Ako se utvrdi da je riječ o špijunu, poduzet ćemo akciju - glasilo je zlokobno obećanje jednog od indijskih policijskih dužnosnika. Njihov osumnjičenik nalazio se u pritvoru, iza rešetaka, na sigurnom. Mogli su smireno provesti istragu, utvrditi što se dogodilo i tko je uljez kojeg su imali u rukama. Naime, kad se radi o Pakistanu, njihovu prkosnom susjedu, ništa se ne ostavlja slučaju. I ništa ne mora biti onako kako izgleda. Isto pravilo primijenili su i na uhićenika. U indijsko-pakistanskoj zavrzlami ni golub ne mora biti “samo golub”.
“Pernati neprijatelj” sletio je nedavno na kuću brijača Ramesha Chandre u Manwalu, selu udaljenom od pakistanske granice kojih četiri kilometara. Uhvatio ga je njegov sin, 14-godišnjak i među njegovim perjem primijetio neobične oznake. Bile su napisane na jeziku Urdu (službenom jeziku u Pakistanu). Golub je naposljetku prijavljen policiji.
Česta infiltracija
Nosio je oznaku s dvije riječi - “Shakargarh” i “Narowal”. Shakargarh je ime grada, a Narowal ime okruga. Osim tih riječi, pronašli su i telefonski broj. Najvjerojatnije se, bio bi logičan i neparanoičan zaključak, radi o adresi i telefonskom broju vlasnika ptice. No, kao što je već prije bilo spomenuto, Indijci ništa nisu željeli prepustiti slučaju. Ptica je odvedena na detaljni pregled.
- Istražujemo to pitanje. Obavijestili smo službe i pogranične sigurnosne snage - poručila je tamošnja izrazito proaktivna policija. Nesretnu pticu odveli su na rengen. Pretrage nisu pokazale da ona skriva opremu, primjerice kameru ili neku drugu vrstu prijenosnika. No, unatoč tome, na kraju su u policijski dnevnik, prenose mediji, upisali da su taj dan imali posla s “osumnjičenim špijunom” - koji je dobrog zdravstvenog stanja te veselo kljuca suncokretove sjemenke.
- Radi se o rijetkom slučaju da je ovdje primijećena ptica iz Pakistana. Već smo uhvatili nekoliko špijuna. Područje je osjetljivo, slučajevi infiltracije su česti - objasnio je lokalni policijski nadzornik Rakesh Kaushal za Times of India. Naime, područje gdje je “špijun” uhićen blizu je Kašmira, koji svojataju i Indija i Pakistan i u kojem vojni sukobi nisu nikakva rijetkost. Uostalom, golubi su donedavno bili jedan od najsigurnijih načina prijenosa poruka. Pobornici tog modela tvrde da ih se ne može “hakirati” i dobro se stapaju s okolinom. I javno je poznata stvar da su se koristili u te svrhe. Protivnici korištenja tog “obavještajnog alata” pak tvrde suprotno - lako ih se može omesti, a ponekad se ni ne vrate, pogotovo ako je, dodaju zločesto, sezona parenja.
U svakom slučaju, nedavni incident s golubom samo je pokazatelj nepovjerenja na indijskom potkontinentu. Zbog narušenih odnosa često ispašta upravo fauna.
I majmun je uhićen
Primjerice, 2011. pakistanske su vlasti uhitile indijskog majmuna jer je prešao granicu bez potrebnih papira. Navodno se opirao uhićenju i policajcima je trebalo jedno vrijeme da ga namame iz nasada banana. Na kraju je uljez, Bobby, završio u njihovu zoološkom vrtu. Kavez dijeli s Pakistancem Rajuom. Manje je sreće ove godine imao indijski slon. Njega su sigurnosne snage u Bangladešu upucale. Razlog? Ilegalni prelazak granice... No, ovo isto nije prvi put da su Indijci uhitili goluba. To su učinili prije pet godina, pod sumnjom da je ptica bila na “specijalnoj špijunskoj misiji”. Slučaj je i tada ozbiljno tretiran, a goluba su držali u “klimatiziranoj sobi koju je čuvao policajac”. Indijci su, naime, uvjereni da pakistanska obavještajna služba ISI trenira ptice za špijunske zadatke. Ovi to, naravno, negiraju, no ako je istina, ne bi bili prvi kojima je to palo na pamet.
Golube su dosad, čini se, u te svrhe pokušali koristiti baš svi. Od nacista, do Amerikanaca i Britanaca u Drugom svjetskom ratu. SAD je čak imao službeni golubinjak u kojem su ptice bile obučavane za prenošenje kapusla s porukama, kartama, fotografijama i kamerama. Navodno je čak 90 posto poruka koje su poslali na taj način, tvrde povjesničari, stiglo na odredište. Takva je vrsta avijacije sudjelovala i u Danu D, a zbog svojih zasluga dio njih je dobilo i počasna odlikovanja, među ostalim američki golub G.I.Joe i irski Paddy.
Dakle, korištenje životinja u obavještajne i vojne svrhe ozbiljna je stvar. To je za Smithsonian potvrdio i čovjek po imenu Bob Bailey, svojedobno prvi direktor takozvanog programa sisavaca na kojem je radila američka mornarica, a kasnije djelatnik IQ Zoo-a u Arkansasu gdje su stručnjaci sklapali ugovore s vlastima oko obučavanja životinja za specifične obrambene i obavještajne zadatake.
IS ubio golubove
- Obraćali su nam se da rješavamo probleme. Bio je to vrhunac hladnog rata - tvrdi Bailey. Danas, dodaje, tehnologija je uzela danak. Životinje su pale u drugi plan. No, upravo zbog činjenice da ih se koristilo ili barem radilo na razvijanju takvih programa, i dalje izazivaju međuarodne paranoične ispade. Egipatske su vlasti tako nedavno zbog špijunaže uhitile rodu, zamijenivši njenu markaciju za nadzorne gadgete. 2011. Saudijska Arabija je privela lešinara zbog sumnje da je nosio poruku izraelskom Mossadu, a 2010. je jedna televizijska postaja propitkivala napad morskih pasa u Crvenom moru, nedaleko Sharm el-Sheikha, navodeći da su Izraelci GPS-om navodili predatore kako bi naštetili egipatskom turizmu. Iran se isto osjetio ugroženim. Godine 2007. iranska je vojska uhitila tim od ‘14 špijunskih vjeverica’ nedaleko nukleranog pogona. Uspjeli su ih osujetiti prije no što su poduzele bilo kakvu akciju, pohvalili su se dužnosnici. Uostalom, i ekstremisti tzv. IS-a su početkom ovog mjeseca imali sličan incident. Navodno su, a što drugo, smaknuli tri goluba zbog sumnje u špijunažu u Siriji.
Primjera kako su vlasti pojedinih država pokušale iskoristiti životinje za ratne i obavještajne svrhe je bezbroj. Neki su navodno bili uspješni, drugi su završili potpunim fijaskom.
No, jedan od definitivno najpoznatijih jest onaj koji je nosio ime ‘Operacija akustična mačkica’. Naime, CIA je 1960-ih potrošila 15 milijuna dolara na stvaranje mačke-kiborga, koja je trebala špijunirati sovjetske neprijatelje.
Psi protiv tenkova
Mački su tijekom pet godina eksperimentiranja i razvijanja programa instalirali baterijicu, mikrofon i antenu koja se protezala niz leđa i rep - a koja je trebala obavljati zadaću prisluškivanja kada se mačka bude, idealno su zamislili, nevino češala o noge zaposlenika sovjetske ambasade. Na razvoju mace radili su pet godina, a na kraju ni dan danas nije jasno kako je veliki test završio. Prema jednoj verziji macu je, prije nego što se uspjela uopće i približiti ambasadi, pogazio taksi. U svakom slučaju, program je otkazan 1967. Za razliku od mačke, dupini su u opticaju već više od 40 godina, a često su bili korišteni tijekom Vijetnamskog rata i Operacije iračka sloboda. Iznimno inteligentni, obučavani su da detektiraju, lociraju i označe podvodne mine ili neprijateljske plivače i ronioce. Kada ih primijete, dodirnut će senzor na brodu, na taj način upozoriti svoga ‘gazdu’, koji će im zatim na njušku staviti neku vrstu transmitera. Tako opremljeni otplivat će do mine, ili uljeza i zakačiti transmiter na njega - nakon čega to postaje problem pravih vojnika.
Slično kao dupini, korišteni su i morski lavovi. Oni su imali dodatnu sposobnost. Mogli su na nogu uljeza, zbog svoje brzine i okretnosti, prikvačiti specijalne lisice, pomoću kojih je neprijatelj odvučen do broda, odnosno u pritvor.
Sovjetski Savez pak je koristio pse za uništavanje njemačkih tenkova. Najboljem čovjekovom prijatelju na leđa bi instalirali eksploziv i prethodno ga obučili da traži hranu ispod oklopnjaka. Kad bi se ovaj našao na poziciji jednostavno bi detonirali eksploziv. Sovjeti su se hvalili da su tako onesposobili 300 tenkova, no mnogi smunjaju u uspješnost korštenja pasa u te svrhe. Naime, obuka je jedno, a ratni uvjeti drugo pa se znalo događati da bi traganje za hranom bila posljednja stvar na pameti psa. Preplašeni, često bi odjurili u rovove, greškom aktivirajući eksploziv u svojim redovima. Nešto je sretnija priča o Voyteku. Kad su ga poljski vojnici pronašli u brdima Irana 1943., bio je tek mladunče. Pobrinuli su se za njega, hranili ga mlijekom i on je s vremenom postao dio jedinice. Navodno je čak pio pivu i pušio cigarete kao i njegovi kolege vojnici. Kad je odrastao, dobio na kilaži i visini i pretvorio se u grdosiju naučio je nosio municiju tijekom bitke te je 1944. i službeno registriran u Poljskoj vojsci. Dobio je ime, rang i broj.
Umro je 1963. u zoološkom vrtu u Edinburghu. Amerikanci su razmišljali o načinu kako što učinkovitije napasti japanske gradove, pa im je pala na pamet ideja da na šišmiše instaliraju zapaljive naprave, ukrcaju ih u kaveze oblika bombe, smjeste na avion i bace iznad Zemlje izlazećeg sunca. ‘Šišmiše bombe’ počeli su razvijati početkom 1940-ih.
Tijekom prvog testa šišmiši su spalili zračnu bazu u Carlsbadu, nakon čega je projekt prebačen mornarici. Na kraju se pokazalo kako je program prespor te je otkazan nakon što je u njega ulupano dva milijuna dolara.
Skočimiš na aerodromu
Britanci su pak 1970-ih bacili oko na skočimiše. Plan je bio da ih se obuči da detektiraju teroriste u zračnim lukama. Izraelci su tu ideju proveli u stvarnost te instalirali na aerodromu u Tel Avivu kaveze sa skočimiševima, koji su trebali pritisnuti specijalnu papučicu ukoliko bi detektirali visoku dozu adrenalina kod nekog putnika. Projekt je napušten jer skočimiš, čini se, ima problem s razlikovanjem adrenalina u terorista i putnika koji se smrtno boji letenja.
Na kraju, postoje još dvije ideje koje uključuju pčele te druge insekte.
Pčele imaju izrazito osjetljiv njuh te ih se navodno može obučiti da reagiraju, odnosno prepoznaju određene sastojke eksplozivnih naprava.
Kao takve, smještalo bi ih se primjerice u zračne luke, u posebnim kutijama opremljenim kamerama, te promatralo njihovo ponašanje. Ukoliko bi sve reagirale na isti način radilo bi se o pažnje vrijednom upozorenju.
Druga ideja pak odnosi se na stvaranje ‘kukca kiborga’, odnosno implementiranje elektroničkih kontrola u njegovo tijelo tijekom rane faze njegova razvoja, čime bi ih okružilo njegovo tkivo. Tada bi ih se moglo pratiti, kontrolirati i koristiti za prijenos informacija. Na primjer, gusjenica bi mogla nositi mikrofon ili senzore za detekciju kemijskog napada.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....