Proeuropska oporba pobijedila je nakon mukotrpnih i krvavih prosvjeda.
Nakon bijega Viktora Janukoviča, u Kijev je slavodobitno, iz zatvorske bolnice u Harkovu, stigla ukrajinska Željezna lady, uznica režima Julija Timošenko koja je odmah najavila svoje predsjedničke ambicije. No, je li Julija Timošenko simbol otpora i žrtva Janukovičeva despotizma, šampionka Majdana ili, pak, veliki kamen smutnje koji može zaoštriti odnose unutar pobjedničke koalicije?
Naime, iz crnog dima kijevskih tragičnh događaja izašla su, obasjana reflektorima slave, tri nova lidera: nekadašnja boksačka zvijezda Vitalij Kličko, “Julija umjesto Julije” Arsenij Jacenjuk te vođa radikalnih nacionalista Oleg Tjagnibok. Jesu li njih trojica, koji su držali svoju glavu na panju, spremni propustiti da se u prvi red progura i Julija Timošenko koja je već zauzela pozu stožernog lika nove postjanukovičevske Ukrajine? I je li vrijeme te beskompromisne vučice, nekadašnje ljubimice Europe i ukrajinske Evite Peron prošlo ili se vraća u velikom stilu nakon nokauta koji je dobila?! Naime, Timošenko je prokockala “svoju” Narančastu revoluciju, što joj ubrajaju u velike grijehe.
Bila je bahata na prošlim predsjedničkim izborima 2010. godine kada je zbog nespremnosti na koaliranje s Viktorom Juščenkom, svojim ratnim drugom s prvog Majdana 2004., bila arogantna prema tih nekoliko njegovih postotaka i izgubila borbu s Janukovičem.
On je dobio 48,95, a ona 45,47 posto glasova. Pola Juščenkovih birača, kako su pokazala kasnija politološka istraživanja, od njih 5 posto, nisu izašli na izbore i Julija je u fotofinišu ostala kratka upravo za tih 2,5 posto. To ju je koštalo tamnice. Iako je njezin zatvor bio “čist” što se tiče kriminala, on je ipak bio uvjetovan Janukovičevim političkim razlozima.
S Timošenko je već razgovarala njemačka kancelarka Angela Merkel, ali kako pišu njemački mediji, razgovor je bio “suh”, iako ju je pozvala u Berlin. U njemačkoj vladi prema Timošenko vlada skepticizam jer je prije deset godina bila “političarka nade”, a poslije je, pišu, mnoge razočarala. Prema mišljenju jednog od vodećih ukrajinskih politologa Vadima Karaseva, na izborima bi mogla biti stiska: kandidirat će se i Timošenko (podržava je SAD, ali ni Rusi nisu protiv), i Kličko (Berlin će se opredijeliti za njega), i Tjagnibok, i glavni financijer Majdana tajkun Pavlo Porošenko i jedan od aktivnih majdanovaca Oleg Ljaško. S druge strane barikade tek se, zasad, odvažio gubernator Harkova Mihail Dobkin.
Timošenko je odmah preuzela konce u svoje ruke, iako se u javnosti pojavljuje u invalidskim kolicima. Njezina stranka Batkivščina preuzela je vlast u zemlji. Oleksandar Turčinov je šef Vrhovne Rade i v.d. predsjednika do izbora 25. svibnja, Arsenij Jacenjuk će najvjerojatnije biti premijer, a Arsen Avakov je v.d. ministra unutarnjih poslova. No, iza ugla naviru i dečki iz Desnog sektora, paramilitarne desničarske organizacije koja je na svojim leđima odradila glavni krvavi udar s policijom. I oni traže neko toplo mjesto u vlasti za sebe.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....