Ugledna njujorška galeristica Ann Freedman kaže da je “šokirana kao i svi” i da je “glavna žrtva” u skadnalu koji potresa galerističku i muzejsku scenu. Šefica jedne od najstarijih njujorških galerija Knoedler & Company 15 je godina prodavala krivotvorene slike, visina štete procjenjuje se na 80 milijuna dolara. “Petnaest godina. U mojoj glavi, te su slike bile autentične do prije pet dana. Užas.” požalila se novinaru časopisa New York.
U tih je 15 godina Ann Freedman ulagala sav svoj ugled i utjecaj da bi promovirala zbirku za koju je vjerovala da je pravo blago, novootkrivene slike najvećih imena apstraktnog ekspresionizma. Ali federalna je policija u svibnju ustanovila da su sve te slike, ukupno 63 djela, krivotvorine i Glafiru Rosalesa, opskurnu dilericu umjetninama koja je opskrbljivala galeriju Knoedler & Company, optužili su za utaju poreza.
Na slici: Prevarantica Glafira Rosales
Početkom kolovoza, kada je podignuta optužnica, objavljeni su detalji dugogodišnje prevare. Rosales je tvrdila da zatupa sina misterioznog i neimenovanog kolekcionara. Ali otkriveno je da slike dolaze iz Queensa, da Rosales plaća 73-godišnjem američkom Kinezu iz Qu Pei-Shen Qianu po 5000 dolara za svaku krivotvorinu koju onda uvaljuje galerijama.
Ann Freedman po prvi je put progovorila o skandalu i tvrdi da upravo otkrića FBI-ja potvrđuju da je bila nedužna žrtva. Njezina je galerija prodala 40 lažnih slika, navodno za 63 milijuna dolara, a prije nego se naprasno zatvorila 2011, isplatila je jš 20 milijuna dolara Glafiri Rosales.
Prema optužnici, operacija je počela početkom 90-tih kada je Rosales kontaktirala Ann Freedman i ispričala joj fantastičnu priču o tajnoj kolekciji. Tvrdila je da zastupa kolekcionara “istočnoeuropskog porijekla, koji ima rezidencije u Švicarskoj i Meksiku i želi ostati anoniman, a zbirku je naslijedio od rođaka.” Zbog toga je Freedman godinama kolekcionara zvala Mr. X. Junior. Naravno, nijedan od te dvojice nije postojao.
“Priča je bila uvjerljiva” tvrdi Freedman “Dileri često ne znaju točno porijeklo ni povijest djela, njegovo kretanje nakon što je napustilo slikarov atelje. Ne možete prolistati katalog aukcije ni muzeja a da ne vidite da je za većinu djela označeno da stižu iz “privatnih zbirki”. Lanac vlasništva često je neuredan i nepotpun”
Na slici: 'Cortesia ' Jacksona Pollocka
Glafira Rosales s vremenom je nadograđivala svoje izmišljotine. Pričala je da galerist David Herbert koji je do svoje smrti 1995. radio za Knoedler & Company, poznavao fantomskog kolekcionara davnih 50tih, da su bili ljubavnici i da je upravo Herbert uveo Mr. X-a u ateljee apstraktnih ekspresionista. Pričala je da su djela ostala skrivena do Herbertove smrti kako bi Mr. X sakrio svoju homoseksualnost, a kasnije zato što ih je kupovao na crno izravno od umjetnika.
Ann Freedman kaže da je dala sve od sebe da iz Glafire izbije odgovore na razna pitanja. “Pritiskala sam je stalno, nesmiljeno” kaže “Moj stalni oprez je bio je daleko iznad zlatnog standarda galerista , imam puno dokaza za to.”
Ali vidjela je i niz znakova koji su je naveli da povjeruje da su slike autentične. “Bile su tako uvjerljive, na više razina” kaže “Dala sam ih na ispitivanje u najbolji konzervatorski atelje. Platno jedne slike Marka Rothka bilo je nategnuto na Sgroijev okvir, a zna se da je Sgroi radio okvire za Rothka. Sve je bilo od pravih materijala. Ocjene su bile jednoglasne, slike su proglašene autentičnima i nekoliko ih je završio na zidovima muzeja. Rothko je otušao u Fondaciju Beyeler a slika Barnetta Newmana otišla je u Guggenheim u Bilbao na izložbu za desetu obljetnicu muzeja. Ni najveći stručnjaci nisu mi dali nijedan razlog da posumnjam. “ tvrdi Freedman.
Jedan od najvećih stručnjaka za apstraktni ekspresionizam STephen Polcari kaže da je cijeli establishment vjerovao da Freedman ima autentična djela i da su minijaturna odstupanja normalna zbog izrazite individualnosti slikara tog pravca. “Vidio sam slike. I bile su odlične. Kupili biste ih da ne trepnete, Ann je poduzela sve što je mogla da se ovo ne desi.”
Ipak, neki su na umjetničkoj sceni mislili da Ann Freedman svojoj funkciji pristupa neobično nehajno i sebično. “Uništena je jedna od najvećih galerija na svijetu. Spiskan je novac mnogih ljudi. Čini mi se da je gospođa Freedman bila totalno neodgovorna i to je trajalo godinama.” rekao je Marco Grassi, vlasnik galerije Grassi Studio s Upper East Sidea, poznati stručnjak za stare majstore. “Zamislite da nekome dolaze ljudi i kažu svaka slika koju ste mi prodali je lažnjak. To je nezamisliva situacija. Potpuna ludost. Galerist snosi apsolutnu odgovornost za provjeru djela a mislim da ona tu odgovornost nije pokazala. Priča o slikama bila je totalno uvrnuta. Mislim, nemojmo se lagati. Ona je čula dobru priču i zaključila da je to baš super.”
Freedman je nedostatak provjerenih inforamcija o porijeklu slika doživljavala kao problem koji će se riješiti s vremenom. Ono što je slikama nedostajalo u prošlosti, pokušala je nadoknaditi u sadašnjosti. Izgradila im je pokriće smještajući ih u najbolje zbirke. Cilj je bio prodati i taj je cilj ispunila.
“Stvar je u tome što sam vjerovala da su te slike prave, da sam odgovorna za to da ih prodam u najbolje kolekcije.” rekla je. Nadala se da će jednom kad dobro smjesti slike i kad se za njih pročuje, opet okupljati te slike na velikim izložbama i tako će njezina galerija dobivati na težini nastupima u najjačim muzejima i ona će biti upamćena kao šefica koja je Knoedler & Company dovela do vrhunskih dostignuća. Promocija slika na tržištu bila je njezina specijalnost. Karijeru je počela 70ih na recepciji galerije Andréa Emmericha. “Moje doduševljenje umjetnošću bilo je zarazno, mogla sam pridobiti ljude. Andréu je na stol počelo stizati više faktura nego što je ikada mogao sanjati, oko mene je vladala nevjerica, skoro da su mi zamjerali što sam sama utrla svoj put, ali ja sam zgrabila priliku i nisam se osvrtala.” priča Freedman. Kad je imala 29 godina prihvatila je ponudu Knoedlera i tamo je pretekla svu konkurenciju, nije stala sve dok nije uselila u raskošni direktorski ured u vili na Upper East Sideu.
Slike koje je donosila Glafira Rosales punile su kase galerije. Prodali su “De Kooninga” za 4 milijuna dolara “Rothka” za 8,3 milijuna “Pollocka” za čak 17 milijuna dolara. Freedman je uspješno izgradila tržište za svaku od njih, redom kojim su dolazile. “DA je išta bilo krivo na tim slikama, pritisnula bih kočnicu.” tvrdi.
Bila je toliko uvjerena da su slike prave da je sebi kupila tri, lažnog Rothka, Motherwella i Pollocka. “Živjela sam s njima, bile su moja privatna zbirka.” PUnih deset godina zavidio joj je sav umjetnički svijet, a onda su 2009. forenzička testiranja pokazala da dvije slike Roberta Motherwella sadrže komponente boje koje ne odgovaraju razdbolju nastanka. KUpci su počeli tražiti povrat novca. FBI je stezao obruč oko Glafire Rosales. Freedman se borila s rakom pluća i odlazila je iz Knoedlera baš kad se počelo pričati po krugovima. Dvije godine kasnije nakon 165 godina neprekidnog rada koju je činio tako jedinstvenom jer je po tome bila apsolutni svjetski rekorder, galerija Knoedler & Company se zatvorila. Bez najave, bez priopćenja, točno na dan kad je prevareni kupac Pollocka od 17 milijuna dolara okrenuo sudsku parnicu protiv njih i Ann Freedman.
Kupci umjetnina nemaju osiguranje protiv prevare, nema povrata novca, čak ni kada se otkriju krivci za prevaru. Kupac Pollocka nagodio se s galerijom izvan suda. Ali prema važećim zakonima, malo će se koji kupac lažnih apstraktnih ekspresionista uspjeti nešto vratiti. Robert K. Wittman, bivši agent FBI-a koji je osnovao i vodio njihov Nacionalni tim za umjetnine, kaže da su apstraktni ekspresionisti poseban rizik. “To je problem cijele moderne, djela nikada nisu propisno katalogizirana dok su umjetnici bili živi, pa se svašta može pojaviti na tržištu s tvrdnjom da je pravo. Autentičnost modernih slika teže je ustanoviti. Kupci moraju biti vrlo oprezni, ništa ne kupovati bez jasnog backgrounda, forenzike i stručne procjene, ništa ne kupovati na riječ."
Ann Freedman nedavno je otvorila vlastitu galeriju, FreedmanArt koja zastupa Franka Stellu, Lee Bontecou i kolekciju Julest Olitski. Freedman has continued to be an active dealer despite the scrutiny of the Rosales case. She recently opened her own gallery, FreedmanArt, on East 73th Street, where she now represents Frank Stella, Lee Bontecou i zbirku djela Julesa Olitskog.
Iako tvrdi da joj je lakše sada kada zna cijelu istinu osjeća da su je najviše prevarile same slike. “Tako sam bijesna, kao da me izdao najbolji prijatelj”. Kaže da će i dalje vjerovati svojim instinktima jer nema čemu drugom vjerovati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....