Dugo se mislilo da je indijski antropolog Triloknath Pandit jedini čovjek koji je imao vrlo bliski kontakt s izoliranim plemenom sa Sjevernog Sentinela koje je nedavno ubio američkog misionara Johna Chaua, ali u posljednje vrijeme u žižu javnosti je upala i antropologinja Madhumala Chattopadhyay.
Ova Indijka cijeli svoj život posvetila je istraživanju plemena na otocima Andamanskog mora, ne samo Sentinelaca, već i onih koji žive na obližnjim otocima. Tako se pleme Jarawa smatra najciviliziranijim od svih, dok se za Sentinelce smatra da su najopasniji.
Gospođa Chattopadhyay kaže da se za plemena na otocima počela zanimati još kada je imala samo 12 godina i cijelu svoju karijeru je podredila da se približi ljudima koji su istovremeno tako blizu civilizacije, a tako daleko.
- Moje istraživanje je trajalo 12 godina i baš nikad nisam imala neke neugodne situacije. Ti ljudi su možda primitivni kada je tehnologija u pitanju, ali njihove socijalne manire su daleko ispred naših - rekla je antropologinja koja je odmah otkrila u čemu je tajna približavanja Sentinelcima.
- Kokos!
Chattopadhyay je otkrila da su njezini suradnici odmah počeli bacati kokosove orahe čim bi se približili plažama Sjevernog Sentinela. Na taj način je plemenu htjela pokazati da dolazi u miru. Ubrzo su ljudi iz plemena počeli kupiti kokosove orahe iz mora, a nije prošlo puno vremena da su se počeli i penjati po brodu u namjeri da pokupe orahe.
- Što sam više dolazila na otok, to su oni pokazivali sve više entuzijazma. Mislim da je razlog to što sam žena...
Puno veći uspjeh Chattopadhyay je postigla s plemenom Jarawa. Prvu ekspediciju na taj otok antropologinja je imala 1991. godine, a za početak je odlučila ostati na brodu. Međutim, ubrzo je iz džungle čula ženske urlike 'Milale chera', a kad su joj preveli što to znači, Chattopadhyay je odlučila zakoračiti na bijeli pijesak.
- U prijevodu to znači 'Prijatelj nam je stigao'. Kad sam došla na otok čak su mi priredili dobrodošlicu s plesom. Bila sam im jako zanimljiva, proučavali su moju kosu i kožu. Čak sam se i ja u jednom trenutku našalila s jednom njihovom ženom, a oni su vrištali od smijeha.
Što je češće dolazila, znanstvenica se sve ugodnije osjećala na otoku. Liječila je članove plemena, dijelila hranu s njima, a oni su joj toliko vjerovali da su joj ostavljali i djecu na čuvanje.
Nažalost po Chattopadhyay, struka nije prepoznala njezine napore, pa je većinu karijere provela u uredima indijske vlage slažući papire i lupajući žigove...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....