UCJENA IZ MOSKVE

Isplivali novi dokazi da Putin vodi hibridni rat protiv Zapada: ‘A to je samo predigra za mnogo veće stvari‘

Rusija i dalje preko manipulacije opskrbom plina vodi „hibridni rat“ protiv Europske unije. Analitičari vjeruju da najgore tek dolazi

Vladimir Putin

 Mikhail Metzel/SPUTNIK/AFP

Plinovodom Jamal se obično ruski plin transportira iz Rusije za Njemačku. No posljednjih tjedana se Jamalom plin prebacivao iz Njemačke natrag u Poljsku kako bi se ublažile nestašice zbog toga što je Rusija smanjila dovod plina u Poljsku i to u trenutku kada su temperature padale na minus 10. Za one koji su upozoravali da bi Vladimir Putin plin mogao koristiti u hibridnom ratu protiv Zapada i kako bi povećao pritisak da se u rad pusti plinovod Sjeverni tok II, ovo je posljednji dokaz da Putin taj rat već vodi, piše Deutsche Welle.

21. prosinca Rusija je smanjila dotok plina preko Jamala što je odmah prouzročilo porast cijena plina na mjerodavnoj nizozemskoj burzi TTF: 160 eura u usporedbi sa 100 eura početkom mjeseca.

Zabrinjavajuća je i činjenica da cijene plina u proračunima za sljedeću sezonu rastu. Trgovci dakle ne očekuju da bi Rusija mogla odvrnuti ventili kako bi se napunila europska spremišta.

Prema njemačkoj Saveznoj mrežnoj agenciji, dvije trećine plina uvezenog iz Rusije i ostalih bivših sovjetskih republika dolazi preko plinovoda Jamal koji prolazi kroz Rusiju, Bjelorusiju, Poljsku i Njemačku.

Putin optužuje Njemačku…

Ruski predsjednik Vladimir Putin optužuje Njemačku i Francusku da nanose štetu svojim odbijanjem sklapanja dugoročnih ugovora s Gazpromom te odbijanjem izdavanja dozvole za rad Sjevernom toku II, koji je većinski u vlasništvu državne energetske kompanije Gazprom. „Oni pile granu na kojoj sjede", rekao je Putin ruskim medijima.

Gazprom teži dugotrajnim ugovorima s fiksnom cijenom plina i praktički više ne prodaje plin na dnevnom tržištu. Zašto se ova energetska kompanija tako ponaša, trenutno je predmet spekulacija. Jedno objašnjenje je da Gazprom prvo puni spremnike u Rusiji gdje sezona grijanja počinje već sredinom rujna.

S druge strane se procjenjuje kako Kremlj želi ostvariti cilj što bržeg puštanja Sjevernog toka II u pogon i prisiliti Njemačku da se drži svog dijela ugovora, a i pokazati Zapadu da mu je potrebna sigurnost sigurnog ruskog plina.

Potpredsjednik ruske vlade Aleksandar Novak još je jednom nedavno potvrdio kako je Zapad sam kriv zbog smanjenih isporuka plina time što ne pristaje na dugoročne obvezujuće ugovore s Gazpromom i ne pušta u pogon Sjeverni tok II. „Neka Zapad pogleda u ogledalo umjesto da okrivljuje Gazprom", rekao je Novak.

Trn u oku Rusiji je činjenica da je projekt Sjeverni tok II bio jedan od prioriteta bivših njemačkih vlada, ali to očito nije slučaj s ovom novom koja je na vlasti od početka prosinca.

…a Poljska i Ukrajina optužuju Rusiju

Poljska i Ukrajina pak optužuju Rusiju da svjesno smanjuje dostavu kroz plinovod Jamal. Poljska govori o „manipulaciji" Gazproma dok Ukrajina ukazuje na to da ruska energetska kompanija šalje manje plina nego što je to dogovoreno ugovorom iz 2019. Ukrajina raspolaže tranzitnim kapacitetima dvostruko većim od Sjevernog toka II ali ga Gazprom svjesno ne koristi, kažu u Kijevu.

„U trenutku kada Kremlj i njegovi tvrdolinijaši u energetskom sektoru kod onih koje smatraju protivnicima nanjuše znakove slabosti i političke gluposti oni jednostavno ne mogu odoljeti i kreću u napad bez obzira na to što bi to dugoročno moglo strateški naškoditi Rusiji", kaže za DW bivši EU diplomat Albrecht Rothacher.

On smatra kako to ima veze s novom njemačkom socijaldemokratsko-zeleno-liberalnom vladom, neiskusnom i sklonom moraliziranju što se posebice odnosi na stranku Zeleni koja bi, ako se ostvare njezini ekološki ciljevi, mogla ozbiljno ugroziti ruske interese vezane uz fosilna goriva. „Potreba da se pokaže tko je ‚gazda u kući‘ i održe lekcije iz energetske politike moći dolazi u trenutku kada Europa prolazi kroz vrlo hladu zimu i kada su solarni paneli zatrpani snijegom a vjetra nema", kaže Rothacher.

S njim se slažu i drugi analitičari poput Benjamina L. Schmitta, iz Centra za europsku političku analizu. On govori o tome da Kremlj potpuno otvoreno pitanje opskrbe energijom koristi kao oružje.

Anna Mikulska iz Centra za energetska pitanja se slaže i dodaje: „U principu svaki od ovih elemenata, ograničena skladištenja, isporuka samo onih količina koje su dogovorene I povratna emisija plina prema Poljskoj, su legitimne u smislu funkcioniranja tržišta. No ako ih stavimo u aktualni kontekst pomanjkanja energenata u Europi, tada se pojavljuje ozbiljna sumnja u to da se radi o logičnom tržišnom ponašanju Gazproma."

Rizično ponašanje Njemačke

No Rothacher smatra da se i njemačka „ponaša rizično" slijedeći „opasnu" agendu brzog izlaska iz procesa opskrbe energijom iz fosilnih goriva.„Njemačko odustajanje od nuklearne energije, ugljena i na kraju nafte je, s obzirom na to da obnovljivih izvora energije još nema u dovoljnoj količini, voda na mlin Rusije", kaže njemački diplomat.

On ukazuje na to da je ovisnost o ruskom plinu u EU samo u roku jedne godine porasla sa 40 na 53 posto te i na činjenicu da u Sjevernom i Baltičkom moru nema terminala za ukapljeni plin, eventualnu alternativu ruskom plinu. Osim toga, kako nastavlja ovaj stručnjak, EU institucije odvajaju vanjsku od energetske politike a zemlje članice često teže konfliktnom stavu.

„Ovo što smo vidjeli sada s povratnim tokom plina preko Jamala iz Njemačke u Poljsku to je samo predigra mnogo većih stvari. Dakle možemo očekivati još oštrije epizode", zaključuje Rothacher, piše Deutsche Welle.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
23. prosinac 2024 07:15