KAKO JE JEDNA DIJELOM IZMIŠLJENA PRIČA POTRESLA SVIJET Što se doista dogodilo mladoj Nizozemki za koju su svi mislili da je eutanizirana?

Prije tri dana, vijest o mladoj Nizozemki koju su eutanazirali zato što od psihičkih bolesti više nije mogla živjeti, obišla je cijeli svijet. Redom svi mediji engleskog govornog područja pisali su o “šokantnoj” i “potresnoj” priči, talijanski mediji su lice mlade djevojke stavili na naslovnice gotovo svih novina, a vijest nije zaobišla ni hrvatske medije.

Reagirao je čak i papa Franjo. “Eutanazija i potpomognuto samoubojstvo poraz su za sve ljude. Pozvani smo nikad ne napustiti one koji pate, nikad odustati nego ih voljeti, brinuti o njima i pružiti im nadu”, piše na papinom Twitteru.

Međutim, ono što je jučer šokiralo javnost više od tužne smrti djevojke jest to da je cijela priča ustvari – lažna. Naime, izgleda kako do eutanazije u ovom slučaju nikad nije ni došlo, a sve je otkriveno samo 10-minutnim istraživanjem jedne novinarke koja radi za Politico. Novinarka Naomi O’Leary stupila je u kontakt s nizozemskim reporterom Paulom Bolwerkom koji je priču o Nizozemki Noi Pothoven pratio za lokalne novine De Gelderlander.

“Ne, ne, ne. Ne možete ovdje govoriti o eutanaziji”, kazao je Bolwerk, “Posljednjih mjeseci nekoliko je puta pokušala samoubojstvo. Postajala je sve depresivnija i onda je rekla: “OK, sada ja pokrećem stvar. Sada vam kažem da ću prestati sa svim liječenjima”. Odlučila je ostati doma, prestala je jesti i piti i to je svima bilo jako teško prihvatiti”.

Bolwerk je pratio Noin život te je, kao i ostale nizozemske novine, vijest o tome kako je umrla točno prenio. Međutim, problem je nastao kad su istu priču prenijeli engleski mediji. “Laž koja je proputovala svijet”, tako je opisuje Politico. Nije poznato koji je točno medij prvi lažno prenio vijest, ali su se o njoj gotovo brzinom svjetlosti raspisali svjetski mediji. Od Daily Maila, Euronewsa, The Suna, Newsweeka i The Washington Posta do BBC Radija, svi su preuzeli “potresnu priču” bez provjeravanje činjenica.

Istina je da je Noa Pothoven (17) zatražila eutanaziju, ali joj je odbijena.

Potvrda klinike

“Oni misle da sam premlada da umrem. Misle da bih trebala završiti tretman traume i da moj mozak mora biti potpuno razvijen. To traje do 21. godine. Ja sam uništena, ne mogu toliko dugo živjeti”, rekla je prošle godine Noa za De Gelderlander.

Naposljetku je to potvrdila i klinika De Levenseinde u koju je Noa 2017. godine došla bez znanja roditelja i zatražila od njih eutanaziju ili pomoć u samoubojstvu.

“Primamo upite iz cijelog svijeta o 17-godišnjoj Noi Pothoven. Međutim, zbog pravila o privatnosti, ne možemo davati nikakve izjave o tome. Kako bismo stali na kraj netočnom izvještavanju (posebno u stranim medijima) oko njezine smrti, upućujemo vas na izjavu njezinih prijatelja: Noa Pothoven nije umrla od eutanazije. Kako bi zaustavila svoje patnje, prestala je jesti i piti. De Levenseindekliniek se bavi isključivo eutanazijom i to radi isključivo unutar nizozemskog pravnog okvira”, stoji u priopćenju klinike. Jedan od razloga zašto je Noina smrt postala “udarna” i taj što je eutanazija još uvijek kontroverzna tema u mnogim zemljama i kulturama.

U Nizozemskoj je eutanazija legalna od 2002. godine, a prema zakonu zahtijeva da je patnja pacijenta nepodnošljiva, njihov zahtjev dobrovoljan i dobro informiran, a ne pod utjecajem drugih. Pacijent mora biti obaviješten o svom stanju i mogućnostima izgleda i drugi neovisan doktor se mora složiti sa zahtjevom. Osim toga, vrlo je rijetko da se osoba eutanazira zbog psihičkih bolesti. Samo 1 posto eutanaziranih u Nizozemskoj je imalo psihijatrijski poremećaj i samo jedna je osoba bila maloljetna.

Noina priča uistinu nije bila ugodna. Novinar Paul Bolwerk pisao je o njoj i prošle godine, kad je Noa objavila autobiografiju o svom životu naslovljenu “Pobjeda ili učenje”. Kako piše u svojoj knjizi, bila je žrtva seksualnog zlostavljanja. Sa 11 godina silovana je na školskoj zabavi, a godinu dana poslije na tinejdžerskoj zabavi. Kad je napunila 14 godina, silovala su je dvojica muškaraca.

Psihičke bolesti

Patila je od depresije, posttraumatskog stresnog poremećaja i anoreksije. Samoozljeđivala se. Liječila se u nekoliko institucija, a prije pola godine je bila primljena u bolnicu u kritičnom stanju. Bila je pothranjena te su ju stavili u komu kako bi ju mogli umjetno hraniti sondom. Nakon mukotrpnih godina neuspješnog liječenja, Noa je početkom ove godine odlučila kako više ne želi nastaviti s liječenjem.

Njezini roditelji bili su neutješni te su čak pokušavali osigurati joj elektrošokove u borbi protiv depresije, ali je Noa odlučno sve odbijala. Prošli tjedan je u sobu njezinih roditelja postavljen bolnički krevet i tu je Noa provela svoje posljednje sate. Na njezinu molbu, roditelji i doktori pristali su da je neće prisilno hraniti.

Svoj je težak i kratak život opisala u autobiografiji za koju želi da nešto promijeni u svijetu i pomogne mladima koji se suočavaju sa sličnim problemima.

Liste čekanja

“Knjiga bi trebala biti obavezna za socijalne radnike, ali i za suce koji su odgovorni za brigu o mladima”, rekla je njezina majka Lisette prošle godine za nizozemske lokalne novine. Noa iz straha i srama nikad nije prijavila policiji zločin i do zadnjeg dana nije mogla izreći riječ “silovanje”.

“Ponavljam strah, tu bol, svaki dan. Uvijek uplašena, uvijek na straži. I danas se moje tijelo osjeća prljavo”, rekla je krajem prošle godine Noa. Odbijala je svaku majčinu molbu da ispriča policiji što joj je učinjeno, a zbog prisilnih prijama u bolnice, ustanove za skrb o mladima i tretmana koje je pretrpjela, osjećala se kao “kriminalac”. Njezina majka je objasnila da zbog dugačkih listi čekanja, Noa nikad nije uspjela biti primljena u zatvorenu psihijatrijsku ustanovu za mlade te da za njene fizičke i psihičke probleme ustvari ni ne postoji prava ustanova u Nizozemskoj.

“Gotovo je. Više ne živim, nego preživljavam. Pa čak i to jedva. Dišem, ali nisam više živa”, napisala je Noa u svom posljednjem Instagram postu.

Noa je bila sigurna da neće dugo živjeti. Ispunila je 14 od 15 svojih želja. Vozila je skuter prvi put, probala je alkohol i zapalila cigaretu. Istetovirala je riječi “Ne vjeruj u sve što misliš”. Ostala joj je još samo jedna želja – bijela čokolada. Ali nikad je nije okusila. Jer je anoreksija bila jača od nje.