Posljednjeg desetljeća, kako je topljenje leda stvorilo mogućnosti za ribolov i eksploataciju, Arktik se transformirao iz zone suradnje u zonu geopolitičkih preokreta, gdje Rusija, Kina, Indija i Turska, među ostalima, šire svoj utjecaj kako bi odgovarali njihovim globalnim ambicijama. No, izgleda kao da Amerikanci posustaju, piše Foreign Policy.
Sjedinjene Države suočavaju se s ozbiljnim nedostatkom ledolomaca koji su ključni za obavljanje polarnih misija. Kako izvještava njihov novinar, u 16 dana boravka u Beringovu moru vidio je jedan jedini američki nacionalni sigurnosni brod.
Na istom je i boravio. Tvrdi, kratak obilazak broda rasvjetljava sva operativna ograničenja i resurse Obalne straže.
"Nekoć dominantna sila više nije u stanju braniti interese u regiji koja prolazi brzu transfromaciju", piše Kenneth R. Rosen, novinar Foreign Policyja koji piše i knjigu o novom hladnom ratu na Arktiku.
Podsjeća, tijekom Hladnog rata Sjedinjene Države ulagale su u Aljasku ogromne svote novaca, kao da se radi o ključnom dijelu za budućnost zemlje. Nakon raspada Sovjetskog Saveza, takve su se potrebe činile pretjeranima. Sjever je ponovno postao područje partnerstva među arktičkim zemljama. No, nakon prijelaza tisućljeća, pod predsjednikom Vladimirom Putinom, Rusija je zauzela odlučniji stav na Arktiku, modernizirajući vojne instalacije iz doba Hladnog rata i pojačavši testiranje hipersoničnog streljiva. U znakovitom prikazu 2007. ruski ronioci postavili su svoju nacionalnu zastavu na morsko dno Sjevernog pola.
Rusija u kanaliziranju svojih interesa nije bila sama, a novina je da su svoje pipke na Arktik počele puštati i zemlje bez arktičkog teritorija. Kina je, primjerice, proširila svoju flotu ledolomaca i nastojala financirati svoje infrastrukturne projekte Polarnog puta svile diljem Skandinavije i Grenlanda (iako su ti napori bili blokirani zapadnom intervencijom). Indija je nedavno izradila svoju prvu strategiju za Arktik, a Turska ratificirala ugovor kojim svojim građanima daje komercijalni i rekreacijski pristup Svalbardu, norveškom arhipelagu u Arktičkom oceanu.
Tijekom prošlog desetljeća Sjedinjene su Države zaostajale, usredotočujući se umjesto toga na izazove koji su se postavljali pred njihove interese na Bliskom istoku, u Južnom kineskom moru i Ukrajini. Njihov arktički sustav ranog upozoravanja poptuno je zastario. Infrastruktura uz obalu Aljaske koju klimatolozi koriste za predviđanje tajfuna smatra se luksuzom koji si savezna vlada ne može priuštiti. Godine 2020. požar na motoru jedinog arktičkog ledolomca Obalne straže umalo je ugrozio plan o preuzimanju vitalnih znanstvenih instrumentara i podataka s manjih plovila usidrenih u Arktičkom oceanu. Dvije godine kasnije, izvješće glavnog inspektora Ministarstva obrane otkrilo je značajne probleme sa strukturnim integritetom pista i vojarni američkih baza diljem Arktika i subarktika.
"Nijedna grana sigurnosti u SAD-u nije tako zanemarana kao Obalna straža" piše Rosen. Tvrdi da im očajnički fale resurse u regiji gdje SAD više nije velika sila. Kako navodi SAD ima ssamo dva ispravna ledolomca. Usporedbe radi, piše, Rusija ih 50, a Kina će ih do kraja godine imati ukupno 3.
Arktik je zona od velike ekonomske važnosti za Sjedinjene Države. Samo Beringovo more osigurava Sjedinjenim Državama 60 posto njihovog ribolova, a da ne spominjemo značajne prihode od nafte i prirodnog plina .
"Mi smo arktička nacija koja ne zna kako biti arktička nacija", citira Rosen kapetana Briana Krautlera, dugogodišnjeg zapovjednika Obalne straže koji je služio na mnogim arktičkim misijama.