KINESKI DNEVNIK REPORTERA JUTARNJEG 'U WC-u na aerodromu čovjek je prao svježe ribe. Jednu po jednu. To je Kina'

Nikad prije u životu nisam putovao avionom u kojem su putnicima podijeli hranu i piće prije polijetanja. I taman kada su svi u do zadnjeg mjesta popunjenom zrakoplovu navalili na piletinu s povrćem on je zarulao po pisti, a stjuardese su putnicima govorile da zaklope stoliće. Neki su to i učinili i vratili malo prije načete obroke, dok je većina opušteno nastavila jesti i piti. Bilo je to u avionu kineske kompanije Xianmen Air na današnjem letu iz Hangzhou za Zhengzhou. Priznajem da za niti jedan od ta dva grada nikada prije nisam čuo iako oba imaju nekoliko milijuna stanovnika. Let je trajao oko sat i pol vremena, a mlađahna stjuardesa koja je dijelila piće nije govorila engleski jezik pa su joj putnici koji ne razumiju kineski prstom pokazivali na bocu na njenim kolicima iz koje žele da im natoči bezalkoholni napitak.

Već sam navikao da u luksuznim hotelima u kojima smo smješteni osoblje većinom ne komunicira na engleskom osim tu i tamo koji recepcioner. Jedan student završne godine engleskog jezika na sveučilištu u Hangzhou mi priča kako većina kineskih učenika u osnovnoj školi uči neki strani jezik, najčešće engleski, ali i njemački, francuski, talijanski, japanski... Prema njegovom mišljenju, ljudi se ne usude komunicirati na stranom jeziku jer su sramežljivi, no kaže kako sve više mladi zna ponešto engleski.

Među Kinezima mlađe generacije, osobito u gradovima, vlada trend da sami sebi daju engleska imena. Tako nam se turistička vodičkinja na izletu brodom po jezeru predstavila kao Susan, a jedan od djelatnika Ministarstva vanjskih poslova koji nas prati na putovanju nam je predložio da ga zovemo Bili. Drugi se, kaže, nazvao Daniel, a pravo mu je ime Yiang što, objasnio je, na kineskom znači sjaj Sunca. Englesko ime mladim Kinezima olakšava komunikaciju sa strancima kojima se očito ne da pamtiti kineska imena i tako ima pomaže u karijeri posebno u velikim multinacionalnim kompanijama. Već postoje i specijalizirane agencije koje zainteresiranima savjetuju koje da ime odaberu ovisno o njihovim životnim ambicijama i osobnim karakteristikama. Plate 15-ak dolara, ispune on-line upitnik i program im izbaci pet engleskih imena koja ima najbolje odgovaraju pa si mogu izabrati ono koje im se najviše sviđa. Jedan Kanađanin koji je u Kini pokrenuo taj posao već je solidno zaradio.

Na aerodromu sam vidio još jednu gotovo nadrealnu scenu. U muškom WC-u, koji je inače čist i uredan, jedan je čovjek na umivaonik stavio kašetu od stiropora punu svježe ribe, pa vadio jednu po jednu i prao ih pod mlazom vode. I to je Kina.

Prava uživancija je bila vožnja brodom po Zapadnom jezeru uz čiju je obalu smješten grad Hangzhou. Zbog svojih prirodni ljepota i vrijednih građevina uz obalu jezero je na UNESCO-ovom popisu zaštićene svjetske baštine. Nakon toga smo bili na plantaži ljekovitog čaja i prošetali tržnicom na kojoj se prodaje svila po kojoj je ovaj gard poznat. A prijepodne smo bili u posjetu kompaniji po kojoj ga se zadnjih godina najviše spominje u svijetu. U Hangzhou je, naime, sjedište Alibabe, ogromne IT kompanije koja je prerasla u globalnog igrača, a vrijednost joj se mjeri u desecima milijardi dolara. Primila nas je dopredsjednica uprave, mlada i karizmatična Judy Tong koja je diplomatski kazala kako kompanija širi svoje poslovanje, moguće i na tržište srednje i jugoistočne Europe s ciljem da tamošnjim proizvođačima ponude mugućnost internetske prodaje širom svijeta. No, više detalja o svojim europskim poslovnim planovima i kako se u tu kombinaciju eventualno uklapa Hrvatsku, moćna menadžerica mi nije htjela otkriti.