Kad sam se prije nekoliko godina u jednom supermarketu navukla na njihov mazivi sir s hrenom, cijena je bila negdje oko šest kuna, i bio je to jedan od boljih sireva na tržištu.
Vrijednost za novac, reklo bi se, i tako je to bilo neko vrijeme, sve dok nije stigla kriza, a cijene većine proizvoda počele su se mijenjati od trenutka kad ih staviš u košaricu do trenutka kad dođeš do blagajne.
U slučaju mojeg sira, artikl sam prestala kupovati negdje kad je dosegnuo iznos od 1,69 eura - što je bilo poskupljenje veće od sto posto u odnosu na početnu cijenu.
Posebno su se brzo i drastično mijenjale cijene najjeftinijih proizvoda, što je fenomen koji je kasnije dobio naziv "cheapflacija", a vrlo je brzo postao i predmet brojnih znanstvenih istraživanja.
Posljednje takvo istraživanje, na kojem su radili znanstvenici iz Kanade, pokazalo je kako je upravo ušteda, koju su potrošači mislili da čine prelaskom na jeftinije robne marke i proizvode, bila jedan od glavnih razloga kontinuirane inflacije te da je većina njih time zapravo poništila efekte ušteda na koje su računali.
I šest europskih zemalja u studiji
Ove su zaključke prošlog mjeseca u radu pod nazivom "Popusti i cheapflacija u razdoblju postpandemijske inflacije" objavili Albert Cavallo, profesor s Harvard Business Schoola, i Oleksiy Kryvtsov, iz Kanadske središnje banke, a on je utemeljen na analizi cijena više od dva milijuna artikala prikupljenih u razdoblju od 2018. do 2024. godine u 91 trgovačkom lancu te u čak deset zemalja, od kojih šest europskih - Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Španjolskoj, Nizozemskoj i Velikoj Britaniji.
Velika studija odnosila se na prikupljanje cijena proizvoda isključivo iz segmenta hrane i pića, kategorije koja, ističu Cavallo i Kryvtsov, čini najveći udio potrošačkog budžeta, između deset i dvadeset posto vrijednosti košarice, a ujedno je i segment koji je, prema svim raspoloživim statistikama kroz analizirane godine, zabilježio najveći rast cijena.
Najviše su ih zanimale dvije stvari - koliko su trgovci redovne cijene proizvoda podizali zahvaljujući odobravanju popusta te koliko je na podizanje redovnih cijena utjecala varijacija cijena sličnih proizvoda unutar usko definiranih kategorija.
Konkretno, zaključak je bio kako je na inflaciju puno veći učinak imalo ovo drugo - dakle, znatno brže i jače podizanje cijena jeftinijih proizvoda u odnosu na skuplju hranu i piće te da su oni, prema izračunu Cavalla i Kryvtsova, rasli između šest i 14 posto iznad rasta cijena skuplje robe.
Potrošači reagirali očekivano
Ipak, autore je dalje zanimalo i koje su pojave na strani "ponude i potražnje" bile glavni razlog zašto je baš cheapflacija najviše poticala inflaciju, a pronašli su ih u ponašanju potrošača koji su, logično, s rastom cijena prehrambenih proizvoda tražili dodatne načine kako da ostvare neku vrstu uštede.
Većina njih reagirala je očekivano - s premium brendova počeli su se prebacivati na jeftinije, no to je prebacivanje pak uzrokovalo rast cijena najjeftinijih proizvoda, čime je ušteda bila daleko manja od planiranog.
Statistički podaci na konkretnim zemljama najbolje pokazuju drastičnu razliku između prosječne inflacije za jeftiniju i skuplju hranu u razdoblju od 2020. do 2024. godine.
Najveća statistička razlika postojala je u Njemačkoj i Italiji - tamo je jeftina hrana poskupjela 29 posto, a skupa 15 posto, dok je u Nizozemskoj taj omjer iznosio 36 nasuprot 23 posto.
Drugim riječima, jeftina je hrana poskupjela do 1,9 puta više od one skuplje, a cijene se nisu značajnije spuštale niti nakon što je inflacija u pojedinim zemljama počela popuštati, zaključuje se u radu.
Osjetljiviji na promjene
Znanstvenici apostrofiraju i glavne razloge zašto jeftinija roba u vrijeme inflacije obično poskupljuje brže i jače od one premium.
Ponajviše je to zbog činjenice da ona izrazito ovisi o globalnim lancima opskrbe, koji su osjetljivi na promjene poput onih viđenih tijekom pandemije.
Povoljna roba također često ima niže profitne marže od skupe, pa "trgovcima nedostaje prostor za apsorpciju dodatnih troškova pa je stoga vjerojatnije da će brzo prenijeti povećanje troškova na potrošačke cijene", navodi se u studiji.
Dodatno se sugerira i kako veća potražnja za jeftinijim markama također doprinosi i jačoj prosječnoj inflaciji jeftinijih proizvoda, što najveći teret inflacije prebacuje na potrošače s najnižim primanjima te značajno smanjuje prostore potencijalne uštede.
"Ovi rezultati naglašavaju značajnu ulogu varijacija cijena unutar kategorije u oblikovanju troškova inflacije za dobrobit potrošača. Dok su popusti pružili zaštitu od rastućih cijena, brzi porast cijena jeftinijih marki dodatno je financijski opteretio kućanstva. Štoviše, prelazak na manje poželjne proizvode niže kvalitete uvodi dodatni trošak komunalnih usluga, što dodatno komplicira stvarni utjecaj inflacije na dobrobit potrošača", zaključuje se.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....