AFERA KOJA JE UZDRMALA SVIJET

Kako smo dobili supertajni posao da analiziramo papire iz Paname

Beograd, 210416. Stevan Dojcinovic, urednik redakcije internet portala Krik. Foto: Pedja Milosavljevic / CROPIX
 CROPIX

Afera Panama Papers uzdrmala je svijet otkrićima da milijune u offshore oazama peru moćnici poput Vladimira Putina, Davida Camerona i članova saudijske kraljevske obitelji. Zbog nalaza iz 11,5 milijuna dokumenata iz Mossack Fonsece, jedne od najvećih odvjetničkih tvrtki u Panami, ostavku su podnijeli premijer Islanda Sigmundur Gunnlaugsson te španjolski ministar industrije i turizma José Manuel Soria. U analizi dokumenata sudjelovao je i beogradski KRIK (Crime and Corruption Reporting Network) i njegovih šestero novinara.

Glavni urednik KRIK-a Stevan Dojčinović (31) kaže kako je bilo logično da upravo oni obave taj posao jer se istraživanjima offshore tvrtki bave već osam godina, prvo u Centru za istraživačko novinarstvo Srbije, a potom u KRIK-u koji je s kolegama osnovao prije godinu dana. To je udruga istraživačkih novinara koja se financira donacijama. Posao na Papirima iz Paname bio je supertajan i za njega nisu dobili nikakav novac. “Nismo ga niti očekivali. Pa, to je naš posao”, kaže Dojčinović. Za fotografiranje sklanja u stranu dreadlokse, namješta se tako da se piercing manje vidi, a zakopčavanjem sakoa crna majica s mrtvačkom glavom lako se pretvara u svakodnevni biznis outfit.

Skromna redakcija

Rade u maloj, skromno uređenoj redakciji na vrhu zgrade u centru Beograda. Na ulazu u zgradu nema ploče s natpisom. Za svaki slučaj, jer već su proglašeni izdajicama i stranim špijunima kad su se usudili istraživati imovinu svemoćnoga srpskoga premijera Aleksandra Vučića. U svijet Panama Papersa ušli su u listopadu 2015. u Lillehammeru u Norveškoj, na svjetskoj konferenciji istraživačkih novinara. Süddeutsche Zeitung dobio je golema tri terabajta dokumentacije iz Mossack Fonsece. Da bi uopće bili upotrebljivi, podatke je netko trebao sortirati. To su dali Međunarodnom konzorciju istraživačkog novinarstva koji je prije obrađivao dokumente koji su procurili iz američkih i švicarskih banaka. Nijemci su im prepustili da potom pronađu partnere jer imaju puno kontakata širom svijeta. Tako je Dojčinović ušao u priču.

Diskretni dogovori

“Cijelu tu ekipu koja stoji iza Panama Papersa, ljude iz Međunarodnog konzorcija istraživačkog novinarstva, upoznao sam dosta prije, često se srećemo na konferencijama. Dogovorili smo se da radimo zajedno”, kaže Dojčinović. To im je bio golem izazov: prije bi u svojim istraživanjima stizali do direktora neke offshore tvrtke, a sad su imali na raspolaganju kompletnu bazu podataka s imenima vlasnika! Nije bilo puno dogovaranja preko maila kako ih se ne bi otkrilo. Dokumenti su sortirani tako da su oni mogli preuzeti sve koji su se odnosili na tvrtke koje je osnovao netko s pasošem Republike Srbije. Analizirali su tisuće i tisuće dokumenata i sada mogu pomagati drugima iz regije, onima s Kosova i Albanije. KRIK je dio istraživačke mreže Organized Crime and Corruption Reporting Project koja radi u 20-ak zemalja od Balkana do Rusije. Slovensku priču radi ekipa iz Dela, a bosanska i crnogorska će uskoro biti objavljena. Tko radi Hrvatsku, ne zna.

Istodobno sa svjetskom objavom afere, KRIK je objavio tekst u kojemu su pobrojili Srbe koji su radili preko Mossack Fonsece: tu su Vuk Hamović, Vojin Lazarević, Miodrag Kostić, Filip Zepter i supruga Miroslava Miškovića, Ljiljana. Od šest planiranih priča, dosad su objavili tri. Pokazali su kako Rusi koriste offshore tvrtke da bi poslovali u Srbiji. “Osim naftne industrije, u srpskom biznisu nećete sresti puno Rusa. Pronašli smo da oni često tu posluju preko offshorea, tako da je u Srbiju ušlo puno više ruskog kapitala nego što se mislilo.” Na pitanje zašto bi se Rusi u Srbiji morali skrivati, odgovara da stvari u Srbiji nisu baš tako jednostavne kako se čine stranim promatračima te da uz rusofile postoje i oni drugi koji snažno zagovaraju okretanje Srbije EU. Neki od tih ruskih investitora na crnoj su listi EU, poput Konstantina Malofejeva, tajkuna bliskog Vladimiru Putinu. Malofejev je ušao u biznis s poznatim srpskim tajkunom Milanom Popovićem. Otkrili su i da pokušava ući u vlasničku strukturu medija u Srbiji, također ne otvoreno, nego preko lokalnih medija.

Otkrili su da je menadžment smederevske željezare, dok su gomilali milijunske gubitke, sklapao poslove s kriminalcima iz Ukrajine. Od stotinjak imena iz Srbije, 20-ak je poznato. “Neki su čisti. Na primjer, Filip Zepter, koji je preko offshore tvrtki vlasnik više od 300 nekretnina u Srbiji. Vuk Hamović je također zvučno ime, ali on je preko panamske kompanije osnovao tvrtku preko koje se bavi trgovinom nafte. Čačkamo to, ali tu nema kriminala.” A Mišković? Njegova supruga je osnovala tvrtku u Dubaiju kako bi se bavila investicijama, također ništa nelegalno.

Na konstataciju da su te priče zanimljive, ali daleko od senzacionalnih, Stevan Dojčinović kaže kako bi bilo sasvim drugačije da su umjesto iz Mossack Fonsece procurili podaci iz Trident Trusta, druge panamske agencije koju su koristili srpski političari. “Onda bismo imali toliko senzacija da bi to bilo nevjerojatno”, ističe. “Ovu tvrtku koristili su veliki srpski biznismeni, ali to nije toliko atraktivno javnosti, kod nas se računa da je normalno da su biznismeni bogati. Političari su puno zanimljiviji javnosti”, ističe Dojčinović.

Navikli na krađu

- Tako mi u Srbiji nemamo senzaciju jer nemamo politički vrh. Na Balkanu ljudi kažu: Kakvo je to otkriće? U Europi kažu: Ovo je najveće otkriće na svijetu. Stvar je u mentalnom konceptu. Ovdje su ljudi navikli na krađu pa zbilja morate opljačkati puno da bi ih to moglo iznenaditi - objašnjava Dojčinović. Na primjer, Srđan Šaper je prodavao reklame nacionalnim TV kućama u Srbiji, Pinku i RTS-u. Napravio je paralelnu tvrtku istog naziva i ona je ispostavljala račune za usluge tvrtki u Srbiji koja je onda sve što je zaradila slala u inozemstvo. Tako to funkcionira: praviš troškove, nemaš dobit, pa ne plaćaš ni porez. “To možda jest legalno. Ali, je li to u redu? Je li u redu da samo mali ljudi moraju plaćati porez?”

Stevan Dojčinović je postao poznat po knjizi koju je napisao o narkobossu Darku Šariću i krijumčarenju kokaina iz Južne Amerike u Europu. Prošle je jeseni objavio da je beogradski gradonačelnik Siniša Mali kupio 24 apartmana u luksuznom resortu na Crnome moru, i to 2012. dok je bio savjetnik premijera Vučića, odnosno jedan od pet najmoćnijih ljudi u državi.

‘Tabloidi nas ne štede jer istražujemo obitelj Vučić’

Dojčinović smatra da se našao na udaru tabloida prije svega zato što je u to vrijeme istraživao imovinu premijera Aleksandra Vučića. Ono što su otkrili, objavili su sredinom travnja u tekstu “Premijer i njegova porodica vlasnici 786 kvadrata”. Malo, s obzirom na standarde političara iz Hrvatske. “Ali, to su skupe nekretnine u centru Beograda.”

“Da biste shvatili o čemu se radi, morate znati da su ovdje ukinuli emisiju na radiju jer je izvijestila da se premijer oženio. Ne postoje novine koje bi se usudile pisati protiv njega, ne postoji niti jedan mainstream medij da bi objavio išta kritično prema vlasti, osim možda na razini šale, kao prije 100 godina”, naglašava Dojčinović.

Kako bismo novi Jutarnji.hr učinili još boljim, bržim i modernijim, tijekom perioda transformacije do 6. svibnja paralelno ćete ga moći pratiti na dvije adrese – stari portal nalazi se na adresi Jutarnji.hr, a novi na novi.Jutarnji.hr.
Na novom se portalu promjene događaju svaki dan stoga popunite upitnik na dnu stranice ili kliknite na link i napišite nam svoje mišljenje kako bismo portal što bolje prilagodili upravo vama!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
23. prosinac 2024 15:42