ŽIVOT KOD NUKLEARKE

JUTARNJI U SLOVENIJI ‘Ne brine nas deponij za Krško, država nam je bogato platila da se odselimo’

 Ranko Šuvar/CROPIX

KRŠKO Najava državne strategije iz koje proizlazi da će Hrvatska ipak graditi vlastito skladište niskoradioaktivnog i srednjeradioaktivnog otpada, a ne sudjelovati u financiranju i gradnji zajedno sa slovenskom stranom na lokaciji u okolici Nuklearne elektrane Krško stanovnike tog slovenskog područja nije nimalo zainteresirala.

Oni su, naime, odavno namireni i slovenska država dala im je pozamašne iznose kao naknadu za iseljenje iz zone u kojoj je gradnja stambenih objekata zabranjena već deset godina.

Stoga u zoni Vrbina, gdje se nalazi NE i u kojoj bi se trebalo graditi skladište, stambenih objekata više nema. Posljednji stanari iselili su se lani. Financijski namirene stanovnike Krškog ne brine ni to što će Slovenija imati znatno veće troškove bude li skladište morala graditi sama nego što bi ih imala uz ravnopravno sudjelovanje Hrvatske. Procjene govore da će troškovi, zajedno s izdašnim financijskim sredstvima koja se isplaćuju (zbog toga bogatim) općinama Brežice i Krško, biti veći i od 400.000 eura. Smatraju to visokom politikom, a time se, kažu, ne bave.

Mogli su gdje su željeli

Nedaleko od zone budućeg skladišta radioaktivnog otpada nalazi se godinama zatvoren deponij komunalnog otpada u sklopu kojeg se upravo gradi velika kompostana. Tamo pronalazimo Jana i Janka, mještane ovog kraja, koji nisu bili te sreće da im je kuća u zoni zabranjene gradnje, pa nisu ni dobili sredstva od države.

- Znam da su neki dobivali i do 250.000 eura za svoje kuće. Iselili su se na razne lokacije po Sloveniji. Mogli su dobiti kuću gdje su poželjeli. Stoga danas više nikoga ne brine hoće li tu biti skladište ili neće. Na NE smo se navikli, svi su svjesni da je ista opasnost i u Krškom i u Zagrebu. Ako grune, odosmo svi, a ovdje se barem dobivaju rente za život u ugroženom okolišu - smiju se.

Tisuće eura

Ulazimo dublje u zonu budućeg skladišta, uz obalu rijeke Save, čija se temperatura ovdje - nizvodno od nuklearke - mijenja zbog hlađenja elektraninih postrojenja. Pa ipak, ribiča Milana Frlina to ne ometa da upravo ovdje ulovi zdrav ručak. Baš u vrijeme našeg dolaska u mrežu je stavljao upravo ulovljenu oveću mrenu. Nije šaran ili som, no nije ni za bacanje, kaže.

- Nitko se ovdje više ne boji radijacije. Država i NE ljude su uvjerili da je tu sigurno živjeti. Plaćali su mještanima ekskurzije po francuskim mjestima nedaleko od nuklearke da se uvjere da tamo ljudi žive posve normalno. A s druge strane, dobili su fine novce, pogotovo oni koji su živjeli u zoni zabranjenoj za gradnju. Tisuće i tisuće eura su im isplaćene. Pogledajte gdje je ovo polje, tu su nekad bile same straćare i barake, izgledalo je kao romsko naselje, a sada ti ljudi žive u lijepim, novim kućama.

Od baraka do vila

Zahvaljujući NE, doslovce su stigli od baraka do vila - kaže Frlin. Uz NE su plantaže domaćih jabuka. Ne svijetle u mraku, jamče nam radnici uposleni jesenskom berbom.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 20:30