Profesor Jović: Srbija? Postoji opasnost da iz EU pošalju ovakvu poruku Hrvatskoj...

„Retorika s Mladićeva sprovoda pokazuje da se u Srbiji ne radi dovoljno na kritičkom sagledavanju prošlosti. To je, naravno, užasavajuće i teško problematično. Mislim da su zemlje zapadnoga Balkana u takvoj situaciji značajnim dijelom zato što već nisu u Europskoj uniji.

Propuštene su brojne prilike i stvorene su frustracije, osjećaj da se čeka vlak koji nikako da dođe što ih dodatno udaljava od europskih standarda i ulaska u EU.

Zadnji moment kada je u Srbiji rasla podrška Europskoj uniji bio je 2009. godine. Zadnje ankete pokazuju da samo 35 posto građana Srbije smatra da bi članstvo u EU bilo dobra stvar. Što vrijeme ide, to je sve manje ljudi u Srbiji uvjereno da je realistično da ona uđe u EU”, kaže u našoj emisiji ‘Briefing‘ politolog prof. dr. sc. Dejan Jović, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.

Podsjeća da već dugo zagovara zajednički ulazak svih zemalja zapadnoga Balkana u EU, takvih kakve jesu.

Cijelu emisiju Briefing možete pogledati na kraju teksta

„Sjeverna Makedonija je ušla u NATO, ima i zamjenicu glavnog tajnika NATO-a, ali nema ništa od ulaska Makedonije u EU. Mislim da je to ogromna pogreška Europske unije”, ističe Jović.

„Dogodila se 2012. pobjeda Tomislava Nikolića u Srbiji, a u Hrvatskoj je isti dan na čelo HDZ-a došao Tomislav Karamarko. U Srbiji je došlo do rasta nacionalizma što je najveće naslijeđe Vučićeve epohe. Srbija je počela graditi svoj nacionalni identitet predstavljajući sebe kao žrtvu, a ne počinitelja u ratovima 90-ih godina. Vučićev SNS je preuzeo brojne ljude koji su nekada bili u opoziciji poput bivše ambasadorice u Hrvatskoj Jelene Milić. SNS se pretvorio u hegemonističku partiju”, govori Jović.

Kao Vučićeva postignuća ističe značajan gospodarski rast koji je od 2014. do danas veći od hrvatskog rasta BDP-a, izgradnju infrastrukture, porast plaća na prosječnih 1200 eura s 350 eura iz 2014. godine. Istovremeno se, dodaje, u Srbiji događa veliko naoružavanje i širi antagonistička retorika.

„Zašto je Macron primio Vučića dva dana nakon Mladićeva sprovoda? To je bilo šokantno, ali ne smijemo zaboraviti da je Srbija s Francuskom sklopila sporazum vrijedan 2,7 milijardi eura za 12 novih Rafalea. Hrvatski je ugovor vrijedan 1,1 milijardu. Sigurnost u Europi je najbolje graditi ulaskom u NATO i EU i te se zemlje osjećaju sigurnije. No, ako se NATO raspadne, što je s Trumpom došlo na dnevni red, alternativa je ravnoteža snaga ili ravnoteža straha. Ne bih volio biti na Balkanu ili blizu Balkana na kojem bi se dogodilo to natjecanje”, govori Jović.

„Studentska lista odbija surađivati sa strankama opozicije i mislim da je to vrlo rizično jer se može dogoditi da time više našteti opozicijskim strankama nego Vučiću, da uđe u parlament grupa studenata nedovoljna da imaju većinu, a da opozicijski faktori ne budu u parlamentu jer se nisu kandidirali jer su podržavali Studentsku listu. Protesti su karakteristika srpskog društva.

Prvo treba vidjeti kako bi se u Srbiji dogodila promjena vlasti i hoće li obje strane priznati da su izgubile izbore. Vučić kaže da će priznati, no možemo li do kraja tome vjerovati? Bojim se da onda postoji potencijal za osporavanje i eventualni konflikt. Bilo bi najvažnije to izbjeći. Petog listopada smo imali ljude na ulici i vojska i policija su rekle da ne stoje više uz vlast jer misle da je Milošević izgubio”, upozorava Jović.

„Opozicijske stranke i dio građana se pribojavaju da možda ti izbori neće biti sasvim regularni. Vučić je zadržao vanjsku politiku koju je formirao Vuk Jeremić, a to je oslanjanje na četiri stupa – Rusiju, Kinu, Europu i Ameriku – kao i politiku vojne neutralnosti. Ulazak u NATO podržava 5 do 10 posto stanovnika Srbije po čemu je ona iznimka na zapadnom Balkanu. Zbog toga i EU postupa prema Srbiji vrlo oprezno, ne želi je odgurnuti da je ne učini još više nacionalističkom”, naglašava Jović napominjući da se Srbija nakon 2022. odmaknula od Rusije i jako približila Kini.

„U Hrvatskoj javnosti je bilo glasova da će se, ako Milo Đukanović izgubi vlast, Crna Gora okrenuti Rusiji, spojiti sa Srbijom, otpriznati Kosovo, možda izaći iz NATO-a. Ništa od toga se nije dogodilo. Crna Gora je pokazala da njezin prozapadni i proeuropski put ne ovisi o jednoj ličnosti ili partiji. Mislim da je to jako dobro”, tvrdi Jović.

„Hrvatska se malo povukla sa svojim zahtjevima prema Bosni i Hercegovini i više u ovoj kampanji ne spominje promjene izbornog zakona, ne radi pritiske i ne postavlja ultimatume, ali zato to radi u odnosu na Crnu Goru i, sada u slučaju Mladića, Srbiju. Postoji opasnost da druge EU zemlje kažu Hrvatskoj da im je u interesu da se proces europskog proširenja dovrši”, objašnjava Jović.

Razlika između dva bošnjačka kandidata na skorim izborima u BiH, Denisa Bećirovića i Bakira Izetbegovića, je, napominje Jović, tijesna pa pretpostavlja da će Bošnjaci manje glasati za hrvatske kandidate.

„Legitimno je da Hrvati iz BiH traže promjene izbornog zakona jer se smatraju nepredstavljenima, ali je problematično da se to traži iz Hrvatske”, zaključuje Jović.

Smatra da se može dogoditi da presuda Hashimu Tachiju i drugim kosovskim okrivljenicima bude poništena u drugostupanjskom postupku. Postojala je, dodaje, bojazan da Srbi na Kosovu nakon presude budu meta u mogućim neredima, ali se to nije dogodilo.

Odgovarajući na pitanje čitatelja Frana Pižete Jović kaže da ne vjeruje da će Rusija širiti agresiju s Ukrajine na neke druge države poput baltičkih zemalja jer je doživjela priličan neuspjeh u Ukrajini.

Cijelu emisiju možete pogledati u videu ispod ili na YouTube kanalu Jutarnjeg lista, playlista Briefing.

Pogledajte cijelu emisiju: