Ursuli von der Leyen pošlo je za rukom ono što je malo kojem predsjedniku Europske komisije prije nje uspjelo - većina Europljana zna tko je ona. No, to ne znači da su upoznati s onime što ona radi. Istraživanje ugledne njemačke zaklade Bertelsmann Stiftung otkriva da 75 posto Europljana prepoznaje lice i ime Ursule von der Leyen, ali samo 30 posto ispitanika kaže da ima dovoljno informacija o njezinu radu kako bi ispravno ocijenili njezin učinak.
Taj podatak je bitan u trenutku kad se europski građani pripremaju izabrati novi saziv Europskog parlamenta jer osim što pokazuje da nisu upoznati s radom europskih institucija, sugerira i da će ove godine, kao i svakih pet godina dosad, na izborima za Europski parlament glasati primarno vođeni nacionalnim pitanjima. Europski političari se općenito bore za medijsku vidljivost u državama članicama, a birači redovito gledaju na europske izbore kao na produžetak nacionalnih. Pritom je ponekad čak važnije tko govori, a ne što se govori.
Stoga nije neobično što su se kampanje za predstojeće izbore za Europski parlament u državama članicama fokusirale na domaće probleme, uglavnom zanemarujući pitanja koja europski dužnosnici žele staviti u fokus, poput klimatskih promjena i jačanja otpornosti Unije u kontekstu krize liberalnog međunarodnog poretka. A čak i kada su kampanje usmjerene na pitanja u kojima se uloga Bruxellesa pokazuje sve važnijom, poput migracija i sigurnosti kontinenta, pristupa im se odvojeno i fokusirane su na pojedinačne stavove država članica.
Primjerice, u Njemačkoj su imigracija i uloga Berlina u ratu u Ukrajini bila glavna pitanja uoči europskih izbora. No, o njima se nije raspravljalo u sve složenijem geopolitičkom kontekstu i jačanju jedinstvene Unije, nego kroz partikularne interese. Pritom je krajnja desnica u oba slučaja pokušala ukrasti glasove vladajućoj "semafor koaliciji" polarizirajući javnost. Birači krajnje desnog AfD-a su vrlo mobilizirani. Oko 71 posto njih je reklo da će definitivno glasati na izborima za EU, u usporedbi sa 64 posto birača CDU/CSU. Međutim, nedavni masovni prosvjedi protiv AfD-a diljem Njemačke i skandal oko njihova Spitzenkandidata Maximiliana Kraha mogli bi umanjiti uspjeh desničara na europskim izborima.
Migrantska kriza potencirana je i na Cipru, zemlji koja bilježi najveću stopu tražitelja azila u EU (885 tražitelja na milijun ljudi). Tamo krajnja desnica širi strahove teorijom o zamjeni stanovništva dok se vladajuća demokratska stranka bori odgovoriti na velik rast cijena i rekordnu inflaciju. Kampanje uoči europskih izbora u Češkoj također su bile usredotočene na migrantske probleme. Iako statistika pokazuje da se lani u Češku doselilo čak 60 posto manje stranaca nego godinu prije, tvrda desnica je uspjela predstaviti migrantsku krizu kao najvažniji problem te zemlje. Slično su pokušali učiniti i s klimatskim politikama.
U Češkoj i Njemačkoj, gdje postoje jake automobilske industrije, populisti su pokušali mobilizirati glasače optužujući EU da će novim propisima za motore s unutarnjim izgaranjem uništiti vitalnu granu gospodarstva. I u Irskoj se raspravljalo o migracijama, ali povezanima sa stambenom krizom, pri čemu desničari pokušavaju uvjeriti javnost da su za tu krizu krivi Ukrajinci (više od 100.000 ukrajinskih izbjeglica stiglo je od 2022.) i tražitelji azila koji su pobjegli iz Britanije nakon što je tamošnja vlada donijela zakon prema kojem može ilegalne migrante koji zatraže azil poslati u Ruandu.
U nekoliko država članica glasovanje na EU izborima je oblikovano kao "referendum" o tome kako se vladajuće stranke snalaze u nacionalnim vladama. Na primjer, u Francuskoj bi Jordan Bardella, 28-godišnji štićenik Marine Le Pen, mogao poraziti vladajuću stranku i donijeti povijesnu pobjedu krajnjoj desnici. Birači bi mogli iskoristiti ove izbore da kazne Emmanuela Macrona za rast cijena, porast nasilja, mirovinsku reformu i rizik od terorizma tijekom skorih Olimpijskih igara u Parizu.
Socijalisti predvođeni Raphaëlom Glucksmannom će europske izbori iskoristiti prvenstveno da opipaju kako diše francuski narod uoči predsjedničkih izbora 2027. godine. U najlošijoj situaciji nalaze se Zeleni koji su nakon posljednjih izbora postali treća najveća stranka u zemlji primarno zahvaljujući mobilizaciji mladih birača zabrinutih zbog klimatskih promjena, a sada će jedva prikupiti potrebnih pet posto za prelazak praga.
U nimalo boljoj poziciji nije ni socijalist Pedro Sánchez, kojeg su Španjolci prije otprilike pola godine reizabrali za premijera. Nakon što je sklopio sporazum o amnestiji s katalonskim separatistima, Sánchezova je stranka počela gubiti podršku javnosti. Umjesto klimatske krize, migracija i rata u Ukrajini, Španjolci su posljednjih mjeseci bili najviše okupirani pitanjem vladavine prava i navodne korupcije Sánchezove supruge, što ide u korist desnom centru i krajnje desnoj stranci.
U Nizozemskoj su birači tradicionalno nezainteresirani za europske izbore i izlaznost će najvjerojatnije biti jedva 40 posto. Ankete predviđaju da će oni koji izađu na izbore svoj glas pretežno dati krajnjoj desnici. Stranke lijevog centra i ljevice u Amsterdamu nisu uspjele uvjeriti birače da bi antieuropske stranke mogle dovesti do implozije Europske unije. U Austriji će ovi izbori biti svojevrsni test za vladajuću konzervativnu Austrijsku narodnu stranku, koja gubi podršku birača zbog korupcijskih skandala i posljedica inflacije.
Belgijci će, pak, na ove europske izbore izaći prezasićeni politikom jer će u jednom danu morati izabrati zastupnike u čak sedam parlamenata. Osim europskih, isti se dan održavaju izbori na regionalnoj i federalnoj razini, a pokretač izlaska na birališta bit će prije svega pitanje opstanka Belgije kao države, odnosno odcjepljenje bogate pokrajine Flandrije.
Danska premijerka Mette Frederiksen nada se da će njezina Socijaldemokratska stranka u nedjelju ponoviti uspjeh koji je ostvarila na nacionalnim izborima, zagovarajući strogu migrantsku politiku. Za Frederiksen bi to bio vjetar u leđa dok se pokušava pozicionirati kao buduća predsjednica Europskog vijeća. Na Malti se utrka vodi između laburista i nacionalista, koje predstavlja predsjednica Europskog parlamenta Roberta Metsola. Prednost od deset posto ide u korist laburista, unatoč tome što je bivši laburistički premijer optužen za niz kaznenih djela. Malta je jedna od europskih zemalja koja je spustila dobnu granicu za političko sudjelovanje na 16 godina, nadajući se da će širenje biračkog tijela rezultirati povećanjem ukupnog broja birača.
U Portugalu su europski izbori uglavnom bili test stabilnosti vladajuće stranke, no s obzirom na to da su parlamentarni izbori održani prije nekoliko mjeseci, birači će ovaj vikend svoj glas vjerojatno ponovno dati strankama desnog centra koje su sastavile koalicijsku vladu. Slično kao u Danskoj, i ovdje će biti zanimljivije pratiti kako će izbori utjecati na kandidata koji bi mogao naslijediti Charlesa Michela, Antónija Costu.
U Mađarskoj su se ovi izbori pretvorili u bitku Viktora Orbána i njegova donedavnog prijatelja, a sada glavnog protivnika Pétera Magyara koji ga pokušava srušiti s trona. Orbánova stranka Fidesz osvojila je više od 50 posto glasova na trima izborima za EU koji su održani od 2009. godine. To bi se moglo promijeniti ovaj vikend. S druge strane, talijanska premijerka Giorgia Meloni ponosno predvodi listu na europskim izborima ovaj vikend. Ankete joj predviđaju 23 mjesta u EP-u.
Siromašnije zemlje Europske unije, poput Grčke, Bugarske, Rumunjske i Hrvatske, u fokusu imaju ekonomska pitanja, odnosno izabrat će onog kandidata ili stranku koji se bavi rješavanjem aktualnih kriza poput visokih troškova života i stambene krize. U Slovačkoj je pokušaj atentata na premijera Roberta Fica zauzeo glavno mjesto u predizbornoj kampanji, pa će većina glasova iz suosjećanja otići vladajućoj stranci SMER.
Kad izađu na birališta ovaj vikend, stanovnici baltičkih i skandinavskih zemalja na umu će prije svega imati rat u Ukrajini i koje će posljedice nastavak sukoba imati za taj dio svijeta. Nacionalna sigurnost je bitno pitanje i u Poljskoj, ali je isto tako važan i Europski zeleni plan. Tamo je, naime, desnica iskoristila bijes poljoprivrednika protiv uvoza jeftine hrane iz Ukrajine i ograničenja, koja su im navodno nametnuta europskim zelenim politikama, za mobilizaciju birača.
Europski zeleni dogovor pokazao se kao kamen spoticanja i u izbornim kampanjama u Njemačkoj. Nakon što se pokušaj tamošnje vlade da modernizira sustave kućnog grijanja u zemlji pokazao izuzetno nepopularnim, njemački Zeleni sada prema anketama dobivaju samo 13 posto, u usporedbi s oko 21 posto koliko su ostvarili prije pet godina.
Ovi će izbori još jednom pokazati da se o sastavu Parlamenta EU uglavnom odlučuje na nacionalnoj razini, s time da će se pomak udesno unutar EU vjerojatno odraziti i na budući sastav Europskog parlamenta.