„ACAB! ACAB!”, odjekuje pariškim bulevarom Voltaire, kojim se u subotu poslijepodne kreće nepregledna masa prosvjednika.
Najmanje 100.000 Parižana ispunilo je u subotu oko 14 sati bulevar Voltaire, od Trga Republike prema Trgu Nacija u najnovijem prosvjedu Žutih prsluka, pokreta koji je 2018. paralizirao Francusku, rezultirao golemim neredima i nasilnim obračunima s policijom. Nakon osam godina, žuti prsluci su sad opet na ulicama.
- ACAB, policajci su gadovi. Pogledaj oko sebe, policija nikada u Francuskoj nije čuvala prosvjede s ovoliko naoružanja, nikada nisu mlatili i uhićivali maloljetnike kao sada. Žele nas ugušiti, ali neće uspjeti - govori nam mladić Fazil, jedan od prosvjednika.
Dodatne napetosti izaziva i zakonodavna inicijativa koju je prihvatio francuski Senat, a odnosi se na policijsku „dozvolu za ubijanje”, koja se predstavlja kao zaštita policijskih službenika, ali je prosvjednici nazivaju zastrašujućim novim ovlastima za gušenje uličnih prosvjeda.
Na raskrižjima duž bulevara primjećujemo raspoređene jake policijske snage, opremljene kacigama, štitovima, zaštitnim oklopima i sredstvima za razbijanje demonstracija, uključujući suzavac. Iznad nas prolaze helikopteri.
Dojam je da se Pariz sprema za rat. Svi su prolazi blokirani policijskim vozilima i metalnim ogradama, trgovci duž bulevara zatvorili su svoje radnje i izloge zaštitili drvenim pločama za slučaj izgreda.
Sigurnosne službe strahuju od dolaska između 150 i 300 radikalnih aktivista, pišu francuski mediji, uključujući pripadnike ultraljevičarskih skupina, koji bi mogli izazvati nasilne sukobe.
Masovnom prosvjedu prsluka priključili su se studenti i srednjoškolci, koliko vidimo. Oni već dva mjeseca blokiraju škole i fakultete u Francuskoj tražeći bolje uvjete i veća ulaganja u obrazovanje. Više od 150 obrazovnih ustanova sad je blokirano, više od 6.000 srednjoškolaca uhićeno.
Žuti prsluci sada žele povezati različite generacije i društvene skupine nezadovoljne Macronovom politikom.
Studentica Alba, koja otpočetka dolazi na prosvjede svakog vikenda, objašnjava nam zašto Francuzi prosvjeduju. Dovoljno je pogledati koliko se ulaže u vojsku, veli. Lani je to bilo 60 milijardi eura. To je više od polovice hrvatskog BDP-a.
- Francuska je u dugu, zadužena najviše u EU. I umjesto da štede na vojsci i ratovima, oni štede na učenicima i javnim uslugama. Nije fer - priča.
Većina prosvjednika s kojima razgovaramo traže isto: povećanje plaća i mirovina, dostupnije stanovanje, kvalitetnije javno obrazovanje i zdravstvo te pravedniju raspodjelu bogatstva.
Prizori među prosvjednicima mjestimice izgledaju kao ulični festival, a dojam je da su Francuzi ulične pobune usavršili najbolje u Europi.
Ručno izrađene skulpture, među kojima i prikaz Marianne, ženskog simbola Francuske Republike, te golema skulptura afričkog muškarca, vuku se povorkom.
Ljudi pjevaju, plešu i sviraju, dok iz jednog od autobusa koji prati povorku trešti tehno. Između prosvjednika probijaju se ulični prodavači hotdogova i piva, a cijelim bulevarom izmjenjuju se revolucionarne parole, glazba i pjesma.
„Živjeli radnici! Revolucija!”, „Probudite se, radnici!” i „Ujedinite se!”, odjekuje iz mase.
Iznad goleme mase, kako vidimo, vijore se stotine francuskih, alžirskih, komunističkih i crno-crvenih anarhističkih zastava, kao i obilježja brojnih sindikata i radikalnih političkih organizacija.
Razgovaramo i s umirovljenikom Andreom koji hoda držeći crvenu zastavu sa srpom i čekićem. Veli da prima mirovinu od 1.500 eura.
- A znate li na koliko mi je sad skočila najamnina? Na 2.000 eura. Supruga mi je preminula, da nema djece koja mi pomažu bio bih beskućnik. To je Francuska danas - zaključuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....