VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Krenuo žestoki ruski protuudar u Kursku, Ukrajinci priznali da je situacija kritična, a onda samo dan kasnije - veliki preokret!?

Već neko vrijeme moglo se primijetiti intenzivne ruske protunapade na jugozapadu oblasti Kursk

Igor Tabak; ilustracija djelovanja HIMARS-a; sustav Pantsir kod Moskve; ruski jurišni helikopteri u Ukrajini

 Davor Pongračić/Cropix/Profimedia/

Subota 12. listopada ujedno je 962. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Vrijeme se ondje postupno mijenja – postaje hladnije i sve kišnije – tako da će uskoro možda biti govora i o nastupanju jesenske „blatne sezone“ koja bi mogla usporiti kopnene operacije. Nakon što je prva polovica ove godine (za razliku od lani) bila izuzetno suha, pa proljetne „rasputice“ gotovo da nije ni bilo – što je ruskoj strani omogućilo produženje zimskih/proljetnih operacija direktno u ljeto – za očekivati je da branitelji itekako zazivaju kišu širom istoka i jugoistoka Ukrajine, dok ruska strana nastoji što bolje borbeno iskoristiti preostatak suhog vremena.

Napomenimo ipak da još nema većih hladnoća, tako da je i potrošnja struje u podnošljivim granicama, bez širih redukcija. Dok se moglo čuti o dovršetku remonta svih preostalih ukrajinskih nuklearnih elektrana pred nadolazeću sezonu grijanja – još nije jasno hoće li tijekom zime biti moguće osigurati svu potrebnu energiju za kritičnu infrastrukturu, građanstvo i barem dio gospodarstva. Strani saveznici do kraja godine planiraju isporučiti opremu dovoljnu za proizvodnju više od 1 GW struje – ali, naravno, prvo treba vidjeti što će od obećanoga stvarno stići u Ukrajinu, a onda i koliko će opreme biti instalirano na vrijeme.

Zelenski na putu po Europi

Za početak treba se osvrnuti na ukupno treći po redu „Summit Ukrajine i zemalja jugoistočne Europe“, ovoga puta održan u Dubrovniku 9. listopada. Dok se u domaćim medijima prašina dizala oko izostanka poziva za hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića te raznih diplomatskih manevara gosta Aleksandra Vučića, predsjednika Republike Srbije koji se potrudio i ondje hvatati domaće/međunarodne političke bodove. Dok treba konstatirati kako je Srbija (koja itekako svojom vojnom proizvodnjom pod komercijalnim uvjetima pomaže Ukrajini) potpisala zajedničku deklaraciju ovog skupa zajedno s Kosovom – a izgleda da je Vučić i sudjelovao u radu skupa, zajedno s predsjednicom Kosova Vjosom Osmani-Sadriu, što inače izbjegava. Iako je deklaracija i dalje sadržavala osudu ruske agresije i približavanje Ukrajine prema članstvu u NATO i EU, izgleda da je baš na inicijativu Srbije iz njenog teksta izletio izričiti spomen obveznih sankcija za Rusku Federaciju, zamijenjen samo spominjanjem potrebe usklađivanja s politikom Europske unije (koja je takve sankcije uvela).

Na ovom skupu u formatu „Ukrajina plus 12 zemalja“ ujedno se pričalo i o ukrajinskim inicijativama za postizanje mira („Formula mira“) te dokumentima koje se priprema za nadolazeći novi međunarodni mirovni summit – ali i o „Planu pobjede“ kao svojevrsnim akcijskim planom kojim Ukrajina želi uz pomoć saveznika doći do boljeg stanja na bojištima te članstva u NATO i Europskoj uniji. S Hrvatskom se razgovaralo i o nastavku obrambene suradnje, rehabilitaciji ukrajinskih ranjenika te obnovi ratnih šteta. Dok RH o tome i dalje šuti, od samog Volodimira Zelenskog čulo se da smo do sada ondje poslali 11 „sigurnosnih paketa“, dok je idući takav paket s oružjem navodno u pripremi, a bio je naglašen i poziv Hrvatskoj da ulaže u ukrajinsku proizvodnju bespilotnih letjelica i druge aspekte proizvodnje za ratovanje potrebnih roba u samoj Ukrajini.

Iako je već sredinom tjedna postalo jasno kako nema ništa od održavanja sastanka tzv. „Kontaktne skupine za obranu Ukrajine“ („Ramstein format“) zakazanog za subotu 12. listopada – skup će možda biti povezan sa sastankom NATO ministara obrane 17. i 18. listopada – Volodimir Zelenski je ipak nastavio svoju turneju po Europi planiranu kao neposredni uvod u međunarodni sastanak u Njemačkoj. Tako je Zelenski 10. listopada prvo osvanuo u Velikoj Britaniji, gdje se u Londonu sastao s britanskim premijerom Keirom Starmerom kojem je osobno predstavio ukrajinski „Plan pobjede“, dok službeni London uz svu ostalu pomoć navodno razmatra i slanje vojnih instruktora direktno u Ukrajinu. Ondje su njih dvojica onda imali susret i s novim glavnim tajnikom NATO saveza, Nizozemcem Markom Rutteom. Nakon toga, istog je dana Zelenski produžio i u Francusku, gdje se u okviru svog petog posjeta od početka ruske agresije sreo s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom.

image

Posljedice bombardiranja u mjestu Kurahove u blizini Pokrovska

Roman Pilipey/Afp

Nakon susreta u Elizejskoj palači i predstavljanja „Plana pobjede“, oni su zajedno u istočnoj francuskoj regiji Grand Est obišli i ukrajinsku 155. brigadu „Anna Kijevska“, čijih oko 2.300 boraca obučava i oprema francuska vojska, a čulo se i najave da bi Francuska iduće godine mogla Ukrajini donirati između 12 i 20 borbenih aviona Mirage 2000-5F. Dan je završio dolaskom u Italiju, gdje se Zelenski susreo s tamošnjom premijerkom Giorgiom Meloni, koja se pohvalila organizacijom nove Konferencije o obnovi Ukrajine u Rimu, tijekom srpnja 2025. godine. Tome je slijedio posjet Zelenskog Vatikanu, gdje se u petak 11. rujna susreo s Papom i raspravljao o posredovanju Svete stolice u razmjeni i povratku ratnih zarobljenika iz Rusije. Nakon toga, ukrajinski predsjednik je istoga dana produžio u Njemačku – gdje se umjesto u bazi Ramstein s njemačkim kancelarom Olafom Scholzom i predsjednikom Frank-Walterom Steinmeierom susreo u Berlinu. Nakon leta helikopterom do Kancelarskog ureda, Zelenski je domaćinima predstavio svoj „Plan pobjede“ – a čulo se i o još jednom paketu njemačke vojne pomoći Ukrajini vrijednom oko 600 milijuna eura.

Glasine u Moskvi

Ovoga puta naglasak je na još po jednom protuzračnom sustavu IRIS-T SLM i IRIS-T SLS, uz tenkove, haubice i streljivo, dok se ujedno do kraja godine najavljuje i još jedan veliki paket pomoći – kojeg se navodno sastavlja u suradnji s Belgijom, Danskom i Norveškom. U njemu bi za oko 1,4 milijarde eura trebalo biti sadržano dodatno protuzračno naoružanje (dva sustava IRIS-T i oklopnjaci Gepard), haubice, oklopnjaci, radari, bespilotne letjelice i streljivo. Uz to se i iz Bruxellesa čulo da je Europsko vijeće 9. listopada konačno odlučilo o paketu financijskih zajmova za Ukrajinu vrijednih 35 milijardi eura temeljem prihoda od sankcijama zamrznute ruske imovine – dok će EU razmotriti mirovne inicijative Brazila i Kine, te na sastanku ministara vanjskih poslova 14. listopada vjerojatno proširiti i EU sankcije prema Iranu – radi njihove navodne isporuke balističkih raketa u Rusiju.

Sve se to događa u vrijeme dok ruski predsjednik Vladimir Putin više ne prima državničke telefonske pozive iz Njemačke, a iz Moskve se šire priče kako Zapad namjerno dopušta ukrajinsko gubljenje teritorija na bojištu – ne bi li se ostatak zemlje lakše „uvuklo u NATO“. Posebno je sve to razmimoilaženje aktualno i u svjetlu aktualnih ruskih protunapada na prostore zauzete od Ukrajinaca na jugozapadu ruske regije Kursk – borbenu zonu koju pojedini američki vojni izvori navodno uopće ne vide ugroženom, predviđajući ondje ukrajinsko zadržavanje „najmanje nekoliko mjeseci“. Naravno, dok su najave pomoći divne i krasne (ako stigne i kad jednom stigne), ipak sva ta najavljena vojna roba teško da će na kratki rok ozbiljnije podmiriti ukrajinske velike ratne potrebe.

Situaciju tu objektivno pogoršavaju i ponovljena medijska razmatranja o utjecaju predstojećih predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Državama na stanje u Ukrajini, te proračunskih problema u više savezničkih država – ponovo kombinirana i s valom nagađanja o ovakvom ili onakvom ukrajinskom popuštanju agresoru, praćenom teorijama o zamjeni ukrajinskog državnog teritorija za mir, nekakve sigurnosne garancije i članstvo u NATO/EU. Naravno, sve je to plasirano i bez ikakvog osvrta na dio već postojećih država članica koje nipošto ne bi dozvolile brzi ulazak Ukrajine u Europsku uniju, dok se moglo spomenuti i nedavnu izjavu mađarskog ministra vanjskih poslova Péter Szijjártó danu na marginama Sanktpeterburškog međunarodnog plinskog foruma – o tome kako bi primanje Ukrajine u NATO savez u sadašnjim okolnostima „značilo početak Trećeg svjetskog rata“.

Imajući u vidu te činjenice i sva ta medijska nagađanja – nije bilo čudno čuti ni ukrajinskog predsjednika Zelenskog da u Francuskoj izričito demantira teorije o nekakvom (izgleda jednostranom) prekidu vatre na postojećim linijama fronte u zamjenu za sigurnosna jamstva i ubrzani ulazak Ukrajine u Europsku uniju – dok je slične stvari i iz same Ukrajine službeno demantiralo tamošnje Ministarstvo vanjskih poslova, opisujući te ideje kao „pothranjivanje iluzija i apetita agresora“, koji ne pokazuje nikakve znakove odustanka od agresije i skoro svakodnevnih ratnih zločina.

Još neki detalji stanja stvari

Dok u inozemstvu traju takve diskusije, nije jako čudno da u samoj Ukrajini izgleda jača i stupanj nadzora državnih vlasti nad medijima i domaćom javnošću. Dok s jedne strane tome treba tražiti razloge u brojnim slučajevima otkrivanja ruskih špijuna, koji najčešće nastoje doći do rasporeda obrambenih snaga i ukrajinskih protuzračnih sustava – efekt pojačanog nadzora posebno teško sjeda ukrajinskim novinarima koji pokušavaju istraživati korupciju u zemlji. Tek treba vidjeti kakve bi posljedice moglo imati i šire blokiranje društvene mreže Telegram u Ukrajini, nakon što su nedavno izdane preporuke da se njenog korištenja ostave pojedinci na pojedinim pozicijama državne vlasti i odgovornosti. Ne bi čudilo da reakcije u Ukrajini budu usporedivo žestoke kao i one u Rusiji – na blokiranje pristupa mrežnom servisu Discord, koji je osim civilnih korisnika izgleda i širim krugovima agresorske vojske služio za koordinaciju borbenih aktivnosti (što se našlo ometeno blokadom).

image

Sustav HIMARS

Apfootage/alamy/alamy/profimedia/Apfootage/alamy/alamy/profimedia

Dok Rusija zadnje vrijeme pojačano napada i ukrajinske lučke kapacitete na Crnome moru (60 napada u mjesec dana, gdje su neki od njih doveli i do potapanja barem tri trgovačka broda pod stranim zastavama) – službeni je Kremlj u posjet opet primio bjeloruskog diktatora Lukašenka, kojeg su i odlikovali za poslušnost, doprinos savezničkim odnosima te strateško partnerstvo. Ipak, da sve nije baš savršeno pokazuju i vijesti da se radnu snagu nužnu za rusku proizvodnju kamikaza-dronova prema licenci iranskih letjelica Shaheed-136/131 u Tatarstanu, među ostalim, izgleda dobavljalo i na prijevaru. Za oko 200 mladih Afrikanki iz Ugande, Ruande, Kenije, Južnog Sudana, Sierra Leonea i Nigerije navodno se obećavalo obuku u hotelijerstvu, novac i rad u Europi – da bi onda završile u vojnoj tvornici u ekonomskoj zoni "Alabuga" u Tatarstanu, što prema izvorima UN-a možda ispunjava i „kriterije trgovine ljudima“.

Slične se stvari, doduše, čuju i po pitanju pribavljanja ljudstva za borbene aktivnosti u Ukrajini – gdje se UN baš i ne želi miješati po pitanju stranaca, a u domaćem okviru sve se učestalije čuje o rastu financijskih poticaja, kao i o čečenskoj inicijativi da svi prekršitelji zakona (pa i prometnih propisa) mogu očekivati slanje u zonu „Specijalne vojne operacije“, ne bi li se ondje „iskupili za svoje prekršaje i zločine“.

Naravno, probleme s prikupljanjem ljudi za rat ima i Ukrajina. No, dok se u političkoj sferi sve učestalije čuje o korumpiranosti vojnog sustava za novačenje i popunu, te svih pratećih medicinskih i socijalnih službi – teško je previdjeti i ovih dana pokrenutu reviziju svih poduzeća „od kritičnog značaja za državu“, čiji je broj krenuo strelovito rasti, baš kao i broj njihovih zaposlenika koji su tim temeljem završili pošteđeni od mobilizacije. Tu bi se do 15. studenog trebalo provesti reviziju i do 20. studenog predati izvješće o porastu broja tako zaštićenih zaposlenika od oko 500 tisuća prije dvije godine, sada navodno i do 1,5 milijuna – dok je u petak 11. listopada javnost pomutila i akcija kontrole vojnih dokumenata muških posjetitelja koncerta grupe „Elzin ocean“ u Kijevu. Naime, nakon koncerta je posjetitelje na ulazu dočekalo osoblje vojne službe za regrutaciju s prometnom policijom, provjereni su dokumenti, privedeni neki građani koje svoje papire nisu imali, a uz pojedina privođenja izdano je i ponešto poziva za vojnu registraciju – na poprilično nezadovoljstvo prisutnih.

Stanje na bojištima - ruska regija Kursk

Dok se već neko vrijeme bilježilo intenzivne ruske protunapade na jugozapadu oblasti Kursk – ove su borbe zadnjih dana još i dodatno intenzivirane. S jedne strane, nije do kraja jasan rezultat borbi na jugu okruga Gluškovo, gdje pojedini izvori spominju i bitne ruske pomake. Naime, spominje se rusko „oslobađanje“ većine prostor u trokutu između sela Volfino, Veseloe i Novi Put (koje je po njima još jedino u ukrajinskim rukama), te izbacivanje Ukrajinaca iz većine prostora oko 8 km istočnijeg lokaliteta Medveže. Jednako tako, na jugozapadu glavnog prostora ukrajinske okupacije navodi se bitnije novosti na dosadašnjoj liniji sukoba među selima Nikolaevo-Darino kod granice, preko Darina, sela Pokrovskij i Tolstij Lug sve do Ljubimovke na sjeveru. Tu se navodno (1) borbe vode u samom selu Darino, selo Pokrovskij je izgleda okupirano baš kao i istočnije selo Nižnjij Klin na rijeci Snagost – a ruske su snage upale i u samu Ljubimovku, dok su Ukrajinci u južnijem Tolstij Lugu u opasnosti od opkoljavanja.

Osim toga, čulo se i (2) o ruskom naletu sjevernije od Ljubimovke – cestom sa sjeverozapada, iz grada Korenjevo – gdje je oklopni napad navodno prošao sjeverno od Ljubimovke te Ruse doveo do sela Zelenij Šljah i Novoivanovka, gdje se bilježe oštre borbe. Sve to bi se onda kombiniralo i s navodima o ukrajinskom napuštanju položaja na sjeverozapadu, od Olgovke do okolice sela Kremjanoe, gdje se zadnjih dana također čulo o sporadičnim borbama. S druge strane, treba napomenuti kako su i ukrajinski izvori navodili ruskim napadima izazvanu kritičnu situaciju tijekom četvrtka 10. listopada – da bi onda spominjali i određenu stabilizaciju stanja tijekom petka 11. listopada, tako da na čitavom zapadu i sjeverozapadu ove borbene zone ipak nije došlo do proboja linija ni nekog šireg kolapsa tamošnjih ukrajinskih snaga.

image

Borbe u Kursku

Tass/ddp Usa/profimedia/Tass/ddp Usa/profimedia

Paralelno s tim ruskim napadima na jugozapadu, zapadu i sjeverozapadu okupirane zone u ruskoj oblasti Kursk – moglo se čuti i o nastavku borbi kako na sjeveroistoku (oko sela Novaja Soročina, koje su Rusi 9. listopada proglasili oslobođenim, ali i oko malo istočnijeg sela Kamiševka), tako i na istočnoj strani ove borbene zone. Konkretno, ondje se spominjalo ruske napade kod okupiranih sela Ruskoe Porečnoe, Čerkaskoe Porečnoe te Martinovka, ali i oko 7 km jugoistočno kod Ruskaje Konopeljke (gdje navodno Rusi nastoje uz trasu pruge prilaziti bliže okupiranom okružnom središtu Sudža). Uz to, nisu prestale ni borbe desetak km južnije, na krajnjem jugoistoku čitave ove borbene zone oko sela Plehovo. Dok se ondje Ukrajinci i dalje drže u samom selu, moglo se čuti o ruskom prodoru kroz močvarni prostor oko rijeke Psjol sjeverno od naselja – čime bi se ova lokacija mogla ubuduće naći pod ruskim udarom sa sjevera, istoka i jugoistoka.

Stanje na bojištima - Ukrajina

Kao prvo, relativno je malo vijesti o nastavku borbi na sjeveru Harkivske oblasti – uz ukrajinske napade oko sela Gliboke, spominje se i nastavak urbanih borbi u Vovčansku, te sukobe oko malo istočnijeg prigradskog sela Tihe – sve uz izostanak promjena tijeka bojišnice. Ponešto je drugačije oko 80 km na jugoistok, u zoni oko ukrajinskog grada Kupjanska. Ondje se izgleda nastavlja lagano rusko napredovanje blizu Kupjanska (kod Sinkivke), ali i oko 18 km na istok uz trasu lokalne magistrale P-07 (u zoni sela Stepova Novoselivka i okupiranog sela Tabaivka).

Za to vrijeme, samo malo južnije nastavljeno je i rusko jačanje položaja u zoni oko okupiranog sela Pišćane Donje – od kuda se na zapad napada ukrajinska sela Novoosinove (agresori oko 5 km istočno od sela), ali posebno Gluškivku, Kolisnikivku i Krugljakivku – kojima su se Rusi primakli praktično na rubove tih naselja. Kao što smo već više puta napominjali – time se u pitanje dovodi ukrajinska logistika u široj ovoj zoni uz istočnu obalu rijeke Oskil, kao i barem jedan veći prijelaz preko ovog ozbiljnog vodotoka. Nije mnogo bolje stanje ni ponešto južnije, gdje se bilježilo borbe oko okupiranih naselja Stelmahivka i Mjasožarivka, Višneve, te Makiivka i Nevske. Sve to su nedavno osvojena ukrajinska sela u čijoj neposrednoj okolici branitelji nastoje ograničiti daljnje prodore agresora na zapad preko tamošnjeg toka rijeke Žerebec.

Dok zadnjih dana s ukrajinske strane dolazi iznimno malo informacija o stanju u borbenoj zoni južno od rijeke Siverski Donjec – zanimljivo je uočiti da se i ondje moglo vidjeti određeno korigiranje donedavnih ruskih navoda. Dapače, dok su pojedini ruski neslužbeni navodi (ali i pojedine službene objave) ukazivali na ozbiljne prodore agresora u ovoj zoni – zadnjih je dana došlo do niza korekcija. Naime, izgleda da je mjesto Verhnokamjanske i dalje u ukrajinskim rukama (zastava na zapadu mjesta je navodno bila postavljena iz drona) – dok se izgleda drže i pojedini položaji branitelja blizu naselja Spirne i Ivano-Darivka, a i lokalitet Viimka je i dalje ukrajinski (pri tome ostaju nejasne i višekratne ruske službene tvrdnje o okupaciji).

Jednako tako nije do kraja jasna ni situacija na sjeveru ove zone, kod ukrajinskog sela Grigorivka – u kojem su prije nekoliko dana bila privremeno uočena ukupno dva ruska vojnika, ali izgleda da zapravo nije bilo nekog većeg prodora agresora. Usprkos ruskom borbenom pritisku oko 30 km na jugozapad – izgleda da se tek manje mijenjala linija fronte oko ukrajinskog grada Časiv Jar, gdje se uporno spominje sukob na sjeveroistoku mjesta (Kalinina), te južno (oko sela Stupočki i u smjeru istočnijeg okupiranog naselja Ivanivske), uz redovita i topnička djelovanja i zračne napade agresora. Dalje na jug i dalje traju borbe u samom ukrajinskom uporištu Toreck.

Ruski upad prema centru Torecka

Osim ruskog upada prema centru grada, koji je opsežan – pojedini ukrajinski i ruski neslužbeni izvori navode različito, uz zajednički spomen borbi oko industrijskog kompleksa „Središnjeg rudnika“, odmah južno od središta grada – posebno treba spomenuti i navodne novosti jugozapadno od čitavog tog urbanog prostora. Ondje je izgleda zauzeta većina prostora prigradskog sela Nelipivka, jednako kao i južnog predgrađa Zabalka, dok se fronta sad u punini približava prigradskom selu Šćerbinivka (jugozapadno od Torecka). Uz to, navodno se bilježe i pojačani napadi agresora iz prostora okupiranog naselja New York na zapad – kroz donedavne čvrste linije ukrajinskih poljskih fortifikacija, u smjeru sela Suha Balka.

Nadalje, na jugozapad odolijevaju ukrajinski obrambeni položaji između sela Oleksandropilj, Kalinove i Vozdviženka, pa dalje uz rijeku Kazenji Torec, južno od Elizavetivke sve do sela Novotorecke – na prilazima borbenoj zoni oko ukrajinskog grada Pokrovska. Iako se 10. listopada ondje s ukrajinske strane priznalo okupaciju Mikolaivke, Krasnog Jara i Krutog Jara – u prvom trenutku je to značilo tek manji pomak bojišnice do poljskih fortifikacija uz zapadne rubove ovih naselja, da bi pojedini izvori u petak 11. listopada ipak krenuli spominjati i rusko osvajanje pojedinih takvih utvrđenih položaja.

image

Ukrajinski vojnici u Torecku

Jose Colon/Anadolu Via Afp

Time za sada ostaje nejasan opseg točnog pomaka agresora u smjeru ukrajinskog grada Pokrovska, ali svemu definitivno ne pomažu ni obližnje borbe na prilazima sela Suhi Jar i Lisivka (koja je možda i do polovice okupirana, te poprište žestokih borbi unutar naselja). Samo 6 km južnije od Lisivke i nadalje odolijeva obrana ukrajinskog grada Selidove (kojem se agresori postupno primiču sa sjeveroistoka, istoka i juga), dok fronta južno od ovog naselja za sada korelira s tamošnjom trasom pruge Kurahove-Pokrovsk. Oko 5 km južnije i dalje odolijeva zapadni dio naselja Cukurine (preko trase spomenute pruge), kao i linija južno, uz sela Kreminna Balka i Novoselidivka, te onda na istok uz selo Izmailivka do ukrajinskog grada Girnika. Ovaj grad za sada drži obranu sjevernih prilaza ukrajinskom uporištu Kurahove – kojeg su Rusi ozbiljno ugrozili prodorom s istoka do prigradskog sela Ostrivske (okupirano 11. listopada, čime su se istog dana agresori i službeno pohvalili putem Ministarstva obrane RF).

Dok tek treba vidjeti konkretne učinke ovog brzog prodora kroz poljoprivredna zemljišta sve do mosta preko Vovče kojim se ondje ulazi u Kurahove s istoka – obrana širih prilaza tom važnom sjedištu ukrajinskih snaga s jugoistoka još je jaka. Ondje se svakodnevno bilježe borbe desetak km jugoistočno, kod Antonivke i Katerinivke, a usprkos padu Vugledara 3. listopada, Rusi tek postupno kreću ozbiljnije napadati nešto sjevernije selo Bogojavljenka, dok se borbe zadnjih dana ustrajno bilježe i oko sela Zolota Niva oko 17 km na zapad od okupiranog Vugledara.

Zračno ratovanje

Prošle subote, 5. listopada, Rusi su na Ukrajinu lansirali val od 13 kamikaza-dronova (3 oborena, 10 prizemljeno elektroničkim ratovanjem), 3 vođene rakete Kh-59/69 (sve srušene). Ipak, čulo se o eksplozijama u Odesi, Mikolajevu, Kramatorsku, oko Harkiva i širom regije Sumi na sjeveru. Zauzvrat, čulo se o napadu ukrajinskih bespilotnih letjelica prema ruskom vojnom aerodromu Morozovsk u Rostovskoj oblasti, po ruskim industrijskim kompleksima u regiji Voronjež, te na skladišta streljiva u ruskoj luci Novorosijsk (eksplozije i požari). Uz to treba spomenuti i čudnu situaciju kada se sredinom dana na nebu iznad ukrajinskog grada Kostjantinivka u Donjeckoj oblasti moglo vidjeti ruski borbeni avion Su-34 koji je raketom srušio (na ukrajinsko tlo) jedan od samo 4 primjerka vrlo modernog ruskog drona Suhoj S-70 Ohotnik-B – letjelicu koja se navodno otela kontroli tijekom probe autonomnog izbacivanja vođene zrakoplovne bombe na ukrajinske položaje. Naravno, ovaj primjerak napredne ruske tehnologije bit će i u ostacima zanimljiv brojnim promatračima rata u Ukrajini.

Nedjelja 6. listopada započela je žestokim napadom 2 ruske balističke rakete „Iskander-M“ po Odesi (dok Rusi spominju mjesto istovara streljiva u luci Južni, Ukrajinci spominju tek štete na civilnoj infrastrukturi, plinovodu i pojedinim teretnim brodovima), a bilježilo se još i jednu krstareću raketu „Iskander-K“ (oborena), jednu vođenu raketu Kh-59/69 (oborena) te 87 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 (56 oboreno, 25 navodno prizemljeno elektroničkim ratovanjem). Više puta je bio napadan i Kramatorsk, Kostjantinivka, te razna mjesta širom regije Sumi i oko Harkiva.

Zauzvrat se čulo o ukrajinskom napadu na prostor ruske vojne škole u mjestu Kuzminka kod Moskve, te nizu udara po regijama Brijansk, Kursk i Belgorod. U ponedjeljak 7. listopada sve to je bilo dopunjeno i uspješnim napadom na vojno skladište goriva kod Feodosije na Krimu, koje je nastavilo spektakularno gorjeti uz eksplozije tijekom čitavog ostatka ovoga tjedna. Istoga dana Rusi su bespilotnim letjelicama (32 srušene, 37 prizemljenih elektroničkim ratovanjem i hipersoničnim raketama Kh-47M2 napadali Kijev i Hmeljnicki (aerodrom Starokonstantiniv), a dronovima industrijske kapacitete u Pavlogradu i Zaporižju, te Hersonu (vođene bombe), Slovjansku i Odesi (opet balističke rakete po lučkoj infrastrukturi).

image

Ukrajinski vojnici

Aa/abaca/Abaca Press/Profime/Aa/abaca/abaca Press/profime

Utorak 8. listopada opet je bilježio i 19 ruskih kamikaza-dronova (sve oborene), na što su Ukrajinci odgovorili napadom bespilotnih letjelica na Sevastopolj. Ipak, ruskim vođenim bombama gađalo se Harkiv (četvrt Saltiv i niz prigradskih mjesta), Kostjantinivku, Poltavu i opet brojna naselja regije Sumi. Oblast Poltava (industrijski objekti) bila je gađana s 3 balističke rakete „Iskander-M“/KN-23, dok se bilježilo i 22 kamikaza-drona (21 srušen i jedan vraćen u Rusiju). Zauzvrat, ukrajinske bespilotne letjelice su u srijedu 9. listopada gađale Brijansku oblast (veliko skladište, 67. arsenal Glavne raketno-topničke uprave Ministarstva obrane RF kod grada Karačev), te ciljeve u regijama Rostov i Krasnodar.

Rusi su tog dana vođenim bombama gađali mjesta oko Harkiva, kod Odese (lučka infrastruktura i trgovački brodovi) i po regiji Sumi – da bi se krajem dana čulo i o ukrajinskom napadu po vojnom aerodromu kod Jeiska na Azovskome moru, gdje je ujedno pogođeno bilo i skladište bespilotnih letjelica Shaheed kod naselja Oktjabrski u Krasnodarskom kraju (spektakularne eksplozije navodno su uništile oko 400 kamikaza-dronova).

Četvrtak 10. listopada opet je bilježio napade na Harkiv, Zaporižje, Mikolajev (vođene rakete Kh-59/69 po industrijskim objektima) i Krivi Rih. Uz to su bila lansirana i 62 kamikaza-drona (41 srušen, 14 prizemljeno) te proturadarska raketa Kh-31P – kojom je, uz još i dvije balističke rakete „Iskander-M“, bila gađana Odesa, da bi kasnije u danu još dvije takve balističke rakete bile ispaljene na Mikolajev (kritična infrastruktura). Zauzvrat se čulo i o ukrajinskom napadu s pedesetak bespilotnih letjelica po prostoru vojnog aerodroma Hanskaja kod Majkopa u Adigeji (brojne eksplozije ubojnih sredstava skladištenih na otvorenom).

Petak 11. rujna započeo je opet raketnim napadima na Odesu (4 mrtvih i 10 ranjenih, opet pogodak i u trgovački brod za kojeg su Rusi tvrdili da je nosio streljivo) i Mikolajev, ali i napadima kamikaza-dronova na Čerkasi, Hmeljnicki te Kijev. Vođenim zrakoplovnim bombama gađalo se ciljeve širom ukrajinske regije Sumi, kod Harkiva i oko grada Dnipro. Ukupno je bilo govora o 66 ruskih kamikaza-dronova (29 oboreno, 31 prizemljen elektroničkim ratovanjem, 2 vraćena u Rusiju).


Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
13. prosinac 2024 22:36