Nakon što je izašao iz zloglasnog zatvora u Damasku - zvanom ‘pakao na zemlji‘ - Abdulah Al Nofal (36) skoro uopće nije mogao govoriti o svom iskustvu.
Njegova supruga, Douna Haj Ahmed (33), s kojom sada živi u izbjeglištvu u Londonu, kaže da je imala predodžbu o tome kroz što je njezin suprug prošao, ali tek je sada doznala sve detalje o tome što je preživio, piše BBC.
Dok su kod kuće u Londonu na televiziji gledali vijesti o padu režima Bašara al-Asada, Abdulah se prisjećao svog zatočeništva.
‘Ovdje sam uhićen, to je to mjesto‘, kazao je Abdulah.
Njegova supruga kaže kako on ne voli govoriti o tim stvarima i želi odavati dojam snažnog muškarca. No kad je na televiziji prikazan zloglasni zatvor, jednostavno se slomio.
‘Bila je to prekretnica. Vidjela sam ga tako slabog. Vidjela sam ga kako plače. Govorio je: ‘Ovdje sam bio. Mogao sam biti jedan od njih. Mogao sam biti jedan od njih sada ili sam mogao biti mrtav‘. Sada želimo da ljudi čuju kroz što su Sirijci prošli‘, kazala je Douna.
Abdulah je radio u Damasku kao čuvar trgovine s Međunarodnim odborom Crvenog križa kad su u srpnju 2013. on i njegovi kolege nasumično zaustavljeni na kontrolnoj točki u predgrađu sirijske prijestolnice.
Kaže da je sudjelovao u antirežimskim prosvjedima 2011. u južnom gradu Deraa, gdje je počeo ustanak protiv Asada, ali se distancirao od pokreta kada su pobunjenici počeli biti nasilni i koristiti oružje u borbi protiv snaga režima.
Abdulaha su izdvojili te s lisicama na rukama i povezom na očima ukrcali u zeleni autobus i odvezli u vojno područje. Tri dana je proveo u samici gdje su ga konstantno tukli.
‘Bilo je jako mračno ta tri dana‘, prisjeća se. ‘Nije se čuo nikakav zvuk. Osjećao sam se jako usamljeno.‘
Abdulah je zatim prevezen u zatvor Al-Khatib i zatvoren u ćeliju s oko 130 ljudi.
U zatvorima kojima je upravljao Asadov režim tijekom 13 godina građanskog rata, mučeno je i ubijeno oko 60.000 ljudi, objavio je Sirijski opservatorij za ljudska prava.
Sirijski pukovnik Anwar Raslan (58) je prije dvije godine na suđenju u Njemačkoj proglašen krivim za zločine protiv čovječnosti nakon što je povezan s mučenjem više od 4000 ljudi u zatvoru.
Na sudu su svjedoci opisali kako su zatočenici satima silovani i visili sa stropa, a mučili su ih i elektrošokovima i polijevanjem vodom.
Nezamislivo mučenje
Abdulah je opisao i kako je u zatvoru čuo vriskove mučenih ljudi te se prisjetio kako su zatvorom harale bolesti od kojih su mnogi umrli.
‘Gledao sam oko sebe i vidio ljude koji su stajali gotovo goli. Bili su krvavi, kao da su mučeni. Ako vas i ne muče, onda vam svake minute prijeti opasnost da vas odvedu na ispitivanje nakon čega ćete se vratiti u sobu punu krvi. Svaki put kad nekog dotakneš, vrištat će od boli jer si dotaknuo neku njegovu ranu.‘
Nakon 12 dana, Abdulah je odveden na ispitivanje gdje je, kako kaže, više puta pretučen metalnim oružjem i optužen za transport oružja. No nije mogao negirati optužbe jer bi to značilo samo produžetak mučenja.
‘Sve dok govorite ‘Nisam to učinio‘, nastavit će vas mučiti i krenut će s drugom fazom mučenja‘, kaže.
Abdulah kaže da je policajcima ispričao lažnu priču kako bi izbjegao daljnje ispitivanje i da je imao ‘sreću‘ što je pušten iz pritvora nakon samo mjesec dana.
Godinu dana kasnije napustio je Siriju te sada se sa suprugom živi u Londonu.
Abdulah se tek sada osjeća sposobnim podijeliti sa suprugom sav užas kroz koji je prošao.
‘Konačno smo završili s režimom, možemo reći da smo sada stvarno slobodni. Sada možemo slobodno ispričati svoju priču‘, kaže Abdulah.
Douna, inače aktivistica za ljudska prava, plakala je kad je prvi put čula iskustva svog supruga.
‘Slušala sam ga i plakala. Svaki put kad pomislim da su užasne priče dosegle maksimum, čujem još strašnije priče. Imamo privilegiju što možemo ispričati svoje priče. Mnogi ljudi su umrli, a da se za njih nije čulo‘, kaže Douna.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....