Petak 17. svibnja ujedno je 814. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Kraj 27. mjeseca borbi dočekao je napadnutu zemlju zahvaćenu manjim valom zahlađenja. Temperature su pale na oko 16 Celzijusa po danu i do 7 stupnjeva po noći uz malo padalina. Sve to nije ni načelno bilo dovoljno za „rasputicu“, pa nije bilo ni ozbiljnijeg ometanja mobilnosti mimo uređenih prometnica (a time onda i kopnenog ratovanja).
Ipak, i malo takvih vremenskih prilika bilo je dovoljno da zorno pokaže koliko su teška oštećenja ukrajinske elektroenergetske infrastrukture Rusi nanijeli tijekom zadnja dva mjeseca žestokih zračnih napada na te ciljeve. Naime, loše je vrijeme podiglo potrošnju struje u građanstvu, pa su nestašice (posebno u večernjim satima) postale nenadoknadive samo cjelodnevnim redukcijama za poslovni sektor Ukrajine.
Diljem države se već u srijedu 15. svibnja moralo pribjeći hitnim redukcijama za kućanstva u cijeloj Ukrajini, budući da kombinacija manje domaće proizvodnje i uvoza iz Europske unije zajedno nije mogla zadovoljiti potrebe u ranim jutarnjim te kasnijim večernjim satima. Slična se situacija ponovila i u četvrtak 16. svibnja, a stručnjaci takve probleme očekuju i idućih mjeseci – tek u rujnu bi se situacija mogla strukturno poboljšati dovršetkom niza popravaka te godišnjih remonta nuklearnih elektrana koje se nastoji pripremiti za iduću sezonu grijanja, kao i još uvijek velikom proizvodnjom solarnih sustava.
No, kako bilo da bilo, petak 17. svibnja su širom Ukrajine obilježile redukcije struje za kućanstva i industriju između ponoći i 8 ujutro, te od 19 sati do ponoći. Za to vrijeme ipak je održana opskrba strujom ključnih društvenih objekata i infrastrukture, među ostalim i instaliranjem više od 11.000 generatora u medicinske ustanove, više od 600 generatora u centre za socijalne usluge, dok se u administrativne komplekse postavilo 545 generatora i 109 solarnih sustava.
Stanje na terenu
U međuvremenu, i NATO i vojno vodstvo Ukrajine se složilo da Ruska Federacija nema snage za „strateški prodor“ u Ukrajini. To se očituje ne samo usporavanjem ruskog napredovanja na sjeveru Harkivske oblasti, već i barem privremenom stabilizacijom stanja na ostalim ključnim bojištima – posebno zapadno od Bahmuta, te od Donjecka na sjeverozapad (prema Pokrovske) i zapadno (prema Kurahove). Što se sjevera Harkivske oblasti tiče, ukrajinski vojni izvori tamošnju novu bojišnicu sada procjenjuju na oko 70 km dužine, podijeljeno u dvije glavne borbene zone – uz koje se očekuje i moguće nove ruske upade preko granice, bilo u ukrajinskoj oblasti Sumi ili pak Černihivu (gdje se bilježe intenzivna pogranična granatiranja). Navodno je ruski napad u Harkivskoj oblasti pokrenut prije ukrajinskih očekivanja, budući da su tijekom svog prikupljanja snaga agresori uočili ukrajinsku rotaciju snaga i odlučili je iskoristiti neočekivanim upadom.
Prva od spomenutih aktivnih borbenih zona nalazi se na oko 30 km sjeverno od grada Harkiva. Tu su Rusi 15. svibnja službeno objavili zauzimanje ukrajinskih sela Gliboke i Lukjanci, koje je vjerojatno izvedeno i koji dan ranije, da bi onda daljnji pomaci agresora tu bili izuzetno ograničeni. Iako se spominjalo napredovanje dalje od Gliboke na jug uz istočnu obalu tamošnjeg Travjanskog rezervoara, u lokalna naselja vikendica koja već spadaju pod gradić Lipci – izgleda da je taj pravac završio ili zaustavljen ili radikalno usporen. Slično je prošlo i rusko napredovanje oko 6 km istočnije od sela Lukjanci, gdje se od granice i sela Zelene nastojalo doprijeti južno preko Neskučne do sela Vesele (opet cilj u klasičnom topničkom dometu Harkiva). Druga borbena zona nalazi se oko 46 km sjeveroistočno od Harkiva, gdje su Rusi krenuli napredovati na obje strane rijeke Siverski Donjec. No dok je tamošnje zapadno napredovanje stiglo pred selo Starica, gdje je bitno usporeno ili zaustavljeno, istočni krak je brzo stigao do grada Vovčanska (oko 6 km od granice) i tu se zaglavio u urbanom prostoru.
Naime, nakon prve zbunjenosti branitelji su izgleda uspjeli tu ubaciti određena pojačanja i onda protunapadima zaustaviti zauzimanje grada – tako da se i danas bilježe žestoke borbe s malim borbenim skupinama agresora u samom Vovčansku, gradu u kojem je ukupno ostalo oko 300 civila. Time je zapravo propao plan brzog ruskog prodora kroz Vovčansk pa na jugoistok, prvo do sela Bili Kolodjaz, a onda i do sela Veliki Burluk koje kontrolira sjeverne prilaze do Kupjanska na Oskilu.
Što se tiče borbi istočno od Kupjanska (grada iz kojeg je navodno 14. svibnja povučen dio ukrajinskih vojnih zapovjedništava), one su se zadnjih dana intenzivirale – baš kao i oko 17 kilometara jugoistočno, na pola puta prema okupiranom Svatove, gdje se bilježe sukobi oko nedavno osvojenih sela Kislivka, Tabaivka i Krohmalne. Uz to, čulo se i o nizu ruskih napada samo nekoliko kilometara južnije (Berestove, Stelmahivka, Mjasožarivka), te dalje do borbene zone zapadno od okupiranog grada Kremina (potez Nevske-Terni-Torske).
Dapače, čitav ovaj potez se na momente činio kao na rubu neke žešće ofenzive, iako je teško predvidjeti hoće li taj pojačani borbeni ritam na bojišnici sjeverno od rijeke Siverski Donjec zaista i potrajati. Južno od spomenute rijeke također se bilježilo brojne ruske napade – od Bilogorivke, Verhnokamjanske, Spirne, Viimivke do Rozdolivke – no sve to navodno nije imalo ikakvog bitnijeg utjecaja na tijek fronte. Za razliku od toga, zapadno od Bahmuta – na bojištu pred ukrajinskim uporištem Časiv Jar – moglo se čuti o postupnim pomacima agresora na sjeveroistoku (od Bogdanivke prema Kalinini), o nastavku ruskih upada u predgrađe „Novi“ koje vodni kanal dijeli od glavnine Časiv Jara, te o borbama na jugozapadnim prilazima tom gradu (u šumskim prostorima oko Ivanivske). Time se za sada izgleda nije uspjelo borbeno iskoristiti navodna hitna prebacivanja dijela ukrajinskih snaga na sjever prema Harkivu, a agresori i tu bilježe mnogo borbenih djelovanja ali iznimno malo učinka – baš kao i južno od Bahmuta (potez ukrajinskih uporišta Klišćivka-Andriivka).
Borbena zona sjeverozapadno od okupirane Avdiivke također se izgleda načelno stabilizira. Iako je bilo spomena manjim ukrajinskim povlačenjima u okolici sela Očeretine, ipak ondje nije bilo vidljivih učinaka ruskog pritiska na sjever (prema ukrajinskom uporištu Kalinove), sjeverozapad (prema Novooleksandrivki), na zapad (prema selu Progres), ili jugozapad (preko okupiranog Solovjove u smjeru ukrajinskih uporišta Jevgenivka na zapad i Novopokrovske na jugozapad).
Izgleda da se usprkos iznimno jakom pritisku agresora i nadalje drži obrambena linija Umanske-Netailove, gdje se se na momente zadnjih dana bilježile i najžešće borbe na čitavom ukrajinskom bojištu. Kako izgleda, slično je stanje i dalje na jug (na četrdesetak kilometara poteza Nevelske-Krasnogorivka-Georgiivka-Kostjantinivka-Vodjane-Vugledar) – a usprkos jakom pritisku neprijatelja na ukrajinska uporišta južno od Velike Novosilke, nije se čulo ni o promjenama fronte u Staromajorske ili Urožajne, gdje su učestali žestoki napadi bili svakodnevna pojava.
Dapače, treba napomenuti da se iz službenih ruskih izvora u srijedu 15. svibnja čulo o kompletnom zauzimanju sela Robotine (oko 12 km južno od Orihiva, na glavnom pravcu neuspješne ukrajinske ofenzive iz ljeta 2023. godine) – što se vrlo skoro pokazalo kompletno lažnom viješću, budući da Ukrajinci i nadalje drže sjeverni kraj tog uvelike anihiliranog sela. Jednako tako nije bilo vidljivih uspjeha ni u suzbijanju ukrajinskog mostobrana na uvelike okupiranoj istočnoj obali donjeg toka Dnjepra – gdje se i dalje drže branitelji sela Krinki, koje Rusi prvenstveno napadaju s juga (preko pješčare Oleški Piski) i s jugozapada (iz sela Kozači Lageri).
Zračni napadi
S jedne strane, velika učestalost zračnih napada izmjenjuje se između prostora Harkivske oblasti u Ukrajini i regije Belgorod u Rusiji – gdje obje strane nastoje napadati pozadinu sada osam dana starog novog bojišta uz tamošnju međunarodnu granicu dvije države. Tako se u utorak 14. svibnja bilježilo djelovanja barem šest ukrajinskih bespilotnih letjelica iznad Belgoroda, zajedno s jakim granatiranjima i raketiranjima VBR-om – dok su čitavog dana stizale vijesti i o eksplozijama u Harkivu kojeg su agresori intenzivno gađali (na kraju preko 20 ozlijeđenih). Ipak, treba napomenuti da su tu počeli i ruski navodi navodnog ukrajinskog korištenja zapadnog naoružanja za napade na Belgorod (francuske vođene bombe AASM Hammer) – što Ruska Federacija itekako nastoji iskoristiti za daljnje optužbe protiv Ukrajine i njenih saveznika pred UN-om, te kao opravdanje za neke moguće vlastite korake buduće eskalacije čitavog sukoba.
Srijeda 15. svibnja započela je vijestima o ukrajinskom napadu na ciljeve oko Sevastopolja na okupiranom Krimu, gdje je posebno bilo spominjano područje vojnog aerodroma Belbek – gdje je navodno te noći kombinacijom raketa ATACMS i proturadarskih projektila HARM bila uništena lokalna instalacija protuzračnog sustava S-400. Uz to se čulo i za ukrajinsko lansiranje bespilotnih letjelica prema Belgorodu (barem 11 komada), Kursku (barem 5 komada), Brijansku (barem 3 komada), ali i prema regiji Rostov gdje je po napadu dvije takve letjelice došlo do eksplozija i požara u bazi goriva u Proletarskom okrugu. Uz to je neuspješno pokušan i novi napad prema ruskom Tatarstanu, gdje nisu bili pogođeni željeni ciljevi, ali je bio ometen zračni promet na aerodromima Kazanj i Nižnekamsk. Nasuprot tome, ruska je strana višekratno napadala ciljeve u ukrajinskoj regiji Sumi, grad Harkiv (višestruki udari vođenim zrakoplovnim bombama u prigradsko naselje Mala Danilivka), a raketama i Mirgorod (barem 2 na prostor tamošnjeg aerodroma), te Dnipro i Mikolajiv.
Četvrtak 16. svibnja opet je započeo vijestima o ukrajinskom napadu na Sevastopolj. Iako se čulo naznake korištenja raketa ATACMS, izgleda da je glavnina udara bila izvedena bespilotnim letjelicama – i to opet na prostor aerodroma Belbek, odnosno na ondje stacionirane ruske borbene avione MiG-31 i obližnje aerodromsko skladište borbenih sredstava (možda i raketa Kh-47M2 „Kindžal“). Ujedno se čulo i o ukrajinskom napadu bespilotnim letjelicama na vojno poduzeće „Bazalt“ u ruskom gradu Tula, a gađalo se i ciljeve u regijama Belgorod, Kursk te Kaluga.
Nasuprot tome, ruska je strana višestruko gađala Harkiv i njegovu okolicu (kod Vovčanska je ranjen i tamošnji vojni upravitelj grada Tamaz Gambarashvili), Stepnogirsk u Zaporižju (niz vođenih zrakoplovnih bombi po tom mjestu u zaleđu fronte kod Kamjanske na Dnjepru), te opet Mirgorod u oblasti Poltava. Napomenimo da se tijekom popodneva u četvrtak 16. svibnja čulo i o ruskom uništavanju ukupno 15 ukrajinskih pomorskih dronova koje se zateklo na Crnom moru prema Krimu – koji su zapravo bili na putu sudjelovati u kombiniranim zračno-pomorskim napadima planiranim za noć od tog četvrtka na petak 17. svibnja.
Sam petak 17. svibnja započeo je vijestima o masovnim ukrajinskim napadima na Sevastopolj (trafostanice), opet na rafineriju u mjestu Tuapse u Krasnodarskom kraju, na pola puta od Novorusijska prema gradu Soči (požari), te samu rusku vojnu luku Novorusisk i tamošnje terminale za izvoz energenata. Dok se službeno čulo o rušenju 51 bespilotne letjelice iznad Krima, te još njih 44 iznad Krasnodarskog kraja, kao i o uništenju još šest pomorskih dronova – samo za Novorusijsk su očevici spominjali preko 30 detonacija, te velike požare u luci i tamošnjem željezničkom kolodvoru. Uz to, barem šest ukrajinskih bespilotnih letjelica bilo je srušeno i iznad teritorija Belgorodske oblasti, a još jedna i iznad teritorija oblasti Kursk. Zauzvrat, s ruske se strane čulo o lansiranju 20 kamikaza-dronova s Krima (rt Čauda) i oblasti Kursk (navodno svi srušeni u dolasku), dok se raketama opet gađalo Harkiv (navodno projektil „Iskander“ po vojnom zapovjedništvu jugozapadno od grada), Poltavu (tamošnji aerodrom) i Odesu, a onda i Harkiv vođenim zrakoplovnim bombama (četvrt Holodnogirski na sjeverozapadu grada).
Međunarodna arena
Dok za sada nema ništa od ikakvog slanja NATO vojnika u Ukrajinu, sve je bliže provedbi sustav korištenja prihoda od sankcijama zamrznute ruske imovine za vojne potrebe Ukrajine. Naime, pregovori o tom sustavu traju već mjesecima i izgleda da bi uskoro moglo doći do sporazuma kojim bi se 90 posto takvih godišnjih prihoda moglo koristiti za kupovinu vojne opreme za vlasti u Kijevu. Naravno, odgovor iz Moskve i Minska na takve vijesti i pojačano pristizanje zapadne vojne pomoći u Ukrajinu nije trebalo dugo čekati – krenulo se u nagle inspekcije taktičkog nuklearnog naoružanja, a najavljene su i vježbe njihovog korištenja.
Sve to bi možda i izazivalo stvarne strahove da se takve prijetnje tijekom zadnje dvije godine nije čulo već mnogo puta, uz istodobni nastavak konvencionalnog ratovanja u Ukrajini bez ikakvih znakova ruskog popuštanja ili spremnosti za ozbiljnije pregovore. Doduše, još nije jasno hoće li te mjere o korištenju prihoda od sankcionirane ruske imovine biti moguće uklopiti u 14. paket EU sankcija prema Ruskoj Federaciji – o kojem se također već neko vrijeme intenzivno pregovara iza zavjesa EU diplomacije. Do tada, barem je 14. svibnja bio usvojen „Ukrajinski plan reformi“ koji je preduvjet da se Kijevu i stvarno otvori pristup do otprilike 50 milijardi eura četverogodišnje financijske pomoći usvojene početkom veljače ove godine. Tom odlukom je Ukrajini odmah otvoren pristup do 1,89 milijardi eura predfinanciranja, a uz pridržavanje reformskih planova i demokratskih standarda do kraja ove godine trebalo bi biti moguće povući još do 16 milijardi eura pomoći.
Nažalost, za sada su bitno nejasniji planovi NATO saveza da ta organizacija uskoro iz ruku SAD-a preuzme dugoročno financiranje vojne pomoći Ukrajini u okviru tzv. „Ramstein inicijative“, o čemu se planira raspravljati i do NATO summita zakazanog od 9. do 11. srpnja ove godine u Washingtonu. Naravno, ta inicijativa, koja bi obuhvaćala formiranje petogodišnjeg fonda od oko 100 milijardi eura za Ukrajinu, opet je naišla na protivljenje Mađarske – no to baš i nije bilo neko neočekivano čudo i iznenađenje.
Jednako tako, Mađarska se navodno sprema blokirati i nove EU sankcije protiv uvoza ruskog LNG plina („Analizirat ćemo paket, ali nećemo podržati ništa što bi moglo negativno utjecati na tržište plina u EU“), a danas se od mađarskog ministra vanjskih poslova Pétera Szijjártóa čulo i o blokadi rezolucije Vijeća Europe kojom se priznaje tzv. „mirovna formula“ koju je za okončanje rata predložila Ukrajina – jer „treba uzeti u obzir i druge mirovne planove“. Naravno, time je u pitanje dovedeno i mađarsko sudjelovanje na Globalnom mirovnom summitu, koje je za 15. i 16. lipnja zakazano u mjestu Bürgenstock kod Luzerna u Švicarskoj. Za sada je ondje svoje sudjelovanje potvrdilo 50 od pozvanih 160 izaslanstava – a sigurno ondje neće biti Ruske Federacije (koja je prvo tvrdila kako ne misli sudjelovati jer Švicarsku ne doživljava kao neutralnog posrednika, da bi u najskorije vrijeme svoj nedolazak opravdavala činjenicom da na temelju takvih stavova onda nije ni bila pozvana).
Do tada ostaje i činjenica da je Ruska Federacija 12. svibnja s mjesta ministra obrane smijenila Sergeja Šojgua (na toj funkciji je bio od 6. studenog 2012. godine) – da bi ga na dužnosti zamijenio Andrej Bjelousov, donedavni zamjenik premijera i svojedobni Putinov savjetnik za ekonomiju. Iako je diktatoru Putinu vjerni Šojgu formalno napredovao (na mjesto čelnika Vijeća sigurnosti Ruske Federacije) – posebno se zanimljivim pokazalo stavljanje nove osobe na čelo ruskog obrambenog resora. Dok se ruski vojni proračun primiče mjeri od 6,7 posto BDP-a, a čitava državna ekonomija se već neko vrijeme okreće oko vojne proizvodnje – očigledno je da se te ratom uvjetovane promjene tek treba stvarno uskladiti s dugoročnim gospodarskim životom nacije.
Od Bjelousova se tako očekuje da ratnu i civilnu ekonomiju uklopi tako da „odgovara dinamici sadašnjeg trenutka“ – gdje će dobar dio posla biti i rastjerivanje korumpiranih struktura koje je uzgojio Šojgu, a onda vjerojatno i saniranje loših posljedica raznih vojnih reformi koje su od 2012. gotovo pa garantirale sadašnji loš borbeni učinak Oružanih snaga Ruske Federacije. No, dok prve efekte ovih kadrovskih promjena tek treba vidjeti – ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski već je izazvao pažnju javnosti odgodama svojih putovanja u Španjolsku i Portugal, objavljenim početkom ovog tjedna, navodno radi zaoštravanja stanja u Harkivskoj oblasti. Dok je ovoga tjedna u Kijevu neočekivano osvanuo američki ministar vanjskih poslova Antony Blinken, s najavama dodatne vojne pomoći SAD, ne bi čudilo da se po tom pitanju isprse i pojedine članice Europske unije, prije no sigurnosno stanje u Ukrajini opet postane takvo da Zelenskom dopusti međunarodna putovanja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....