Nakon posljednjih ukrajinskih udara na rusku Crnomorsku flotu u Sevastopolju na okupiranom Krimu te određenih napredovanja u kopnenoj protuofenzivi, u zapadnim se medijima mogu primijetiti daleko optimističniji tonovi negoli je to bilo sve donedavno, kada je zapadni pogled na ukrajinsku protuofenzivu - za koju i sami Ukrajinci kažu da ide sporo i ne po planu - odavao tmurno raspoloženje.
No, nedavno su ukrajinske snage poduzela dva udara u Sevastopolju. Prvo su 13. rujna u napadu na suhi dok Sevmorzavoda uništili desantni brod i teško onesposobili podmornicu klase Kilo. Dan kasnije, bespilotne letjelice i ukrajinske krstareće rakete uništile su supermoderni ruski protuzračni obrambeni sustav S-400. Posebno upečatljiv udar dogodio se 22. rujna, a radi se o napadu krstarećim raketama na samo sjedište Crnomorske flote. Ukrajinci tvrde da je u napadu poginuo zapovjednik flote te još 34 časnika.
Polako i metodično, Ukrajina smanjuje rusku vatrenu moć na Krimu. Nakon godinu i pol, rat ruskog predsjednika Vladimira Putina ozbiljno je stigao na Krim, kako ocjenjuje The Economist. Od početka ljeta, Ukrajina je masovno pojačala udare na poluotok koji je Kremlj nezakonito anektirao 2014. godine. U napadima su ukrajinske snage kombinirale nove pomorske dronove domaće izrade i krstareće projektile isporučene od zapadnih partnera, a gađale su vojne baze, zračne baze i zapovjedno-kontrolne centre.
Ukrajinski vojni izvori kažu da operacije nisu nužno same sebi cilj. Treba ih promatrati kao pomoćno sredstvo za dva važnija nastojanja. Prvo je kopnena protuofenziva Ukrajine, usmjerena na regiju Zaporižja. Naime, svaki ukrajinski uspjeh u degradiranju zračnih snaga, željeznica i logistike, kažu Ukrajinci, potkopava stanje tamošnjih ruskih snaga koje se izravno opskrbljuju s Krima. Drugi fokus Kijeva je pomorska bitka u Crnom moru. Ovdje Ukrajina pokušava Rusiji uskratiti monopol nad morem i vratiti kontrolu nad vitalnim pomorskim rutama. Uništava ruske ratne brodove gdje god može, a ostale tjera na udaljenost koja maksimalno otežava napade na luke, gradove i novi pomorski koridor.
Pozitivni pokazatelji na kopnu
Ovaj je proces započeo još u travnju prošle godine potapanjem ruskog zapovjednog broda Crnomorske flote, krstarica Moskva, pogođenog krstarećom raketom Neptun domaće proizvodnje. Od tada je Ukrajina potopila ili oštetila najmanje 19 ruskih brodova.
No, iako Ukrajina nastavlja nizati uspjehe protiv moćnijeg protivnika, nije jasno hoće li ikada doći do prekretnice. Andrij Riženko, umirovljeni kapetan ukrajinske mornarice, kaže da će se kampanja da se Krim učini neodrživim za ruske snage nastaviti do zime. Krstareći projektili Storm Shadow/SCALP već neko vrijeme djeluju, razvijaju se podvodni dronovi Marička, a očekuje se i isporuka dalekometnih američkih projektila ATACMS. S druge strane, Rusija prilagođava svoju taktiku kao odgovor na nove prijetnje. Premjestili su neke od svojih brodova u sigurnije luke, poput Novorusijska, no psihološka i simbolička važnost Krima za Putinovu vladavinu znači da će se tamošnje ruske trupe vjerojatno održati i zadržati Krim rukama okupatora.
Istovremeno, analitičar think tanka Institut za proučavanje rata (ISW) za Newsweek ocjenjuje kako se pojavljuju pozitivni pokazatelji u ukrajinskoj kopnenoj protuofenzivi. Posljednjih su dana primijećena ukrajinska oklopna vozila u djelovanjima izvan nekoliko obrambenih barijera koje su ruske snage postavile prošle zime u okupiranim južnim regijama Ukrajine. Iako ovaj razvoj događaja ne mora nužno značiti skori napredak, on nudi mogućnost da su, nakon mjeseci provedenih u probijanju kroz minska polja pod teškom topničkom vatrom, ukrajinski protuofenzivni napori bili uspješniji nego što se inače smatra.
"Pozitivni pokazatelji definitivno su povećali moj moral u posljednja dva tjedna", rekao je George Barros, dodajući ipak da je to i dalje vrlo teška borba. Ti pozitivni pokazatelji uključuju potvrđene snimke borbenih vozila pješaštva Marder njemačke proizvodnje i Stryker američke proizvodnje koja djeluju izvan glavnih terenskih utvrda u blizini linije Robotine-Verbovne. To znači, navodi Barros, da su prošli protutenkovske jarke, tzv. zmajeve zube i linije rovova. Kako bi postigla održiv napredak, Ukrajina sada mora uravnotežiti svoje operativne planove tako da degradira ruske snage, a da pritom očuva vlastitu borbenu moć za korištenje u ratu za koji većina analitičara očekuje da će trajati godinama.
‘Ne sumnjajte, prihvatite‘
"Postoje načini da se dobiju ratovi kada se ne kontrolira teritorij, a postoje načini da se izgube ratovi dok se kontrolira teritorij", objašnjava Barros. "Ukrajinci se taktički ne bore samo kako bi oslobodili četvorne kilometre, već da bi zadržali inicijativu kako bi spriječili Ruse da ponovno pregrupiraju i učvrste svoje obrambene položaj".
Stoga najvažnija mjera za ukrajinski uspjeh u nadolazećim mjesecima neće biti broj ponovno zauzetih gradova, već broj tjedana u kojima mogu nastaviti izvršavati pritisak na ruske linije u nadi da će im, na kraju, ravnoteža snaga omogućiti da se probiju, a zatim iskoriste svaki proboj u najvećoj mogućoj mjeri. Ukoliko do 1. siječnja iduće godine Ukrajinci uspiju nastaviti s borbom, čak i bez kulminacije protuofenzive, to bi bio uspjeh, smatra Barros. "Neuspjeh će biti samo ako pokušaju ići prebrzo i time izgube inicijativu", zaključio je on.
Barrosova kolegica s ISW-a Natalija Bugajova u izdvojenom mišljenju izričito poručuje kako je vrijeme da Zapad sada bez ikakve sumnjičavosti prihvati ukrajinski način ratovanja, ocijenivši da su se ukrajinske snage prilagodile i da je njihovo vojno odlučivanje ispravno i zdravo. "Sada nije vrijeme za sumnju Zapada, već da Zapad prihvati ukrajinski način ratovanja i posveti se održavanju ukrajinske inicijative na bojnom polju", navodi Bugajova.
Ukrajinska protuofenziva u ljeto 2023. suočila se s velikim izazovom nakon što je Rusija imala nekoliko mjeseci da izgradi svoju obranu u okupiranoj Ukrajini, ali snage Kijeva su, kako navodi, učinile su ono što uspješne vojske čine - prilagodile su se i sada napokon napreduju. "Ukrajina je prepoznala realnost ruske obrane mnogo brže od zapadnih kreatora politike, koji su očekivali brz ukrajinski proboj. ISW je prethodno u srpnju napisao da su ukrajinske snage prilagodile svoju taktiku nakon što su naišle na početne neuspjehe i bile sve uspješnije u korištenju malih pješačkih napada potpomognutih preciznom paljbom kako bi probile rusku obranu".
Prilagodljivost i zasebna procjena
Bugajova inzistira da ukrajinska domišljatost daje rezultate. Ukrajina, kako ističe, zadržava inicijativu na bojnom polju i njezine snage napreduju u Zaporiškoj oblasti i kod Bahmuta te nastavlja oslobađati svoj teritorij - polako, postojano ukrajinske snage probijaju zapanjujuće moćne ruske fortifikacijske obrambene linije, a ruske snage istovremeno ne mogu zaustaviti napredovanje koje se sada kreće u dva smjera. I analitičarka ISW-a ističe da ukrajinska asimetrična taktika u Crnom moru sprječava rusku Crnomorsku flotu da slobodno djeluje, prisiljavajući Rusiju da premjesti pomorske resurse i sve više izaziva ruske snage na Krimu, što su sve operativni događaji od strateškog značaja.
Ukrajinski način ratovanja polučio je opetovane uspjehe protiv ruskih snaga, njihove snage su, uz podršku Zapada, više puta porazile ruske ciljeve u Kijevu, Harkivu i Harkivskoj oblasti, Hersonu, a sada u sve većoj mjeri i na jugu Ukrajine. Također su, kako se ističe, spriječile ruske snage da uspostave zračnu dominaciju te nagrizaju rusku pomorsku nadmoć i sve više čine prisutnost ruske vojske manje održivom na Krimu, što je realnost koja se mnogima donedavno činila nezamisliva.
Ukrajinsko prilagodljivo donošenje odluka u protuofenzivi omogućuje ukrajinsko napredovanje i sprječava Rusiju da akumulira dovoljno snaga za obranu od potencijalnog proboja. Iako donošenje odluka u Kijevu, kao i na Zapadu, nije besprijekorno, ukrajinske prilagodbe stvarnosti na bojnom polju, posebno kada se uzmu u obzir golema ograničenja pod kojima Ukrajina djeluje, bile su učinkovite. Odluka Ukrajine da se kloni one vrste mehaniziranih prodora velikih razmjera za koju je NATO obučavao njezine brigade, kako se sada pokazuje, omogućila je napredak ukrajinskih snaga.
Odluka Ukrajine da nastavi pritisak na ruske snage na cijeloj bojišnici umjesto da svu ukrajinsku borbenu moć usredotoči na jednu liniju napada u smjeru Melitopolja, što su neki zapadni savjetnici preferirali, bila je također dobra prilagodba stvarnosti. Odluka da zadrži i izvede protunapade u Bahmutu omogućila je obuzdavanje značajnog dijela borbene moći elitnih ruskih zračno-desantnih snaga i onemogućila stvaranje strateških ruskih rezervi. Nedavno ukrajinsko napredovanje u Zaporiškoj oblasti vjerojatno će, navodi dalje Bugajova, natjerati Ruse da bočno premjeste svoje jedinice dalje od okolice Bahmuta, gdje ukrajinske snage također napreduju.
Ahilova peta Rusije
Iz svega navedenoga proizlazi da bi SAD i Zapad trebali prihvatiti i prikloniti se ukrajinskom dizajnu aktualne vojne kampanje. A to pak, znači da treba osigurati da zapadna obuka ukrajinskih snaga bude obavljena u uvjetima u kojima se Ukrajina bori u svom najboljem izdanju. Također, to znači ubrzanje razvoja i isporuke specifičnih resursa koji će ukrajinskim snagama omogućiti postizanje maksimalnog terenskog učinka i degradiranje ruskih sposobnosti na terenu te postavljanje uvjeta za fazu koja slijedi nakon protuofenzive. Pritom, ukrajinski partneri moraju ojačati snage Kijeva do razine da ruske snage budu spriječene u tome da dođu do zimskog predaha, kao što je to bilo prošle zime. To je, kako navodi Bugajova, od iznimne važnosti i za kišna i blatnjava, kao i za zimska i proljetna djelovanja pa moraju raspolagati opremom i naoružanjem da s proljećem ubrzavaju svoj tempo.
Prošle godine Zapad nije optimalno iskoristio ukrajinski zamah nakon uspješne protuofenzive u regiji Harkiv i Herson te je tako dozvolio ruskim snagama da se pregrupiraju i ukopaju. Zapad bi također trebao pomoći u oblikovanju strateške komunikacije kako bi se postavila ispravna očekivanja u vezi s napretkom Ukrajine jer iako Ukrajina, kako procjenjuje autorica, može pobijediti, za to će biti potrebno više od jedne protuofenzivne operacije.
U konačnici, zapadno prihvaćanje ukrajinskog načina ratovanja ključno je za očuvanje dominacije zapadnog i ukrajinskog odlučivanja. Kremlj, naime, pokušava usporiti ili narušiti donošenje odluka Zapada i Ukrajine, što je jedan od rijetkih načina na koje ruski predsjednik može osnažiti taktiku za ispunjenje svojih ciljeva. Usporeno donošenje odluka na Zapadu, što rezultira kašnjenjem u isporuci vojne pomoći, Rusiji može pružiti olakšanje i dati vrijeme. Takvo puštanje Kremlju da dođe do daha na operativnoj razini prošle zime i strateškoj razini od prvog ruskog napada 2014. godine pokazalo se katastrofalnim. Rusija će se, upozorava analitičarka ISW-a, pregrupirati i ponovno napasti.
Ipak, Ahilova peta Rusije ostaje njezina nesposobnost da se brzo prilagodi kada je suočena s nemilosrdnim pritiskom ili uzastopnim neuspjesima. Suočeni sa stalnim pritiskom tijekom vremena bez olakšanja, Rusi će vjerojatno početi popuštati. Upravo to je učinak koji trenutačna ukrajinska protuofenzivna strategija želi postići, a on se može ostvariti samo ako Zapad i nadalje prihvati ukrajinski način ratovanja u ovoj fazi protuofenzive, zaključuje Bugajeva u svojoj analizi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....