„Godinu i pol dana, do sastanka Donalda Trumpa i Xi Jinpinga u Pekingu u svibnju, gledali smo sraz titana na geopolitičkom planu, kroz trgovinu, sukobe oko rijetkih minerala i raznih industrija, kao i blagog testiranja i jedne i druge strane oko Tajvana i Irana. Najveća tema im je u svibnju bila umjetna inteligencija, a pričali su i o nuklearnom naoružanju. U četvrtak u Washingtonu slijedi nastavak tog dijaloga. Ukrajina im je sekundarna tema. Naraslo je poštovanje. U doba Bidena je razina poštovanja između dvije zemlje bila jako srozana i sada je Amerika povećala razinu poštovanja prema Kini, kao i Trump prema Xiju”, kaže u Briefingu povjesničar dr. sc. Zvonimir Stopić, profesor na Odsjeku za globalnu povijest Sveučilišta Capital Normal u Pekingu.
Cijelu emisiju Briefing možete pogledati na kraju teksta
„Rat na Bliskom istoku i uvođenje carina su ostavili vidljive efekte na kinesku ekonomiju. Kina danas s Bliskog istoka uvozi 40 posto nafte u odnosu na prijeratne količine. Sada kupuje više iz Afrike i Južne Amerike, a povećala je i vlastitu proizvodnju. Imala je i ogromne zalihe nafte koje lagano pušta te je spriječila nagli rast cijena goriva koje je poskupilo 20-ak posto. I Xi se poput Trumpa suočava s pritiscima iznutra, ali ne dobivamo informacije na taj način i teško je pratiti kinesku političku scenu. Bilo je smjena i preokreta na vrhu, ali ne znamo točne razloge. Kineska ekonomija nije bajna, problemi sa zapošljavanjem mladih su goruće pitanje”, govori Stopić, dodajući da Amerika i dalje ima velike poluge moći i Kinezi su toga svjesni.
„Partija funkcionira kao živčani sustav kineskog društva. Ima oko 100 milijuna članova. Unutar partije postoje nesporazumi na mnogo razina. Ako se nečega partija boji, na vanjskom planu su to preveliki pritisak SAD-a ili nekakav rat, ali ono čega se još više boji je gubitak povjerenja iznutra, da ne ostvari neka obećanja i ne uspije održati korak s očekivanjima tog velikog društva po pitanju standarda, rasta i želje ljudi da žive bolje od prethodnih generacija. Pandemija je puno koštala Kinu i ona je nakon toga osjetno drugačija. Ekonomija drugačije diše. Osjeti se težina, mladi produžuju obrazovanje i više ulaze u partiju. Ljudi mojih godina kažu da, ako izgube posao, neće naći novi”, ističe Stopić.
Otkriva da je od desetorice Kineza s kojima igra nogomet, polovica izgubila posao, a još dvojica ili trojica očekuju da bi im se to moglo dogoditi. Prije korone je, tvrdi, bilo daleko lakše naći posao. „Kada pitam svoje studente povijesti što će raditi kada završe fakultet, nemaju pojma. Ima više visokoobrazovanih nego što je potrebno na tržištu”, naglašava Stopić.
„Energetska kriza nije Kinu približila Rusiji onoliko koliko su mnogi očekivali. Rusi su očekivali da će Kina od njih kupovati puno više nafte. Kina je vrlo oprezna s Rusijom, a neki politički krugovi u Rusiji već gledaju Kinu kao polukolonizatora Rusije. Neki izvještaji govore da više od 80 posto materijala koji se koristi za civilne i vojne svrhe u Rusiju dolazi preko Kine. Kina bi, kada bi htjela, mogla napraviti pritisak na Putina da se rat u Ukrajini završi. No, što bi Kina time dobila u odnosu sa SAD-om i Europskom unijom? Dobila bi samo ogroman problem s Rusijom”, zaključuje Stopić. Napominje da čak ni Kini nije lako pregovarati s iranskim režimom oko smirivanja situacije na Bliskom istoku.
„Kina silno pomaže Iranu kroz investicije i tehnologije. Ne odgovara joj nemirna situacija na Bliskom istoku. Prije desetak dana je iranski ministar vanjskih poslova bio u Pekingu i Kina je objavila da potiče da Iran sa SAD-om konkretnije krene prema mirovnom sporazumu. Kina ne može dopustiti da iranski režim padne, da Iran doživi totalni poraz i da se otvori prostor Izraelu i SAD-u a dominiraju tim prostorom. Iran i cijeli Bliski istok se našao u sjecištu između velikih sila i on se mrvi i drobi. I Ukrajina je u takvoj poziciji”, objašnjava Stopić i dodaje da Kina ima i velike investicije u Saudijskoj Arabiji, iz koje joj također dolazi nafta.
Podsjeća da je Trump prije godinu i nešto dana raskinuo dogovor s Tajvanom o izvozu oružja vrijednog 400 milijuna dolara na što su Kinezi gledali jako pozitivno, da bi u u prosincu odobrio prodaju oružja vrijednog skoro 12 milijardi, što je najveći paket u povijesti.
„Prošli tjedan je Trump stopirao prodaju oružja da ne upropasti pregovore s Kinom kojoj je Tajvan tema broj jedan. Amerika je najveći oslonac Tajvana. Ove godine, mislim u veljači, dogodio se jedan nevjerojatan dogovor između tajvanske vlade i Trumpa, po kojem će tajvanske tvrtke investirati 250 milijardi dolara u SAD. Time bi tajvanske tehnološke tvrtke preselile dio svojih kapaciteta u Ameriku da, kada se jednom i dogodi političko rješenje, sačuvaju dobar dio kapitala i tehnologije. Kina želi da Tajvan dođe pod kinesku zastavu. Tajvanska prednost u proizvodnji poluvodiča i visokih tehnologija će padati s vremenom jer i Amerika i Kina povećavaju proizvodne kapacitete. Kada Tajvan izgubi tu stratešku važnost, Amerikancima više neće biti toliko važno da ga čuvaju i možda se dogodi neko političko rješenje”, kaže Stopić.
Tvrdi kako će SAD i Kina i dalje voditi pregovore o umjetnoj inteligenciji jer svaka od njih ima svoj UI ekosustav kojem pridružuju druge zemlje i pitanje je hoće li doći do potpunog rascjepa između ta dva UI svijeta ili će naći zajednički jezik. Otkriva da Kina ima carine na europske automobile koje i dalje Kinezi rado voze, no kineski su tamo još jeftiniji nego u Europi, pa su tako i kupcima osjetno pristupačniji.
Cijelu emisiju možete pogledati u videu ispod ili na YouTube kanalu Jutarnjeg lista, playlista Briefing.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....