U samo nekoliko dana razmaka dvije američke institucije s najviše akumuliranih znanja o pitanjima financijskih perspektiva Sjedinjenih Država izašle su s dramatičnim analizama o eksploziji američkih javnih dugova. Federalne rezerve (Fed) i Congressional Budget Office objavili su fiskalne projekcije koje otkrivaju da su američki demokrati i republikanci unatoč svirepom ideološkom obračunu jedinstveni u neodgovornom fiskalnom upravljanju koje vodi prema financijskoj destabilizaciji Federacije.
Reakcije šire javnosti, uključivši najprestižnije medije, potpuno su izostale. U trenucima kad se otvara pitanje koliko dugo Sjedinjene Države mogu izdržati povećavanje tereta duga, primjerice, ekonomski nobelovac i financijski guru demokrata, Paul Krugman, piše za New York Times drugu kolumnu zaredom u razmaku od dva dana u kojoj konstatira da je jako zabrinut zbog histerije nastale nakon javnog izvještaja specijalnog savjetnika Hura, koje je u epicentar pažnje dovelo slabo pamćenje predsjednika Joe Bidena.
Krugman tvrdi da su Amerikanci počeli prepoznavati uspjehe Bidenomice, ali će sve pasti u vodu jer su i ekstremisti uspjeli izrežirati političku farsu s predsjednikovim godinama. Radi se o političko-ekonomskoj blasfemiji u koju se Krugman upušta jer je upravo on jedan od javnih ideologa kupovanja prosperiteta u budućnosti zaduživanjem, koji odbija priznati da prema istraživanjima Biden dobiva loše ocjene za ekonomsku izvedbu. Krugman je ekonomist koji je oko pola godine od pojave čvrstih statističkih podataka o rastu cijena poricao dolazak visoke inflacije, primirio se gunđajući nekoliko mjeseci, a onda je šest mjeseci prije bilo kakvih pouzdanih indikatora usporavanja rasta cijena tvrdio da je inflacija nestala. Ako bi se pažljivije kronološki analizirali njegovi javni napisi, ispalo bi da se inflacija zapravo nije niti dogodila, sve zbog toga što se to ne uklapa u njegove ekonomske modele, koji su u suštini provjerljivi samo u praksi, i to u obliku vrlo opasnog, čak ekstravagantnog eksperimenta - pretjeranog i neodgovornog zaduživanja, za koje Krugman tvrdi da vodi u gospodarski i socijalni procvat Amerike. No što o tome doista misle u Fedu i CBO-u, stručnim institucijama koje ne smiju olako pasti na Krugmanovu propagandu, koja je inficirala Bijelu kuću i niz europskih prijestolnica?
Nakon što su se republikanci i demokrati dogovorili oko limita zaduživanja i smanjivanja deficita za 1,5 bilijuna dolara, očigledno je da se fiskalna putanja SAD-a ipak otrgla kontroli, što institucije više ne mogu prešućivati. U 10-godišnjem scenariju CBO predviđa gomilanje oko 20 bilijuna deficita (20.000.000.000.000). Već u 2025. godišnji deficit trebao bi narasti na 1,8 bilijuna, premašiti nezamislivu granicu od 2 bilijuna u 2031. te 2034. prijeći u zonu apsolutne financijske neizvjesnosti, kad će Amerikanci biti "u crvenom" za 2,6 bilijuna dolara. CBO predviđa deficite iznad 5 posto sve do 2033., kad će premašiti 6,4 posto. Radi se navođenju financijskog broda prema rubu vodopada.
Fed pak upozorava da je američki federalni dug već dosegao razinu BDP-a. Viši udio troškova zaduživanja sa sobom donosi viši udio rashoda koji odlazi na otplatu kamata umjesto na druge društvene funkcije, a previsoka zaduženost generira rast kamata. Zadnji put Sjedinjene Države imale su ovako visoku razinu federalnih dugova prema BDP-u 1945.-1946., ali su uspjeli smanjiti taj omjer tijekom 30 godina (1946.-1975.) na 25 posto kroz balans primarnih deficita/suficita i ekonomskog rasta. Razlika između plaćenih kamata i stope ekonomskog rasta bila je u razdoblju 1945.-1975. pretežito negativna, pa im je omjer duga i BDP-a padao. Ta jednostavna ekonomska povijest ne može se ponoviti jer Bijela kuća radije provodi doktrinu Krugmana & istomišljenika u kojoj zapravo ne postoji klasični pojam fiskalne odgovornosti, nego puno želja.
Fed primjećuje da su temeljni financijski mehanizmi 1945.-1975. bili potpuno drugačiji u odnosu na ono što treba očekivati u sljedećih 30 godina - projekcije CBO ukazuju da će do 2054. godine američki javni dug doseći 172 posto BDP-a.
I Fed i CBO očekuju drastičan rast udjela kamata u sljedećih 30 godina. Problem teorije Krugmana & istomišljenika u tome je što zanemaruje rizik podbačaja gospodarskog rasta unatoč stimulansima. Ključne procjene rasta, kao i putanje zaduživanja, u Sjedinjenim Državama bile su redovito previše optimistične. Nije bitno što će u slučaju krivih procjena Krugmana & istomišljenika patiti njihova reputacija, nego to što će pretjerane dugove morati vraćati američki građani i poduzeća bez šansi za gospodarski rast viđen nakon Drugog svjetskog rata. Generacije baby boomera, koje su svojom brojnošću digle ekonomiju iz pepela ratnih dugova, također se neće ponoviti.
Kao što ne vidi problem sa senilnošću svog predsjednika Joea Bidena, Krugman tako odbija vidjeti i problem s pretjeranim zaduživanjem te se grozi smjene zaboravnog predsjednika. Ne treba previše brinuti jer u osnovi republikanci podržavaju vrlo sličnu fiskalnu doktrinu.
"Joe Biden i Donald Trump slažu se u jednom. ‘Jamčim vam da ću zaštititi socijalno osiguranje i medicinsku skrb bez ikakvih promjena. Zajamčeno‘, rekao je gospodin Biden u ožujku. Donald Trump je rekao: ‘Učinit ću sve što je u mojoj moći da ne diram socijalno osiguranje, da ga ostavim kako jest‘. Ne poduzimati ništa neće zaštititi korisnike. Podvrgnut će ih automatskim rezovima od 23 posto za 10 godina", upozorava Wall Street Journal. Tih 23 posto rezova za 10 godina predviđa CBO.
Zamislite dramu koja će nastati kad će se socijalna i medicinska davanja rezati zamalo pa za četvrtinu. Gospodin Krugman tad će biti godinu dana mlađi nego što je danas gospodin Biden te vjerojatno spreman kao puška za nove intelektualne rasprave, osim što će možda najradije zaboraviti članke od zadnjih 30 godina. Niti to neće biti problem jer Krugman ne vidi problem s memorijskom disfunkcionalnošću Joea Bidena.