Jura (14) je gledao kako mu monstrum ubija oca: ‘Postavio nam je pitanje. Nismo stigli odgovoriti‘

Agencija AP donosi potresnu priču o dječaku iz ukrajinskog grada Buče koji je, dok je slušao kako mu otac umire, mirno ležao na asfaltu. Lakat mu je opečen na mjestu gdje ga je metak pogodio. Palac ga je pekao jer je također bio ozlijeđen.

Još jedno ubojstvo događalo se tada na pustoj ulici u Buči, gradiću na periferiji glavnog grada Ukrajine, Kijeva, gdje se tijela civila još uvijek otkrivaju, tjednima nakon što su se ruski vojnici povukli. Mnogi od tih civila su bili upucani u glavu.

Jedan od njih trebao je biti i 14-godišnji Jura Nečiporenko.

Preživjeli su govorili o vojnicima koji su pucali iz oružja pored njihovih nogu ili su im prijetili granatama, da bi ih onda odvukao kolega hladnije glave. No, tog dana u ožujku nije bilo nikoga tko bi obuzdao ruskog vojnika kada su se Jura i njegov otac, 47-godišnji Ruslan, vozili biciklom niz ulicu sa stablima u nizu sa svake strane.

Išli su posjetiti susjede koji su se sklonili u podrume i kuće bez struje ili tekuće vode. Na biciklima su otac i sin imali zavezane komade bijele tkanine kao znak da se putuju u miru.

Kad je vojnik zakoračio sa zemljane staze, Jura i njegov otac su odmah stali i podigli ruke. "Što radite?", pitao ih je vojnik, sjeća se Jura. Ali vojnik nije dao Jurinom ocu vremena da odgovori. Dječak je čuo dva pucnja. Otac mu je pao otvorenih usta, već je krvario.

Hitac je pogodio Jurinu ruku i on je pao. Još jedan hitac pogodio ga je u lakat. Zatvorio je oči i ispaljen je posljednji hitac.

Ova priča dio je zajedničke istrage ratnih zločina u Ukrajini agencije AP i istraživačke dokumentarne produkcije Frontline, o čemu će biti snimljen i dokumentarni film.

Jurino jedinstveno svjedočenje u kojem iznosi pokušaj ubojstva od strane ruskih vojnika ističe se u trenucima dok međunarodni pravosudni stručnjaci dolaze u Buču, središnje mjesto strahota i mogućih ratnih zločina u Ukrajini. Više od 1.000 tijela pronađeno je do sada u Buči i drugim mjestima u okolici Kijeva. Samo u Buči, prema tvrdnjama lokalnih vlasti, ubijeno je 31 dijete mlađe od 18 godina, a ranjeno njih 19.

'Namjerno su pucali na djecu'

"Sva djeca su namjerno ubijena ili ozlijeđena, budući da su ruski vojnici namjerno pucali na automobile s ljudima koji su se evakuirali i na kojima su bili natpisi "DJECA" i bijela tkanina, a namjerno su pucali i na domove civila", rekao je Ruslan Kravčenko, glavni tužitelj regije Buča.

Ured Ujedinjenih naroda za ljudska prava kaže da je najmanje 202 djece diljem Ukrajine ubijeno u ruskoj invaziji, ali vjeruje da je stvarni broj znatno veći. Ukrajinska vlada govori o 217 ubijene djece i više od 390 ranjenih.

AP i Frontline, oslanjajući se na različite izvore, neovisno su dokumentirali 21 napad u kojem su ubijena djeca i koji vjerojatno odgovaraju definiciji ratnog zločina, u rasponu od otkrića djeteta u plitkom grobu u Borodjanki do bombardiranja kazališta u Mariupolju. Ukupan broj djece žrtava napada nije poznat, a brojke predstavljaju tek dio potencijalnih ratnih zločina.

Jura je tinejdžer koji raste, mršav i pjegav, s utisnutim podočnjacima ispod očiju. Punoljetnost se doslovno obrušila na njega. Dok leži na podu svoje obiteljske kuće kako bi pokazao što se dogodilo, pokazuje rane na laktu koje zacjeljuju.

Njegova majka Alla duboko diše kako bi se smirila. Jura sjedeći obavija ruku oko nje, a zatim naslanja glavu na njezino rame.

Tog užasnog dana, Jura je preživio pokušaj ubojstva 'milošću' tipičnog tinejdžerskog odjevnog predmeta, 'hudice', njegove sive majice s kapuljačom. Ona je upucana umjesto njega, a on je osjetio kako se u tom trenutku majica pomiče.

Jura je nekoliko minuta nakon toga ležao na ulici, čekajući da se vojnik udalji. Tada je potrčao. Stigao je do vrtića u kojem mu je majka radila, gdje su neki stanari koristili podrum kao sklonište. Bili su šokirani vidjevši dječaka i pružili su mu prvu pomoć.

Shvatio je da mora ići kući. Vratio se na ulicu, ne znajući gdje bi mogao biti neki sljedeći vojnik. Kada je stigao kući, obitelj je pozvala policiju. Policija je rekla da ne može ništa učiniti jer ne kontrolira područje, tvrdi obitelj. Isto su rekli i iz Hitne pomoći.

Otac bi sad bio od pomoći - bio je odvjetnik

Policajci su obitelji rekli kako ne znaju što učiniti s njihovim slučajem, kaže dječakov ujak Andrij. Izvješće tužitelja opisuje ubojstvo i pokušaj ubojstva u nekoliko suhoparnih rečenica, koje uključuju i gubitak mobilnog telefona Jurinog oca. On bi sad bio od pomoći - bio je odvjetnik.

Kravčenko je za AP rekao kako nastavljaju raditi na Jurinom slučaju i uvjeren je da zločini počinjeni tijekom ruske invazije na Ukrajinu mogu biti uspješno istraženi. Između ostalog, analiziraju se snimci s desetaka nadzornih kamera u Buči te se sastavlja identifikacijski album lica ruskih vojnika.

U ožujku je tužitelj Međunarodnog kaznenog suda (ICC) najavio da će istragama o zločinima protiv djece pomoći novouspostavljeni fond. Djeca čine polovicu ili i više ljudi pogođenih sukobom, ali se često označuju kao previše ranjivi da bi svjedočili ili da su im sjećanja neprecizna, kaže Veronique Aubert, posebna savjetnica tužitelja ICC-a za zločine koji uključuju djecu.

A Jurin slučaj je poseban. "Tužitelji bi možda željeli pokrenuti ovaj slučaj jer je žrtva još živa i potencijalno može svjedočiti", rekao je Ryan Goodman, profesor prava na Sveučilištu New York i bivši specijalni savjetnik američkog ministarstva obrane. "Moglo bi biti teško, ako ne i nemoguće optuženiku da tvrdi kako je na neki način bio opravdan pokušaj ubojstva djeteta".

Jurinoj je obitelji prepušteno da preuzme tijelo njegova oca. Učinili su to idući dan. Jurina baka, koja ima 70 godina, molila je ruske vojnike da joj dopuste da priđe tijelu. S otkočenim oružjem pustili su je da ide ispred njih. Drugi vojnik iz daljine je viknuo: "Ne dolazi ovamo ili ćemo te ubiti". Ali nije pucao.

Tijelo Jurinog oca kući su dovezli u kolicima. Umotano je u tepih i položeno na stara drvena vrata. Usred zvukova granatiranja i pucnjave, pokopali su ga u dvorištu iza drvarnice, u jednom od mnogih improviziranih grobova koji su na brzinu iskopani tijekom višemjesečne ruske okupacije.

'Siva 'hudica' je dokaz'

Jura i njegova obitelj napustili su Buču idući dan rijetkim evakuacijskim koridorom. Ranjeni dječak prvi je hodao ulicama, držeći štap zavezan bijelim ručnikom, s bijelim zavojem oko ruke. Obitelj je morala proći pored mjesta pucnjave.

Dok su se približavali mjestu evakuacije, ruski vojnici su ih pitali kamo idu. Pitali su što se dogodilo s Jurom. "Upucao me ruski vojnik", odgovorio je dječak.

Na to se njegova majka uplašila. "Osjećala sam kako se sve u meni srušilo", prisjetila se. "Mislila sam da će nas sve ustrijeliti". Zamolila je vojnike da ih puste da prođu, rekavši da je kasno i vojnici su ih pustiti. Obitelj je tog dana napustila grad.

Siva majica s kapuljačom, okrvavljena na laktu, sada je u središtu obiteljske potrage za pravdom. Gornji šav labave tkanine je sav izrezan. Jurina majka inzistira da je to dokaz i da se ne smije baciti. Obitelj se vratila u Buču sredinom travnja, nakon što su se Rusi povukli. Iskopali su tijelo Jurinog oca i ponovno ga pokopali na mjesnom groblju.

Dječakova obitelj nastavlja istraživati, pretražujući područje pucnjave u potrazi za dodatnim dokazima i pokušavajući utvrditi putanju metaka. Ispituju susjede i analiziraju rupe u metalnoj ogradi.

Dok obitelj pokazuje mjesto događaja, Jura luta kroz travu pored ceste, pognute glave, tražeći čahure. Uvjeren je da bi mogao identificirati ruskog vojnika, iako je nosio 'fantomku' preko dijela lica. Jura će ove godine završiti deveti razred, kada ponovno dobiju električnu energiju pa će moći nastaviti s online nastavom. Do tada volontira kao i njegov otac prije, posjećuje starije mještane.

Njegova majka razmišlja da ga pošalje u inozemstvo radi njegovog psihičkog zdravlja. I njoj je potreban odmak od svega. "Nikada nisam fizički sama, ali moguće je biti sam psihički", rekla je, umalo zaplakavši. "Pokušavam sve to izbjegavati".

Uništeno djetinjstvo

Slučaj njezinog sina još uvijek je nekakav izvor nade. Sudovi postoje i ti će sudovi raditi, smatra ona. Nitko ne bi trebao proći kroz ono što je prošao njezin sin. No, Jura kaže kako se boji da neki već jesu. "Ne tražim samo ja pravdu", kaže. "Ljude u Ukrajini još uvijek vjerojatno muče i ubijaju, čak i sada".

Jura je 12. travnja napunio 15 godina. Bio je to tih rođendan. Njegov otac, inače dobar kuhar, obično je pekao roštilj za proslavu.

Dana 25. travnja, dan nakon pravoslavnog Uskrsa, obitelj se ponovno okupila na grobu kako bi po lokalnom običaju obilježila 40 dana od Ruslanove smrti. Uz domaće kisele krastavce, čokoladu i vino, položena su jela koja je za Uskrs blagoslovio svećenik u Buči - pisanice i kruh. Na drveni križ bila obješena je bila plastična vrećica s hranom. Jura je stajao sa strane, tiho palio svijeću i stavio je na grob. Zatim je preko glave navukao crnu kapuljaču kako bi izbjegao hladnoću.

Dječakov ujak Andrij ovih ga dana pomno prati i ima na oku. Jura je oduvijek bio dobro dijete, ali je sada postao nervozan i nemiran, prelazi brzo s jedne radnje na drugu. Andrij strahuje da će trauma od činjenice da je on izbjegao smrt sustići Juru i tuguje nad uništenim djetinjstvom svog nećaka.

"Ovo mi razdire dušu", rekao je Andrij u suzama. "Ono što vidimo je jedna patnja za drugom... Putin je jednostavno odlučio učiniti da patimo i doista nam i jest tako", zaključuje Andrij.