Do sada je već dobro poznato da je ruska "djelomična mobilizacija" zahvatila mnoge osobe koje nisu rezervisti, kao i one s prethodnim borbenim iskustvom, za koje je ruski predsjednik Vladimir Putin specificirao da će upravo oni biti pozvani u svojem proglasu 21. rujna. Brojni su slučajevi poziva za mobilizaciju osobama koje imaju pravo na izuzeće, poput očeva više djece i onih s teškim zdravstvenim problemima.
To se dogodilo i 28-godišnjem Egoru, čije svjedočenje prenosi neovisni ruski portal Meduza, a koji se povjerio neovisnom ruskom medijskom projektu Bumaga. Egor je regrutiran u Sankt Peterburgu, iako pati od bolesti bubrega. Njegovo je ime za potrebe priče, a iz razumljivih razloga, promijenjeno. Egor je, kako se prenosi, poslan u vojni kamp za obuku gdje je, kako kaže, jedan vojni obveznik počinio samoubojstvo, a dvojica su umrla od srčanog udara. Bumaga je, kako prenosi Meduza, razgovarala s Egorom i doznala kako je mobiliziran i kako je izbjegnuo slanje na bojište.
Egorovi zdravstveni problemi počeli su, kako se navodi, tijekom služenja vojnog roka, iako je toga trebao biti oslobođen. "Sredinom 2010-ih godina odslužio sam obvezni rok, iako nisam trebao biti pozvan. Već na prvom liječničkom pregledu - koji svi muškarci prolaze kako bi dobili potvrdu o registraciji - imao sam glavobolje i niz problema vezanih uz arterije koje prokrvljuju mozak, što je posljedica krvarenja u mozgu. Ranije, 2000-ih godina, dobio sam status invalida oko dvije godine nakon traumatske ozljede glave i kralježnice", kaže Egor.
Kada su ga pozvali da se javi, liječnička komisija je oklijevala, no na kraju, na temelju činjenice da se jedno od njegovih stanja, kako kaže, misteriozno nestalo, iako je još do prije godinu dana od toga patio, u komisiji su odlučili bi trebao odslužiti vojni rok.
Poziv naslovljen na drugu osobu
"Liječnici nigdje nisu zabilježili da sam u povijesti imao cerebralno krvarenje ili probleme s dovodom krvi u mozak. Bio sam raspoređen u kondicijsku skupinu za ročnike s bolestima koje ne sprječavaju služenje vojnog roka. To je, naravno, samo po sebi bilo kršenje (propisa). Tijekom služenja vojnog roka, zbog loše vode za piće i hladnoće, doživio sam probleme s bubrezima. Tada su se činili beznačajnima", kaže Egor.
Prije nalaza njegovi su bubrezi funkcionirali posve normalno. Otprilike godinu dana nakon obvezne vojne službe tražio je posao i otkrio zdravstvene probleme tijekom fizičkog pregleda za posao u Ruskim željeznicama. Sumnjalo se, navodi, na bubrežne kamence. Krajem 2010-ih je prvi put bio hospitaliziran zbog akutne boli i smetnji u mokraćnom sustavu.
"Tko god bio kriv, sada ga se ne može pronaći. No, mislim da je korijen zla prije svega u regrutnoj komisiji koja me poslala na služenje vojnog roka. I dalje imam problema s glavom - imam česte, jake glavobolje. Onesvijestio sam se u metrou. U 12 godina to se dogodilo sedam ili osam puta".
Egor je mobiliziran s pozivom koji je bio naslovljen na drugu osobu i poslan je u jedinicu bez novog pregleda.
"U civilnom životu prodajem dječja invalidska kolica, a iz hobija, uglavnom besplatno, dajem psihološke savjete. (U rujnu 2022. godine) dobio sam poziv koji je već potpisala druga osoba. Iznajmljuje stan koji je uknjižen na mene. Nije mi bilo drago, ali nisam se ni pred kime skrivao, nego sam se pojavio, kako je u pozivu pisalo, s paketom dokumenata. Htio sam objasniti grešku u regrutacijskom uredu: Ne mogu biti mobiliziran zbog velikog broja zdravstvenih problema", kaže Egor.
Urednici Bumage, kako ističe Meduza, imali su uvid u kopije Egorove medicinske dokumentacije te podupiru njegovu tvrdnju da je nesposoban za mobilizaciju.
No, vojni povjerenik ga je, kako navodi, odbio saslušati i najavio da će obaviti još jedan pregled u jedinici u gradu Kamenka. Liječnički pregled je, kako se napominje, trebao biti obavljen u vojnom uredu.
Smrtni ishodi
U Kamenki, gdje je jedinica bila stacionirana, završio je krajem rujna. Tamo mu je rečeno da će služiti u pješaštvu, iako je to nespojivo s njegovim dijagnozama. Neprestano bi, kaže, bio u bolovima ako bi služio na otvorenom u jesen ili zimu. Uvjeravali su ga da će liječnička komisija početi s radom 3. listopada.
"Tamo nije bilo jasno što se događa u samoj vojnoj jedinici. Nije bilo vodstva, tri-četiri službenika pokušavala su sve voditi. Oni sami, ti jadnici, spavali su po tri ili po pet sati jer su, osim kadrovskog posla, imali hrpu papirologije. To je drugo pitanje, ne u vezi mojih problema, nego državnih. Kako se pokazalo, država jednostavno nije bila spremna za mobilizaciju na bilo kojoj razini".
U Kamenki se, kako navodi u svom svjedočenju, dogodilo nekoliko hitnih slučajeva sa smrtnim ishodom. U dva slučaja radilo se o srčanom zastoju. Jedan od preminulih se zvao Aleksej i da nije umro, sutradan bi išao na pregled u vojno-medicinski centar.
Jedan se regrut, kako navodi Egor, ustrijelio tijekom vježbe gađanja. "Sva sreća da nije odlučio pucati u druge. Njegov prst nije ostao na obaraču kada je pištolj pao pa nitko nije ozlijeđen. Čuo sam i za druge smrti, ali one nisu potvrđene".
Nakon što je taj ročnik počinio samoubojstvo, u jedinici je krenula s radom psihološka služba, koja je počela upućivati osobe s napadajima panike, depresijom, anksioznošću i drugim poremećajima u vojno-medicinski centar što se, kako kaže, nije događalo prije tog slučaja samoubojstva. "I sam sam po obrazovanju psiholog. Sve sam to posebno teško doživio. Na pauzama za pušenje više je osoba reklo da će doći razgovarati sa mnom. I dečki su došli, začudo".
Vojnici pod ugovorom već su bili na udaru vatre, odlazili su na bojišnicu, kaže, kao da se radi o još jednom uobičajenom danu na poslu. "Dolazili su mi sa svakodnevnim problemima, poput obiteljskih odnosa. U pravilu, mnogi koji se žale na psihičke probleme imaju iskustvo kognitivnog raspada. Primjerice, bili su protiv rata, a sada su za to (jer ih se šalje u borbu). Najviše dolaze jer se boje smrti, naravno. Mnogi su užasnuti. Imaju pištolj uza sebe samo zato što su se zakleli da će to učiniti. Ti ljudi ne žele ubijati. Niti umrijeti".
Kada su u pitanju negativni trendovi u mobiliziranim jedinicama, primjećuje da su nakon incidenta na vježbi gađanja mnogi počeli izbjegavati osobe pod režimom posebne pažnje. To je, ističe, alarmantno jer tim dečkima treba upravo suprotno - posebna pažnja, podrška, eventualno medicinska pomoć. No, mnogi od njih, navodi, sami to neće zatražiti, što može imati tragične posljedice.
A što sad?
Egor je uskoro poslan na ratište bez ikakve obuke, ali je umjesto toga ipak završio u bolnici. "Dan nakon što sam došao u jedinicu, javno sam objavio svoju medicinsku dokumentaciju. Primljena je bez nekog zanimanja. No, u ponedjeljak 3. listopada, prvog dana rada liječničke komisije, dobio sam uputnicu za neurokirurga i urologa u vojnom medicinskom centru, za deset dana. Uz (kronične zdravstvene probleme) dobio je k tome infekciju zbog koje su mu natekla stopala, zbog čega nije mogao stajati niti obuti cipele. Zahvaljujući tome bio je oslobođen vatrenog oružja i taktičke obuke.
Problem je bio što su za sve to vrijeme bila samo dva automobila za vojno-medicinski centar. Imali su po osam mjesta, a ja nisam dobio nijedno. I onda sam se za nekoliko dana našao na popisu ljudi za odlazak u Belgorod. U najmanju ruku sve to asocira na idiotizam i bačene novce. Ponavljam, nisam prošao ni minimalni trening, zbog ozlijeđenih nogu".
Dan prije polaska trebao je biti odveden u medicinski centar, ali je u zadnji trenutak njegovo ime zamijenjeno drugim - slučajem zatajenja srca. "Od stresa i, priznajem, od straha da me sutradan ne pošalju (u rat), dobio sam kamen u (bubregu). Dežurni liječnik, kirurg, vrlo je brzo i točno postavio dijagnozu, obavio pregled i pozvao hitnu pomoć. Mislio sam da je grč psihosomatske prirode, ali pregled je pokazao da nije".
Egor je sada u bolnici u Viborgu i kaže da mu nije jasno što da radi kada budem otpušten. "Kako da dođem ili do jedinice ili do vojno-medicinskog centra. No, s vremenom će biti jasno. Moj slučaj, očito, nije tako grozan kao, primjerice, mobilizacija oca četvero malodobne djece. No, i dalje sam uvjeren da ništa od ovoga nije legalno", zaključuje Egor.