Važna je uloga svakog glasnogovornika iznositi teze koje kasnije politički lideri mogu odbaciti kao netočne, prebacujući odgovornost na onoga koji ih je izrekao. Imam nešto malo iskustva u tom pogledu.
U Jutarnjem smo jučer stavili posljednje poteze Moskve u politički kontekst, poteze koji su u velikoj mjeri posljedica pritiska pod kojim se Rusija našla na unutarnjem planu. Matrica koju autoritarni lideri potom slijede pronaći je vanjske neprijatelje koji su za to odgovorni: JNA i Beogradu Hrvatska koja razbija Jugoslaviju, Saddamu Husseinu Kuvajt koji je otet Iraku. Ima ih još, a svi u pravilu odgovaraju basni o vuku i janjetu u kojoj janje pije vodu nizvodno, pa ga vuk optužuje da mu zamućuje piće.
Sve je počelo kao specijalna operacija
Novi element u slagalici nastup je Dmitrija Peskova, glasnogovornika Kremlja, koji je u razgovoru s Pavelom Zarubinom, novinarom ruskih Vesti, rekao: "U tijeku je rat, ovo je pravi rat. Znate li zašto je rat? Jer je sve počelo kao specijalna vojna operacija. Nastavlja se kao rat jer iza Kijeva stoje Berlin, Pariz, Den Haag, Oslo i, nažalost, Washington." (citat kako prenosi TASS). Ostale izjave ponavljanje su poznatih kremaljskih teza.
Pozornost privlači izjava – ovo je pravi rat. Peskov koristi riječ zbog koje se u Rusiji odlazilo u zatvor. Neovisni medij Meduza podsjeća da je moskovski zastupnik Aleksej Gorinov 2022. postao prvi osuđenik po zakonu o "lažnim vijestima" o vojsci jer je “specijalnu vojnu operaciju”, dakle rat, nazvao ratom. Peskovu se neće dogoditi ništa jer on izjavama definira odnos prema riječima. Simbolima uvijek važnim, u ratu još važnijim. Njegov istup predstavlja klasični obrazac autokracije: nije problem u riječi, već u onome tko ju izgovara. Gorinovu – zatvor, Peskovu – sloboda.
Mislim da u ovom slučaju nitko neće prozvati Peskova, već da je riječ o dogovorenom istupu koji nosi brojne poruke. Podsjetiti valja da ovo nije prvi put da Peskov koristi riječ “rat”, i Putin ju je nekoliko puta izgovorio, ali novost je definiranje uzročno-posljedične veze: specijalna vojna operacija koja prerasta u rat. Ne željom Rusije, nego zbog uključivanja članica NATO-a na strani Kijeva. Važna poruka prije svega ruskoj javnosti: trenutačne teškoće nisu posljedica naše slabosti – ekonomske, vojne i političke – već otvorenog uključivanja europskih zemalja u specijalnu vojnu operaciju.
Istodobno, utvrđivanje pojma rat u političkom i javnom diskursu nosi najavu strukturnih promjena; dosad nije bilo opće mobilizacije, osim djelomične u rujnu 2022. – ako je zemlja u ratu, ima pravo posegnuti za tim načinom popunjavanja jedinica na bojištu. Ratno stanje više nije nezamislivo ako smo svjesni da smo u ratu. Tako tumači i analitička tvrtka Stratfor: “Odluka Kremlja da sukob opiše kao ‘pravi rat‘ po svemu sudeći ima za cilj pripremiti rusku javnost za otvoreniji prelazak na ratno stanje te opravdati daljnje udare na Ukrajinu.”
Sramotno je što Milanović radi i kako laže. Kao da prima instrukcije direktno iz Kremlja
Peskov poručuje i saveznicima naše obrambene organizacije koji vijećaju u Ankari da bi Rusija, zbog pomoći koju navedene članice pružaju Kijevu, mogla proširiti djelovanje izvan ukrajinskih granica, iako je to u ovom trenutku nemoguća misija ako se ne odluči na nuklearnu prijetnju. Finski predsjednik Alexander Stubb rekao je Financial Timesu, nakon vikend-susreta s kineskim ministrom vanjskih poslova Wang Yijem, da je na pitanje nuklearne eskalacije kineski odgovor bio vrlo čvrst, “uz mnoštvo crvenih zastavica” — dakle upozorenja. Stratfor: “Izričaj ne znači nužno da Moskva planira objaviti rat Zapadu ili pokrenuti neposrednu mobilizaciju diljem zemlje, ali će pomoći opravdati veću vojnu potrošnju, dulju vojnu službu ročnika i plaćenih volontera, daljnje napade balističkim projektilima i veću represiju kod kuće.”
Bliže smo rješavanju sukoba?
Moskva je primila na znanje Trumpovu tvrdnju od ponedjeljka da smo “bliže rješavanju konflikta u Ukrajini nego što ljudi misle”. Sergej Rjabkov, zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova, nekako istodobno poručuje da Moskva ne odustaje od američkih prijedloga o Ukrajini iznesenih prije summita na Aljasci. Na prvi pogled to bi značilo da je Moskva sklona pristati na američki stav prije 15. kolovoza prošle godine, da se prihvati primirje po linijama kontakta.
Rjabkov će na kraju svojeg nastupa, gotovo kontradiktorno, reći da se sukob u Ukrajini može brzo riješiti ako je američka administracija spremna djelovati na temelju pristanka koji je Rusija dala na Aljasci. Rjabkov, dakle, govori kao da je SAD predložio da Ukrajina preda cijeli Donbas Moskvi i da pristane na sveobuhvatni mirovni sporazum prije prekida vatre. Postoji velika vjerojatnost da je glavni Trumpov pregovarač Steve Witkoff to i ponudio Moskvi u Moskvi.
Rjabkov zaključuje stavom da Rusija nema namjeru prekinuti veze s SAD-om zbog Ukrajine. Sputnik parafrazira Rjabkovljeve riječi prema kojima će Rusija pratiti stajalište koje će Sjedinjene Države formulirati o Ukrajini nakon summita NATO-a u Ankari, dodajući da je SAD trenutačno odmaknut od ukrajinskih pregovora, što protivnici mira pokušavaju iskoristiti. U tom kontekstu valja čitati dio Peskovljeve izjave pri nabrajanju glavnih gradova: i, nažalost, Washington. Moskva čini sve u svojoj moći da se ulizuje Trumpu kako bi ga otklonila od utjecaja Kijeva i Europe.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....