Pokušaji Rusije da sklopi veliki ugovor o plinovodu s Kinom nisu rezultirali uspjehom zbog onoga što Moskva smatra nerazumnim zahtjevima Pekinga o cijenama i razinama opskrbe, tvrde tri izvora upoznata s ovom temom. Čvrsto stajalište Pekinga o plinovodu Snaga Sibira 2 ukazuje i naglašava u kojoj je mjeri ruska invazija na Ukrajinu učinila Vladimira Putina sve više ovisnim o kineskom čelniku Xi Jinpingu kada je potpora ruskom gospodarstvu u pitanju.
Izvori kažu da je Kina tražila cijenu vrlo blisku snažno subvencioniranim ruskim domaćim cijenama te bi se obvezala samo na kupnju manjeg dijela planiranog godišnjeg kapaciteta plinovoda od 50 milijardi kubičnih metara plina.
Odobrenje za plinovod promijenilo bi katastrofalnu situaciju u kojoj se našao Gazprom, ruski državni monopolist u izvozu plina, povezivanjem kineskog tržišta s plinskim poljima u zapadnoj Rusiji, koja su nekoć opskrbljivala Europu. Gazprom je pretrpio gubitak od 6,9 milijardi dolara prošle godine, što je najveći gubitak u posljednjih najmanje četvrt stoljeća, a sve zbog pada prodaje plina Europi, koja je bila uspješnija nego se očekivalo u diverzifikaciji nakon što se odrekla ruske energije zbog Putinove invazije na Ukrajinu.
Dok su u Moskvi tvrdili kako su uvjereni u postizanje dogovora o Snazi Sibira 2 "u bliskoj budućnosti", dva izvora navode da je zastoj u pregovorima bio razlog zašto se Aleksej Miller, izvršni direktor Gazproma, nije pridružio Putinu u državnom posjetu Pekingu prošlog mjeseca, piše u nedjelju Financial Times. Miller, koji je umjesto toga bio na putovanju u Iran, bio bi neophodan za bilo kakve ozbiljne pregovore s Kinom i njegova je odsutnost bila "vrlo simbolična", smatra Tatjana Mitrova, istraživačica u Centru za globalnu energetsku politiku (CGEP) Sveučilišta Columbia.
Kina je ‘stariji‘ partner u odnosu
Dogovor o plinovodu bio je jedan od tri glavna zahtjeva koje je Putin uputio Xiju kada su se sastali, kažu upućeni izvori, zajedno sa zahtjevom za više aktivnosti kineskih banaka u Rusiji i da Peking odbaci mirovnu konferenciju koju ovaj mjesec u Ženevi organizira Kijev.
Kina je u petak objavila da će preskočiti ukrajinski summit u Ženevi. Dva izvora tvrde da su Peking i Moskva razgovarali o kreiranju jedne ili više banaka koje bi financirale trgovinu komponentama za rusku obrambenu industriju, nesumnjivo povlačeći sa sobom američke sankcije koje bi svaku takvu banku izbacile iz šireg globalnog financijskog sustava. Dogovor o plinovodu, međutim, i dalje je daleko, dok se predložena suradnja s kineskim bankama i dalje odvija u daleko manjem opsegu nego što je Rusija tražila, navode izvori, kako prenosi FT.
Neuspjeh Kremlja da osigura ovaj dogovor pokazuje u kojoj i kolikoj mjeri je rat u Ukrajini učinio Kinu ‘starijim‘ partnerom u odnosima između dviju zemalja, kaže Aleksander Gabuev, direktor istraživačkog centra Carnegie Russia Eurasia Center u Berlinu. "Kina bi mogla trebati ruski plin strateški, kao siguran izvor opskrbe koji se ne temelji na pomorskim rutama koje bi bile pogođene u slučaju pomorskog sukoba oko Tajvana ili Južnog kineskog mora", rekao je Gabuev. "Ali da bi se to isplatilo, Kina doista treba vrlo nisku cijenu i fleksibilne obveze".
Očekuje se da će kineska potražnja za uvoznim plinom dosegnuti oko 250 milijardi kubnih metara do 2030. godine, u odnosu na manje od 170 milijardi kubnih metara u 2023., prema dokumentu koji je u svibnju objavio CGEP. U tom se dokumentu navodi da bi se razina potražnje za 2030. još uvijek mogla uvelike ili u potpunosti zadovoljiti kroz postojeće ugovore za opskrbu cjevovodima i ukapljeni prirodni plin. Međutim, do 2040. jaz između kineske potražnje za uvozom i postojećih obveza dosegnut će 150 milijardi kubnih metara, rečeno je.
‘Rusi nemaju opcije, Kina ima vremena‘
Kako Rusija nema alternativne kopnene rute za izvoz plina, Gazprom bi vjerojatno morao prihvatiti uvjete Pekinga, procjenjuje Gabuev. "Kina vjeruje da je vrijeme na njezinoj strani. Ima prostora za čekanje da izvuče najbolje uvjete od Rusa i čeka da se pozornost s kinesko-ruskih odnosa premjesti negdje drugdje", dodaje. "Plinovod se može izgraditi prilično brzo, budući da su plinska polja već razvijena. Na kraju krajeva, Rusi nemaju drugu opciju za plasman ovog plina".
Prije rata u Ukrajini, Gazprom se oslanjao na prodaju plina Europi po visokim cijenama, kako bi subvencionirao rusko domaće tržište. Kina već sada plaća Rusiji za plin manje nego svojim drugim dobavljačima, s prosječnom cijenom od 4,4 dolara po milijunu britanskih termalnih jedinica (Btu), u usporedbi s 10 dolara Mjanmaru i pet dolara Uzbekistanu, izračunali su istraživači CGEP-a na temelju carinskih podataka u razdoblju od 2019. do 2021. godine.
Tijekom istog perioda Rusija je izvozila plin u Europu po cijeni od oko 10 dolara za milijun Btu, prema podacima koje je objavila ruska središnja banka. Gazpromov izvoz u Europu pao je na 22 milijarde kubnih metara 2023. s prosječnih 230 milijardi kubnih metara godišnje u desetljeću prije invazije na Ukrajinu. Vjerojatno će se to još više smanjiti nakon što ugovor o prekrcaju roba s Ukrajinom istekne krajem ove godine.
Neuspjeh dogovora o povećanju opskrbe Kine bio bi daljnji snažan udarac Moskvi. U nedavnom neobjavljenom izvješću jedne velike ruske banke, u koje je FT imao uvid, isključen je plinovod Snaga iz temeljne prognoze za Gazprom. To znači smanjenje očekivane dobiti tvrtke za 2029. za kada je banka očekivala pokretanje projekta - za gotovo 15 posto, kako javlja FT.