Ispovijest trudnice iz zloglasnog ruskog logora: ‘Samo su rekli - vi ste od danas zarobljenici Rusije‘

Kasno jedne noći početkom travnja, ukrajinska vojna liječnica Mariana Mamonova putovala je prema borbenom položaju u Mariupolju, na jugoistoku Ukrajine, s vojnicima iz svoje jedinice. Približavala se borbama, zvukovi pucnjave i bombi dopirali su sa svih strana. Bilo je hladno i mrkli mrak, ali povremeno se nebo obasjalo fosfornim oružjem.

Mariana je služila na prvoj crti bojišnice u Mariupolju od početka rata u veljači, ali dva tjedna kasnije za nju se sve promijenilo - otkrila je da je trudna. No, nije mogla prestati služiti, grad je pod opsadom ruskih snaga, bombardiran dan i noć, prenosi BBC.

Njezin je bataljun bio stacioniran u čeličani Iljič - jednom od posljednjih ukrajinskih otpora u gradu. Rusi su se približavali, a putovanje bilo kakvo putovanje bilo je izuzetno opasno. Bez sigurnog načina da pobjegne s prve crte, Mariana nije imala drugog izbora nego ostati u svojoj jedinici unatoč trudnoći i nadati se najboljem za nju i njezino dijete. Nije imala sreće.

- Naš auto je zaustavljen i rečeno nam je: ‘od ovog trenutka vi ste zarobljenici Ruske Federacije. Napravite li korak udesno ili ulijevo i pucat ćemo‘ - rekla je za BBC. Tada se Mariana okrenula vojnicima s kojima je bila i bespomoćno zavapila: "Recite mi da nas neće zarobiti!"

Mariana i njezini kolege prebačeni su u skladište na tri dana prije nego što su odvedeni u zatvor Olenivka u okupiranom dijelu istočne Ukrajine. Ustanova je to bijednih uvjeta, sa zlostavljačkim osobljem i pretrpanim sobama. Taj zatvor bio je meta raketnog napada u kojem je ubijeno desetak ukrajinskih zarobljenika za koji se obje strane još uvijek međusobno okrivljavaju.

Dolazak u taj zloglasni zatvor za Marianu je označio početak šestomjesečne muke. Spavala je na podu, bila lišena pristupa zdravoj hrani i svježem zraku. Ispitivali su, prijetili joj i zastrašivali. U jednom trenutku su joj zabranili da koristi toalet iako je onda bila u kasnim mjesecima trudnoće. Mariana se najviše bojala da će roditi u zatočeništvu i ostati bez djeteta.

- Rekao je da će me, ako mu ne odgovorim onako kako treba, poslati u kamp u Rusiji i da će mi oduzeti dijete - zaprijetio joj je ruski dužnosnik prilikom prvog ispitivanja obećavši pritom da će se potruditi djetetu zamesti trag šaljući ga iz jednog sirotišta u drugo.

- Bilo je stvarno strašno, toliko sam plakala - rekla je Mariana.

Zbog svog medicinskog znanja ustanovila je da se njezina trudnoća odvija normalno, usprkos lošim uvjetima u zatvoru. U maloj sobi za šest ljudi je bilo 40 žena, starije su po dvije ili tri spavale na krevetu, a ostatak na podu. Na podu je spavala i Mariana, ispod jednog kreveta sa svojom prijateljicom. Imale su par jastuka i deka.

Kasnije su Marianu prebacili u manju sobu gdje je spavala na drvenoj paleti na podu. Prvih nekoliko mjeseci prema njoj su postupali potpuno isto kao i prema svim ostalim zatvorenicama, no kad je bila u sedmom mjesecu trudnoće, liječnik joj je savjetovao da treba više svježeg zraka i mogla je šetati po dvorištu.

Njezina trudnoća se zakomplicirala u srpnju zbog čega je odvedena u bolnicu na ultrazvuk i prvi puta je vidjela svoje dijete.

- Vidjela sam njegove malene ručice i nožice. Raširila je šaku i pokazala mi svojih pet malih prstića. Plakala sam i plakala. Rekli su mi da je beba dobro, ali je jako mala i da moram više jesti i uzimati više vitamina - navodi Mariana.

Po povratku u zatvor stražari su joj počeli donositi domaću hranu i vitamine. Kad je ulazila u posljednje tjedne trudnoće počelo se pričati o njezinom puštanju, na tome je više od ikoga apelirao njezin suprug Vasilij.

Ususret rađanja prebačena je u Donjeck, no i dalje je strahovala da će joj oduzeti dijete. Mariana je razmjenu vidjela kao svoju posljednju nadu. Jednog petka u rujnu primila je šokantnu vijest.

- Rekli su mi da je razmjena prekinuta. Situacija na bojišnici se zaoštrila, a dvije strane se nisu mogle dogovoriti. Shvatila sam da je to kraj - rekla je Mariana. Ipak, tijekom vikenda sve se promijenilo - razmjena je odobrena. Marianu su odveli s drugim zatvorenicima u Rusiji i zrakoplovom prebacili u Bjelorusiji. Putovanje je bilo teško jer joj, usprkos tome što je u devetom mjesecu trudnoće, zaštitari nisu dali da ode na zahod, prisiljavali su je da piše u bočicu. Iz Bjelorusije je prevezena na kratku udaljenost do granice s Ukrajinom i vratila se u relativnu sigurnost svoje domovine.

Samo četiri dana kasnije Mariana je rodila zdravu djevojčicu Annu tešku 3,2 kilograma.