VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Kreće četvrta faza sukoba, Iranci opet u fokusu: ‘Zašto smo ih ubili na Krimu? Pa jasno je...‘

Ovoga tjedna se na terenu usprkos blatu i temperaturama ispod 10 stupnjeva Celzijusa ipak bilježe aktivna, topnička djelovanja

Igor Tabak i ispaljivanje ATACMS projektila (ilustracija)

 Davor Pongračić/Cropix/

Petak 25. studenog ujedno je i 275. dan intenzivnog ovogodišnjeg ratovanja u Ukrajini. Navršenih devet mjeseci intenzivne faze ovog ratnog sukoba Ukrajina dočekuje usred jesenske rasputice, gdje blato i loše vrijeme itekako usporava većinu kopnenih operacija. Ujedno, može se reći i da na bojištima traje početak četvrte faze ovoga sukoba. Nakon (1) općeg ruskog napada od kraja veljače do sredine travnja, uslijedilo je (2) rusko koncentriranje na prostor Donbasa sa zauzimanjem ukrajinskih uporišta Severodonjeck i Lisičansk praćeno krizom obrambenih snaga. Nakon toga, (3) došlo je vrijeme pojačane međunarodne pomoći koje je prvo omogućilo stabiliziranje bojišnice te onda i tri veće ofenzive (oslobađanje istoka Harkivske oblasti u dvije faze, te oslobađanje zapadnog kraja Hersonske oblasti), da bi zadnjih tjedana loše vrijeme usporilo borbena djelovanja. Tek treba vidjeti kako će (4) prvo ‘rasputica‘, a onda i odmah nadolazeća zima utjecati na zaraćene strane u Ukrajini.

Oko 300.000 doniranih kompleta zimske borbene opreme moglo bi dati poticaja Ukrajincima tijekom hladnog vremena, dok tek treba vidjeti kako će se to odraziti na ruske snage – posebno na mobilizirano ljudstvo o čijoj se lošoj opremi čuje već tjednima. Iako se posljednjih dana već vidjelo i naznake masovnije hipotermije kod pojedinih ruskih postrojbi na prvim linijama bojišta, tek će tijekom ozbiljnih hladnoća takve pojave otvarati prostor i za neke šire ofenzivne prodore ukrajinskih branitelja.

Za to vrijeme, ovoga tjedna se na terenu i usprkos blatu, oblačnom vremenu te temperaturama ispod 10 stupnjeva Celzijusa ipak bilježe aktivna, prvenstveno topnička djelovanja uzduž kompletne bojišnice. No, dok su bombardiranja, raketiranja i granatiranja bila učestala, kopneni sukobi su se ipak i nadalje prvenstveno koncentrirali u tri zone sukoba. Kao prvo, ukrajinska je strana zadržala inicijativu na sjeveru Donbasa, istočno od Kupjanska pa prema ruskom uporištu Svatove i onda južno uz cestu P66 do Kremine i rijeke Siverski Donjec.

Učestale borbe

Borbe su se tu koncentrirale na sjeverozapadnim i jugozapadnim prilazima mjestu Svatove, te na sjeverozapadnim prilazima Kremini (na cesti P66 u okolici sela Červonopopivka), te jugozapadno od tog ruskog uporišta (selo Dibrove). Kao drugo, aktivna je bila i zona u nastavku, južno od rijeke Siverski Donjec – od linije Bilogorivka-Verhnokamjanske-Spirne, pa uz cestu T1302 do Soledara, i onda oko grada Bahmuta.

U toj se zoni čulo o pristizanju ruskih pojačanja iz Hersonske oblasti, a navodno je do 6 obnovljenih ruskih taktičkih borbenih skupina razine bojne odvojeno za pokušaj proboja ukrajinske obrane kod Bilogorivke na Siverskom Donjecu. Ujedno, treba spomenuti i da su određeni pomaci agresora zabilježeni i na oko 23 km južno od Bahmuta, gdje je na prilazima ukrajinskom uporištu Toreck izgleda zauzeto selo Šumi, te su se Rusi izgleda pomakli još oko kilometar na zapad, do idućeg niza manjih naselja prije Torecka.

I treća borbena zona, ona oko okupiranog grada Donjecka, također je bila poprište učestalih borbi. Ondje ruske snage već duže bez velikih uspjeha nastoje sa sjevera i juga prići ukrajinskom uporištu Avdivka, izgleda da su uspjele ući u ukrajinsko uporišta Marinka na jugozapadnom rubu grada, te se nastavljaju boriti i oko Vugledara – na oko 47 km jugozapadno.

Baš tu, oko Vugledara, čuje se i o odbijanju niza ukrajinskih protunapada tijekom zadnjih dana, ali i o velikim žrtvama kojima je bilo praćeno zauzimanje sela Pavlivka, a onda i njegovo držanje pod vatrom ukrajinskog topništva. Osim ovih poprišta kopnenih sukobljavanja, manje je vijesti o događanjima na stotinjak kilometara bojišta kroz Zaporižje (od Velike Novosilke do rijeke Dnjepar), dok se zadnjih dana sve više čuje o učestalim topničkim duelima niz donji tok rijeke Dnjepar. Isto tako, iako se u više navrata čulo o borbama na samome ušću Dnjepra u Crno more, na prostoru tzv. Kinburnske kose – izgleda da je taj niski i pješčani riječni poluotok na istočnoj obali Dnjepra ipak bio više poprište topničkih sukobljavanja, a ne i nekih masovnijih ukrajinskih iskrcavanja (o kojima se zadnjih tjedana periodično nagađa).

Raketni udari i energetski problemi

Dok su ratne operacije zadnjih dana ipak obuzdane lošim vremenom, posebne probleme braniteljima priredio je još jedan val ruskih zračnih napada po elektroprivrednoj infrastrukturi Ukrajine. Dok se štete do početka ovoga tjedna procjenjivalo na otprilike 18,2 milijarde eura, njihove su posljedice ipak relativno uspješno obuzdavane samo nekoliko sati po valu napada. No kako su se takvi valovi nizali, štete su rasle, a za njihovo makar površno uklanjanje trebalo je sve više vremena – što je posebno do izražaja došlo u srijedu 23. studenog, kada se Ukrajina našla pod dosad sedmim takvim velikim zračnim napadom.

Iza 14 sati je unutar oko sat vremena na Ukrajinu bilo poslano oko 70 krstarećih raketa (Kh-101/Kh-555 te 3M-54 Kalibr), te barem desetak bespilotnih letjelica kamikaza – od čega se iz tamošnjih izvora čulo o rušenju 51 rakete i 5 bespilotnih letjelica. Ipak, pogodci su bili tragični – ubijeno je 10 ljudi i ranjeno njih još 55. Uz to, 11 ukrajinskih regija je kompletno ostalo bez struje, a iz mreže su po prvi put na skoro 24 sata bile isključene i sve tamošnje nuklearne centrale. Sve to je u nizu ukrajinskih regija odmah dovelo i do problema u radu prometnih, vodovodnih, kanalizacijskih te telekomunikacijskih sustava. Usprkos velikim naporima lokalnih stručnjaka, tek se tijekom četvrtka 24. studenog postupno uspijevalo vraćati sve te kritične komunalne usluge u većim gradovima Ukrajine, da bi se danas počeo spominjati i postupni prelazak s izvanrednih na tzv. ‘planirana isključenja struje‘ tijekom nadolazećih dana.

Dok se još jučer tijekom dana govorilo o otprilike 44 posto aktivnih telekomunikacijskih tornjeva i 50 posto kapaciteta širokopojasnog interneta, te postupnom povratku opskrbe vodom u velikim gradovima – do jučer navečer su proizvodni kapaciteti uspjeli dostići tek 50 posto ukrajinskih potreba, dok su se postupno u pogon opet uvodile i nuklearne elektrane. Budući da one pod normalno daju pola potrebne struje u državi, danas se uz daljnji oporavak nacionalne strujne mreže u više gradova uspjelo djelomično uspostaviti i gradski prijevoz na struju. Pa ipak, o težini problema dobro govori i činjenica da se danas čulo kako je širom Donjecke oblasti uspostavljeno 117 tzv. ‘točaka nepobjedivosti‘ – šatora s 24 sata na dan dostupnom hranom, grijanjem i strujom, kakve se još prije samo koji dan spominjalo tek u kontekstu spašavanja stanovništva devastiranih dijelova nedavno oslobođene Hersonske oblasti.

O svemu tome je još u kasnim satima srijede 23. studenog održan hitni sastanak Vijeća sigurnosti organizacije Ujedinjenih naroda, a bilo je riječi i o tome da ovi napadi na Ukrajinu imaju velikog učinka i na njima susjednu Moldovu. Naime, osim što je do 10. listopada i početka ruskih zračnih napada na ukrajinsku elektro-infrastrukturu Moldova oko 30 posto svoje struje dobivala iz Ukrajine, ta država i sada svoj kontakt s europskom elektro-mrežom uvelike ostvaruje vezom preko ukrajinske infrastrukture (distribucijski čvor na istoj Kuchurganskoj termoelektrani). Upravo zato, kada se tijekom aktualnih napada opet automatski isključio i 400 kW dalekovod Isakcha-Vulkaneshti, došlo je do masovnog nestanka struje u Moldovi.

‘Tranzitne neravnoteže‘

Za razliku od prije desetak dana, sada je bez struje ostao praktično čitav teritorij Moldove (uključujući i nepriznato Pridnjestrovlje), a u Kišinjevu su na nekoliko sati stali i telekomunikacijski sustavi – sve do ponovne uspostave veza s europskom elektroenergetskom mrežom. No, to je samo dio aktualnih moldovskih problema s energijom, budući im je ruski Gazprom ovoga tjedana najavio i smanjivanje isporuka plina kroz Ukrajinu, s početkom od ponedjeljka 28. studenog. Kako izgleda, razlog najavljenom smanjenju od oko 56,5 posto opskrbe leži u činjenici da je od kraja rujna ove godine Moldova krenula dio svog iz Rusije kupljenog plina privremeno skladištiti u Ukrajini – opisujući to korištenje ukrajinskih podzemnih skladišta kao ‘virtualni revers na točkama povezivanja s Ukrajinom‘. Sve to su u Gazpromu protumačili ukrajinskom krađom tog plina, te su najavili smanjivanje dostave plina kojim oni ‘namiruju‘ te ‘tranzitne neravnoteže‘.

Naravno, riječ je tu o još jednoj ruskoj igri s energentima – ponašanju koje je valjda i osnovnim razlogom zašto i Europska unija te države G7 aktivno rade na uvođenju maksimalnih cijena za međunarodnu trgovinu ruske nafte i plina. Ne bi li se smanjilo spekulativne skokove cijena tih energenata, EU se nadala do srijede 23. studenog postići kompromis o cijenama, koji bi se onda koristio od 5. prosinca za kada je najavljen početak primjene sankcija na ruske energente. No, predložena maksimalna cijena plina od 275 eura po MWh (na tržištu u Nizozemskoj) pokazala se za velik dio europskih država kao previsoka, jednako kao i predložena maksimalna cijena nafte između 65 i 70 dolara po barelu – tako da sporazum ipak još nije postignut.

Dapače, dok je nastavak tog usuglašavanja odgođen za početak prosinca, na stolu se našao i prijedlog da se planiranim EU sankcijama za izvoz nafte doda nekakvo prijelazno razdoblje od 45 dana za naftu utovarenu prije 5. prosinca, datuma kada sankcije trebaju stupiti na snagu, i istovarenu prije 19. siječnja – o čemu će također trebati hitno odlučivati. Za to vrijeme, jednako su se problematičnima pokazali i pregovori o ukupno 9. po redu paketu EU sankcija prema Ruskoj Federaciji – mjerama koje bi Ukrajina rado vidjela usmjerene na rusku raketnu industriju, energetiku, financije i trgovinu, dok o tome niz EU država ima velike zadrške.

Međunarodni pregovori i strani igrači u Ukrajini

Dok se Europa još ne uspijeva dogovoriti o daljnjim sankcijama Ruskoj Federaciji, njenog je predsjednika Vladimira Putina sredinom ovog tjedna dočekala neugodnost na sastanku Organizacije Ugovora o zajedničkoj sigurnosti u Erevanu. Naime, domaćini iz Armenije itekako su mu zamjerili izostanak priskakanja u pomoć tijekom njihova zadnjeg sukobljavanja sa susjednim Azerbajdžanom, te ga je uz cestovne demonstracije na kraju ondje dočekao i neočekivani izostanak zaključenja skupa potpisom nekakve prigodne deklaracije. Naime, domaći predsjedavatelj skupa sačekao je da svi okupljeni već uzmu olovke u ruke, da bi onda umjesto podnošenja dokumenta na potpis ukrug stola samo pozdravio nazočne i okončao skup – na posebno nezadovoljstvo Putina i bjeloruskog Lukašenka.

Za to vrijeme, jednako su neizvjesni i rezultati pregovora koje Rusija vodi s organizacijom UN oko ponovnog pokretanja produktovoda za amonijak na trasi od grada Toljati u Rusiji do luke Odesa u Ukrajini, te izvoza svojih umjetnih gnojiva u Afriku. Naime, sankcijama je u Europi blokirano oko 500 tisuća tona ruskih umjetnih gnojiva (262.000 tona gnojiva iz Uralchema, 52.000 tona iz Akrona, te oko 100.000 iz Eurochema) – koje Rusija nastoji deblokirati i prodati za kineske juane, ili barem besplatno poslati u Afriku. Naravno, dok ovaj posao s umjetnim gnojivima još visi u zraku, otvaranje spomenutog produktovoda za amonijak službena bi Moskva željela uključiti kao svoju protutežu u već postojeći sporazum o izvozu ukrajinskih prehrambenih proizvoda iz te iste luke Odesa – o čijoj se obnovi na dodatnih 120 dana nedavno čulo iz Turske.

No ta ista Turska – koja pažljivo balansira između NATO i Rusije - ove je srijede Ukrajini obećala svoje višecijevne raketne lansere TRLG-230, koji bi se trebali dobro operativno slagati s njihovim besposadnim letjelicama Bayraktar TB-2 kao sustavom za označavanje ciljeva. A to je samo dio međunarodne pomoći koja je ovoga tjedna najavljena za Ukrajinu. Dok se iz Sjedinjenih Američkih Država čulo o slanju 4,5 milijardi USD putem Svjetske banke za istočnu Europu kao pomoć održanju tamošnjeg državnog sustava – još u srijedu 23. studenog bio je objavljen i sadržaj novog paketa vojne pomoći iz SAD.

Ovoga puta radi se tu o 400 milijuna USD vrijednom i 26. po redu paketu opreme iz fondova američkih državnih institucija (Presidential Drawdown Authority) koji obuhvaća: rakete za protuzračni sustav NASAMS, 150 teških strojnica s termalnim ciljnicima za borbu protiv bespilotnih letjelica, dodatne rakete za sustav HIMARS, 200 preciznih topničkih projektila kalibra 155 mm, 10 tisuća minobacačkih granata kalibra 120 mm, zrakoplovne protu-radarske projektile HARM, 150 vozila HMMWV i još 100 lakih taktičkih vozila, 20 milijuna komada streljiva za ručno oružje, rezervne dijelove za haubice kalibra 155 mm i preko 200 strujnih generatora. Uz to se 100 generatora dobilo i iz Francuske, dok je Češka najavila slanje preko 600 grijača.

Ruski propagandni stroj

Na te civilne donacije se nadovezalo i britansko slanje tri vojna helikoptera Sikorsky SH-3 Sea King, od kojih je prvi već stigao u Ukrajinu, kao i jedne dodatne samohodne haubice M109A3GN kalibra 155mm iz Norveške – skupa s pošiljkom još i 20.000 komada rezervnih dijelova, 55.000 kompleta zimske odjeće, 55.000 zavoja te 30.000 norveških terenskih obroka. Spomenimo tu i da se jučer navečer na društvenoj mreži Twitter oglasio i ukrajinski ministar obrane Oleksij Reznikov – koji je objavio da je ‘Vlada Hrvatske odobrila odluku o obuci ukrajinske vojske u Hrvatskoj‘, što doduše još nikako nije gotova stvar, već politički problem koje tek treba prelomiti u Zagrebu. A kako će to na kraju biti odlučeno u krugovima hrvatske politike jednako je neizvjesno kao i pitanje reagiranja na međunarodne provokacije mađarskog premijera Orbana – na čije su nošenje šala s ucrtanom ‘Velikom Mađarskom‘ na kraju reagirale praktično sve pogođene države osim Hrvatske.

Uz to, treba napomenuti da se u zadnje vrijeme jednako nejasnom te potkapacitiranom pokazala i europska borba protiv ruske propagande, jer se od povjerenika za vanjsku politiku Josepa Borrella čulo da je ‘ruski propagandni stroj vrlo moćan, oni imaju pravu industriju u tom smislu, mi nemamo toliko resursa kao oni‘ – dok je samo Europski parlament u srijedu 23. studenog ipak sa 494 glasa ‘ZA‘, 58 ‘Protiv‘ i 44 ‘Suzdržana‘ uspio usvojiti rezoluciju kojom se Rusku Federaciju prepoznalo kao državu sponzora terorizma. Ujedno se iz tog kruga pozvalo Europsko vijeće da kao terorističke organizacije prepozna zloglasne ‘Wagnerovce‘, 141. specijalnu motoriziranu pukovniju poznatiju pod nazivom ‘Kadirovci‘, te još neke ruske paravojne organizacije.

No, iako ih proteklih dana nitko nije prozvao – ovih dana su se pod svjetlima našli i Iranci po pitanju Ukrajine, i to ne samo iranski proizvođači bespilotnih letjelica ili raketnog naoružanja – već posebno njihovi instruktori za bespilotne letjelice koji su u Sevastopolju navodno držali trotjedne tečajeve korištenja letjelica Shaheed-136 za grupe od oko 30 ruskih polaznika. Naime, kako se jučer čulo od Oleksija Danilova, tajnika Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu Ukrajine – baš su neki od tih iranskih instruktora navodno završili mrtvi na Krimu, dok se o razlozima toga čulo tek: ‘Ne biste trebali biti tamo gdje ne biste trebali biti. Oni (Iranci) su bili na našem teritoriju. Nismo ih pozvali ovdje, a ako surađuju s teroristima i sudjeluju u uništavanju našeg naroda, trebamo ih ubiti‘.


Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na jutarnji.hr objavljuje vojne analize

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
06. studeni 2024 03:01