Kad je saznao da se vodi istraga, Weinstein je angažirao bivše izraelske obavještajce

Jedanaestog ožujka ove godine u New Yorku je osramoćeni holivudski mogul, 67-godišnji Harvey Weinstein, osuđen na 23 godine zatvora za silovanje i seksualni napad u kulminaciji slučaja koji je lansirao #MeToo pokret, koji je omogućio ženama da otvoreno progovore o seksualnom zlostavljanju. Optužnica je temeljena na svjedočanstvima Miriam Haley, nekadašnje zaposlenice njegove produkcijske kompanije koju je Weinstein seksualno napao 2006., i glumice Jessice Mann, koju je silovao 2013.

Kad su novinarke New York Timesa Jodi Kantor i Megan Twohey načule za priču o anonimnom holivudskom producentu koji seksualno iskorištava glumce i suradnice, nisu mogle znati da će njihovo otkriće ne samo strpati Weinsteina u zatvor, nego i omogućiti globalni rast pokreta #MeToo. O tome govori njihova knjiga “Ona je rekla - Otkrivanje priče o seksualnom uznemiravanju”, koja je pomogla stvoriti pokret.

Nije bio u najboljoj formi

Harvey Weinstein nije bio bilo tko. Za svoj doprinos filmskoj umjetnosti odlikovan je francuskom Legijom časti, a njegove kompanije osvojile su čak 75 Oscara, 65 BAFT-i i stotine milijuna dolara profita. No, posljednjih godina Harvey Weinstein više nije bio u najboljoj formi, a njegov osjećaj za pravljenje filmova je popustio.

Međutim, prezime Weinstein još uvijek je bilo sinonim za moć, posebno kad je bila riječ o stvaranju i uzdizanju karijera. Izmislio je najprije samog sebe, krenuvši iz skromne sredine u Queensu, u New Yorku, preko organizacije koncerata stigao je do distribucije i produkcije filmova, a činilo se da zna kako sve oko sebe učiniti većim - filmove, zabave i, što je bilo najvažnije, ljude.

Uvijek iznova, mlade je glumce pretvarao u zvijezde: Gwyneth Paltrow, Matta Damona, Michelle Williams i Jennifer Lawrence. Znao je od malih neovisnih filmova poput “Seks, laži i videovrpce” ili “Plačljiva igra” stvoriti senzacije. Bio je pionir modernog pristupa Oscarima, dobivši osobno pet kipića za najbolji film, uz još cijelu gomilu koje je priskrbio drugima.

Ukratko, iako su mu filmovi doživljavali slabiji uspjeh nego obično, u 2017. godini njegov je ugled i dalje bio nenadmašan.
Novinarke New York Timesa Jodi Kantor i Megan Twohey napisale su knjigu koja je zasnovana na tri godine izvještavanja i stotinama razgovora sa žrtvama, odvjetnicima, političarima i doušnicima u razdoblju od proljeća 2016. do proljeća 2019. godine, u kojem su istraživale desetljeća seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja koje je počinio Harvey Weinstein.

Njih dvije su najzaslužnije za to što je afera Weinstein ugledala svjetlo dana. Članak koji su Jodi Kantor i Megan Twohey u New York Timesu objavile o Weinsteinu imao je globalne posljedice - razbijen je zid šutnje i izazvane su žene širom svijeta da progovore o sličnim iskustvima.

Novinarke Timesa su znale da se priča o Weinsteinu može objaviti samo pomoću dokaza - službenih izjava, u najboljem slučaju, ali i ako se skupi dovoljna količina pisanih, pravnih i financijskih dokumenata. Uspjele su doći do Laure Madden, nekadašnje Weinsteinova pomoćnice i kućanice iz Walesa, koja je progovorila baš dok se oporavljala od razvoda i spremala za operaciju grudi nakon što je liječena od raka.

Nekada uspješna glumica Ashley Judd stavila je karijeru na kocku, potaknuta malo poznatim razdobljem u svojem životu, kada se maknula iz Hollywooda kako bi se posvetila razmišljanju o jednakosti spolova.

Zelda Perkins, londonska producentica čiju su pritužbu na Weinsteina riješili sporazumom koji je potpisala prije dva desetljeća, progovorila je usprkos mogućim pravnim i financijskim posljedicama. Dugogodišnja Weinsteina zaposlenica, koju je sve više mučilo ono što je znala, odigrala je ključnu i do objave ove knjige neotkrivenu ulogu u razotkrivanju svog šefa.

Njihova svjedočanstva pokazuju kako je ugledni holivudski producent u stvarnosti bio pervertit koji je koristio svoj moć u filmskoj industriji kako bi prisiljavao žene na seks.

Opasni podaci

Kad je saznao da New York Times vodi istragu, Weinstein nije čekao skrštenih ruku. Osim ergele vrhunskih odvjetnika koji su sprječavali medijske napise o njegovoj izopačenosti, tajno je angažirao i neke osobe, kao što je utjecajna feministica Lisa Bloom, za koju se ne bi moglo pomisliti da su u ekipi seksualnog predatora. Plaćao je i bivše izraelske obavještajce - agencija Black Cube bavila se s mnogo više toga od samog praćenja ljudi.

Ona je manipulirala njima, služeći se čak i glumcima koji su se lažno predstavljali kako bi varali naivne mete. Ondje se zapošljavao sijaset likova za koje ne biste posumnjali da nisu oni za koje se predstavljaju. Na primjer Seth Freedman, britanski slobodni novinar, davao je Black Cubeu podatke koje je prikupljao od žena za koje se Weinstein bojao da bi mogle javno iznijeti za njega opasne podatke. Freedman im se predstavljao kao novinar Guardiana, katkad govoreći da piše o životu u Hollywoodu, katkad o filmskoj industriji.

U svibnju 2017. godine meta iste agentice postala je glumica Rose McGowan. Njoj se javila izraelska agentica koja se predstavila kao Diana Filip i rekla da vodi odjel održivih i odgovornih ulaganja londonske tvrtke koja se bavi zdravstvom, Reuben Capital Partners. Govorila je s njemačkim naglaskom i imala britanski mobitel, a McGowan je ponudila 60.000 dolara za držanje govora. Ista “Diana Filip” javila se autoricama New York Timesa, a cijelo vrijeme su Weinstein i njegov tim nadzirali novinarke i koristili se svakim njihovim klikom na društvenim mrežama ne bi li dokučili s kim razgovaraju.
Redakcija New York Timesa nije popustila i priča o Harveyju Weinsteinu postala je globalna. On će ostatak života vjerojatno provesti u zatvoru, ali ova priča ima i svoje naličje.

Naime, u mjesecima nakon objavljivanja priče o Weinsteinu, u vrijeme eksplozije pokreta #MeToo, održavane su brojne rasprave o raznim temama kao što su silovanje na spoju i seksualno napastovanje djece, sve do spolne diskriminacije, pa čak i neugodnog ponašanja na zabavama. Činilo se da uključivanje javnosti obogaćuje i produbljuje tu materiju, ali ono je izazivalo i nedoumice: je li cilj ukloniti seksualno uznemiravanje, reformirati pravosudni sustav i zgaziti patrijarhat ili naučiti flertovati ne vrijeđajući nikoga? Je li se otišlo predaleko, ocrnjuju li se nevini ljudi na osnovi ne baš uvjerljivih dokaza ili ni izdaleka nije napravljeno dovoljno, zbog frustrirajućeg nedostatka sustavnih promjena? Jedno je ipak sigurno - otkrivajući aferu Weinstein novinarke Jodi Kantor i Megan Twohey digle su ženska prava na novu dimenziju.