Irak ne zna što bi s Kur’anom ispisanim Sadamovom krvlju

BAGDAD - Bivši irački diktator Sadam Husein ništa nije radio polovično, pa kada je krajem 90-ih postalo politički korisno da se okrene islamu, svoju je novopronađenu vjeru odlučio iskazati žrtvom u vlastitoj krvi. Tako je nastao “krvavi Kur’an”, ispisan pomoću 27 litara krvi koju si je dao izvaditi Sadam, dio izopačene ostavštine pogubljenog diktatora, s kojom današnji irački lideri ne znaju što bi.

Tri ključa, tri čovjeka

Kako piše britanski Guardian, bizarna je knjiga jedva preživjela kaos nakon američke invazije 2003., kada su je suniti skrivali po kućama. Sada se čuva u trezoru bagdadske džamije, kojoj je Sadam dao ime Majka svih bitaka, iza tri vrata s tri ključa koje čuvaju tri različite osobe.

- Ja imam jedan, šef lokalne policije ima drugi, a postoji i treći u posve drugom dijelu Bagdada - rekao je Šeik Ahmed al-Samarai, šef iračke Sunitske zaklade, novinarima Guardiana.

Sadam se navodno tijekom dvije godine redovito sastajao s medicinskom sestrom koja mu je vadila krv, dok je kaligraf Abbas Shakir Joody al-Baghdadi, koristeći potom tu krv kao tintu, ispisao svetu muslimansku knjigu na 605 stranica. Al-Baghdadi, koji danas živi u Sjedinjenim Državama, danas o tome ne želi govoriti.

- Bio je to bolan dio mog života i želim na to zaboraviti - rekao je novinarima Guardiana.

Al-Samarai pak kaže da Sadam nije imao pravo napisati Kur’an u krvi , jer je to “haram” - zabranjeno. Pred zadnjima od triju vrata - gdje je novinarima Guardiana savjetovao da ne prilaze knjizi na manje od tri metra, i to iako su njezine stranice izložena u staklenim vitrinama - odlučio je da goste ipak neće uvesti u trezor jer to “nije vrijedno toga” - bojao se da će ga kazniti ruka Alahova. Ili možda vlada.

Dio iračke povijesti

Jer, šijitske vlasti ne žele da se u javnosti pojavljuju simboli koji bi mogli osokoliti ostatke Sadamove stranke Baas. Muku muče ne samo s time što napraviti s “krvavim Kur’anom”, nego i s drugom ostavštinom Sadamova režima, koja uključuje i simbole po kojima je prepoznatljiv irački glavni grad.

Neki tako, poput jednog od ključnih Sadamovih protivnika Ahmeda Ćalabija, smatraju da sve povezano sa Sadamom treba ukloniti. Drugi, poput Movafaka al-Rubaije, dužnosnika koji je Sadama vodio do vješala, smatraju da su neke stvari postale dio iračke povijesti, i da ih treba ostaviti kao opomenu.

Privatni muzej

S time se složio i glasnogovornik vlade Ali al-Musavi. - Ovo bismo trebali zadržati kao dokument Sadamove brutalnosti jer to nije trebao napraviti. To mnogo toga govori o njemu. Ali ne bi to trebalo stavljati u muzej jer ni jedan Iračanin to ne želi vidjeti. Možda bi se u budućnosti moglo poslati u privatni muzej, poput memorabilije iz Hitlerova i Staljinova režima - rekao je.