Nekoliko dana nakon diplomatskih aktivnosti SAD-a na Bliskom istoku, koja je kulminirala povijesnim ratnim posjetom predsjednika Joea Bidena Izraelu, Kina je započela vlastitu diplomatsku misiju u regiji koja se ljulja na rubu šireg sukoba, piše CNN.
Zhai Jun, posebni izaslanik Pekinga za Bliski istok, krenuo je na turneju po regiji s ciljem promicanja mirovnih pregovora između Izraela i Hamasa - iako Peking i dalje odbija osuditi ili čak imenovati palestinsku militantnu skupinu u bilo kojoj od svojih izjava.
Zhai je posjetio Katar i nazočio mirovnom summitu u Egiptu, pozivajući na prekid vatre, humanitarni pristup Gazi i ističući potporu Kine raspletu krize s dvije države. Nejasno je hoće li posjetiti Izrael, jer Peking nije iznio nikakve detalje putovanja.
CNN ističe kako je posredovanje u miru težak zadatak, posebno za zemlju s malo iskustva ili stručnosti u posredovanju u dugotrajnom, nerješivom sukobu – u duboko podijeljenoj regiji. Mali je broj stručnjaka ili poznavatelja prilika na Bliskom istoku koji očekuju da će Zhaijevo putovanje dovesti do bilo kakvih konkretnih rezultata u stvaranju mira.
Umjesto toga, oni to vide kao priliku za Kinu da još više promijeni globalnu ravnotežu snaga u svoju korist u razdoblju kada se strateško nadmetanje sa SAD-om zahuktava.
Peking nastoji iskoristiti diplomatsku misiju kako bi učvrstio svoju poziciju prvaka arapskog svijeta i globalnog juga, koji je već dugo naklonjen palestinskoj stvari i nezadovoljan svjetskim poretkom pod američkim vodstvom, kažu stručnjaci.
"Kina želi odigrati diplomatsku ulogu pozivajući na smirivanje situacije i deeskalaciju i - u isto vrijeme - iskazujući snažnu potporu Palestini", rekla je Sanam Vakil, direktorica programa za Bliski istok i Sjevernu Afriku u Chatham Houseu.
“Ovo na neki način treba promatrati oportunistički… Kina se ne može pohvaliti dosadašnjim uspjesima u mirovnom posredovanju, tako da u ovoj situaciji najviše što može učiniti je ponuda simbolične diplomatske potpore.”
Jonathan Fulton, suradnik Atlantskog vijeća sa sjedištem u Abu Dhabiju, rekao je da će Zhaijeva misija biti iskazivanje solidarnosti Kine s arapskim ciljevima" i promicanje "drugačije vizije regije od one koju ima SAD".
- Kinu žele vidjeti kao aktivnu, odgovornu veliku silu, ali zapravo nema dubinu angažmana u regiji koja rezultira vodećom pozicijom, rekao je.
Spiralni učinci krize proširuju jaz u globalnom geopolitičkom krajoliku, koji je već zaoštren brutalnom ruskom invazijom na Ukrajinu. Ta je podjela itekako bila vidljiva prošloga tjedna.
Nekoliko sati prije nego što je Biden sletio u Izrael kako bi iskazao solidarnost s američkim najbližim saveznikom na Bliskom istoku, kineski čelnik Xi Jinping ugostio je svog "starog prijatelja" Vladimira Putina u Pekingu i pozdravio produbljivanje političkog povjerenja između njihovih zemalja.
Dvojica autokratskih vladara održali su detaljne razgovore o sukobima na Bliskom istoku i u Ukrajini, a Putin je sukobe opisao kao "zajedničke prijetnje" koje su približile Rusiju i Kinu.
“Od rata u Ukrajini ovo je svrstavanje postalo sve očitije. Mogli bismo to nazvati osovinom koja je dizajnirana da se strateški uskladi protiv SAD-a i američkih interesa na globalnoj razini”, rekla je Vakil iz Chatham Housea.
- U ovo prijateljstvo možete uključiti i Iran. Oni imaju široki cilj slabljenja zapadnog poretka, koji se taktički odvija u regiji, dodao je.
Taktičko usklađivanje već se provodi na terenu. Jedan od prvih sastanaka koje je kineski izaslanik održao nakon što je sletio na Bliski istok bio je s ruskim kolegom.
"Kina i Rusija dijele isti stav o palestinskom pitanju", rekao je Zhai Mihailu Bogdanovu, Putinovom posebnom izaslaniku za Bliski istok i Afriku, u četvrtak u Kataru.
Stajalište Pekinga i Moskve u oštroj je suprotnosti s onim Washingtona, koji je bacio svoju težinu na Izrael i poslao dvije udarne skupine nosača zrakoplova kako bi odvratio druge regionalne aktere od priključivanja sukobu.
Kina, koja se zaklela na pristup "nulte tolerancije" prema islamističkim militantima masovnim pritvaranjem etničkih Ujgura u svojoj krajnjoj zapadnoj regiji Xinjiang, nije izričito osudila Hamas za njegove terorističke napade na Izrael - nije to učinila ni Rusija, koja je imala vlastitu povijest represije protiv političkog islama unutar vlastitih granica. Ipak, obojica su glasno kritizirala Izrael zbog njegove odmazde na napade Hamasa.
Kineski ministar vanjskih poslova optužio je Izrael da otišao "izvan okvira samoobrane", dok je ruski izaslanik u UN-u usporedio izraelsko nemilosrdno granatiranje Gaze pod kontrolom Hamasa s brutalnom opsadom tadašnjeg Staljingrada tijekom Drugog svjetskog rata.
"Trenutno postoji velika razlika između američkog pristupa u odnosu na kineski i ruski stav", rekao je Li Mingjiang, izvanredni profesor međunarodnih odnosa na singapurskom Tehnološkom sveučilištu Nanyang. Ruski i kineski državni mediji već su okrivili američku politiku za eskalaciju sukoba, a kako se situacija u Gazi bude pogoršavala, Peking i Moskva će samo postati još kritičniji prema američkom pristupu, rekao je Li.
Propalestinsko stajalište Kine ukorijenjeno je u revolucionarnoj ideologiji. U eri Mao Zedonga, utemeljitelja komunističke Kine, sredinom prošloga stoljeća, Peking je naoružavao i obučavao palestinske militantne skupine kao dio svoje hladnoratovske potpore nacionalno-oslobodilačkim pokretima.
Međutim, nakon reforme zemlje i otvaranja nakon Maove smrti 1976., Kina je usvojila pragmatičniju vanjsku politiku. Iako je nastavio nuditi političku potporu palestinskoj stvari i postao jedna od prvih zemalja koje su priznale Palestinu kao suverenu državu 1988., Peking se također zagrijao za Izrael i uspostavio službene diplomatske odnose sa židovskom državom 1992.
Tijekom prošlog desetljeća, kineska ulaganja i trgovina s Izraelom naglo su porasli, posebno u tehnološkom sektoru. Godine 2017. izraelski premijer Benjamin Netanyahu opisao je suradnju Izraela i Kine kao "brak iz snova". Međutim, tijekom njihove gospodarske suradnje, Kina je zadržala svoju političku potporu Palestincima, glasajući u njihovu korist, a protiv Izraela u Ujedinjenim narodima kad god bi izbili sukobi. Dijelom iz pragmatičnih razloga.
Otprilike polovica kineskog uvoza nafte dolazi iz arapskih država, koje također imaju više od 20 glasova u UN-u – što bi moglo biti od pomoći Pekingu kada su u pitanju pitanja poput obrane njegovog odnosa prema Ujgurima. Nije prvi put da je Kina izrazila interes za rješavanje izraelsko-palestinskog sukoba.
Težnja Pekinga da bude posrednik započela je još 2000. godine, ali je ostala uglavnom simbolična. Kina je iznijela nekoliko nejasnih prijedloga i pozvala politički beznačajne palestinske i izraelske ličnosti na razgovore u Peking – ali ti napori nisu vodili nikamo.
Ovaj put stručnjaci ne očekuju da će rezultat biti puno drugačiji, unatoč nedavnom uspjehu Kine kao posredniku u zbližavanju suparnika Irana i Saudijske Arabije. Angažman Kine na Bliskom istoku je pojačan, no njezini interesi ondje ostaju primarno ekonomski - a njezini odnosi s regionalnim igračima uglavnom su transakcijski, kažu stručnjaci.
"Peking ima malo utjecaja na Hamas i ima ograničenu povijesnu umiješanost u arapsko-izraelski sukob. Distancirajući se od Izraela nakon terorističkog napada, Peking je dodatno potkopao svoj utjecaj u Tel Avivu”, rekao je Zhao Tong, viši suradnik Carnegiejeve zaklade za međunarodni mir.
Također ostaje za vidjeti hoće li Kina biti voljna ili sposobna iskoristiti svoje bliske odnose s Iranom – koji financira i naoružava i Hamas i libanonsku militantnu skupinu Hezbollah – kako bi pridonijela smirivanju sukoba ili sprečavanju da se prelije u širi sukob.
“Mislim da Kina svakako tjera Teheran da se suzdrži”, smatra Vakil iz Chatham Housea. “Osobno mislim da Iranci namjeravaju biti suzdržani osim ako stvari ne izmaknu kontroli. Ne mislim da Iran želi biti uključen u širi regionalni sukob – tako da su njihovi interesi usklađeni.”
Iako su arapske zemlje priredile toplu dobrodošlicu Zhaiju, tek je šačica onih koji bi mirovne prijedloge Pekinga shvatilo ozbiljno, rekla je Vakil. “Ne mislim da države Bliskog istoka traže od Kine da uđe i izgradi diplomatski proces. Svjesni su ograničenja onoga što Kina nudi”, rekla je.
“Mislim da Kina može učiniti vrlo malo osim što pokušava pokazati diplomaciju. Kina nema sposobnost upravljati sukobom ili pridonijeti deeskalaciji sukoba", zaključila je.