatskim putem, objasnio je bivši predsjednik Slovenije.
Na pitanje tko je odigrao ključnu ulogu u rješavanju situacije, Kučan je rekao: - Europska zajednica.
- Onda su dolazile te trojke koje su ovdje s nama i vojskom pregovarale o prekidu rata. Želja je bila što prije zaustaviti rat da ne dođe do žrtava. Nažalost, bilo ih je nekoliko. Nismo mi taj rat izazvali. Odluka da se na agresiju odgovara nije bila jednostavna i laka. Na jednom od sastanaka na Brijunima predsjedništva Jugoslavije i naše delegacije, Crnogorac Branko Kostić je rekao: ‘Mi ćemo se radije povući nego da vi ubijate naše sinove.’ To je bila teška optužba. Tada sam predložio Drnovšeku da vidi s Borisavom Jovićem misle li se oni ozbiljno povući. Slijedila je sjednica predsjedništva Jugoslavije na kojoj je odlučeno da se vojska povuče iz Slovenije. Svi osim Stipe Mesića su glasali za to odluku, rekao je on dodavši da je tadašnji član predsjedništva SFRJ iz Hrvatske ‘znao da će vojska, ako se povuče iz Slovenije, nastaviti rat u Hrvatskoj, iako se jedinice JNA nisu povukle u Hrvatsku već u BiH, na liniju takozvanog srpskog teritorija’.
Kučan je rekao i da nema osnove za spekulacije o tome koliko je slovensko rukovodstvo slušalo savjete izvana i da su zapadne zemlje imale utjecaja na odluke Slovenije.
- Mislim da je 1989. tadašnji predsjednik Europske zajednice Jacques Delors bio u Beogradu i imao je zajedničke razgovore sa svima nama. Nudio je tada vladi Ante Markovića pet milijardi dolara za njegove privredne reforme razmišljajući o tome da će reforma privrede donijeti novi bum, spriječiti nacionalne sukobe i održati Jugoslaviju. Mi smo mu rekli da je kasno, da smo s procesom otišli predaleko. Nije imao razumijevanja za naše stavove, rekao je Kučan.
Iznio je i detalje o tome kako je interes zapadnog svijeta bio da Jugoslavija opstane.
- Uoči našeg proglašenja nezavisnosti došao je James Baker, državni tajnik SAD-a, koji nam je rekao direktno da nas SAD, ako to napravimo, nikada neće priznati. Ja sam mu rekao: 'Priznat ćete nas prije ili kasnije jer iza nas stoji plebiscit, demokratska politika. Ne možete se oglušiti o takve rezultate.' Taj dolazak Bakera bio je drugi znak da će sve teško ići. I vraćam se sada na naše interne diskusije u Sloveniji oko zakona o plebiscitu. Mi smo čitav plebiscit radili na pretpostavci da mora biti zakonit i u skladu s našim i saveznim ustavom, ali se onda postavilo pitanje legitimiteta. Za međunarodnu zajednicu nije bilo dovoljno imati legalnost, već i legitimnost, objasnio je on.
U intervjuu za Nedeljnik Milan Kučan je rekao i da nakon osamostaljenja Slovenije i Hrvatske njegovi odnosi s Tuđmanom nisu bili previše iskreni ni prisni.
- Za mene je ipak bilo značajno to što je imao veliku podršku hrvatskog naroda i bio je faktor s kojim je trebalo surađivati, rekao je Kučan.
Ispričao je i kako je izgledao njegov posljednji susret s tadašnjim predsjednikom Srbije Slobodanom Miloševićem u Haagu.
- Meni nije izgledalo da se mnogo promijenio: ni po govoru, ni po načinu na koji mi je postavljao pitanja, ni po fizičkom izgledu, rekao je Kučan koji je ispričao detalje i o njihovom posljednjem razgovoru uoči raspada Jugoslavije.
- Bilo je to na jednom sastanku predsjednika Predsjedništva. Svatko se ukopao na svojim stavovima, svatko je imao odgovornost prema svojima, tako da tu nije bilo rezultata. Nije mi bilo jednostavno kasnije u Haagu vidjeti čovjeka s kojim sam radio godinama i koji je bio optužen za najteže zločine. Pazio sam dosljedno da nikada ne optužim srpski narod. Jedno je bio naš odnos prema srpskom rukovodstvu, a drugo prema srpskom narodu, rekao je Kučan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....