Povijesni trenutak za čovječanstvo: nakon više od pet godina priprema i pregovoranja u Parizu je naposljetku donesen globalni klimatski sporazum. Ovo je prvi put da su se sve zemlje svijeta, i bogate i siromašne, ujedinile u zajedničkoj borbi protiv globalnog zagrijavanja.
- Okupili smo se oko čvrstog sporazuma koji je potreban svijetu - poručio je iz Bijele kuće američki predsjednik Barack Obama netom nakon što je u subotu navečer francuski ministar vanjskih poslova Laurent Fabius objavio svijetu da je na maratonskoj Klimatskoj konferenciji u Parizu postignut dogovor. Svoje zadovoljstvo nisu skrivali ni ostali svjetski lideri, uključujući i njemačku kancelarku Angelu Merkel, britanskog premijera Davida Camerona, kineskog predsjednika Xi Jinpinga i drugih.
Tijekom gotovo dva tjedna pregovora u Parizu predstavnici 195 zemalja svijeta dogovorili su da će poduzeti mjere kako bi razina porasta globalne temperature do kraja 21. stoljeća zadržala ispod dva Celzijeva stupnja. Naime, zagrijavanje od dva stupnja smatra se “prozorom tolerancije” na koje bi se čovječanstvo do kraja stoljeća moglo prilagoditi. No, mimo svih očekivanja u Parizu je postignut dogovor kako bi trebalo težiti porastu od 1,5 Celzijevih stupnjeva.
- Imao sam informacije da će do sporazuma doći, no ovo je mnogo optimističnije nego što sam se nadao. Konferencija je bila odlično pripremljena te treba svakako odati priznanje francuskoj diplomaciji koja je kao domaćin skupa odigrala ključnu ulogu - komentirao je prof. Neven Duić sa zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje (FSB) koji se bavi obnovljivim izvorima energije. Duić smatra da je do sporazuma došlo jer su to željeli svi glavni akteri, pri čemu je od presudne važnosti bio dogovor američkog predsjednika Baracka Obame s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom. Naime, Kina je već devetu godinu najveći svjetski emiter ugljičnog dioksida, ali je SAD i dalje vodeći emiter po glavi stanovnika.
- Nisam još proučio konačnu verziju sporazuma koji je pisan vrlo teškim pravničkim rječnikom. U svakom slučaju, optimistično je da je sporazum donesen iako nije jasno definirano koliko svaka zemlja mora smanjiti emisiju da bi se porast zadržao do razine od dva Celzijeva stupnja do kraja stoljeća - rekao je klimatolog prof. Mirko Orlić s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (PMF) u Zagrebu i jedan od recenzenata 5. klimatskog izvještaja Međuvladina panela za klimatske promjene (IPCC). Prema tom izvještaju, objavljenom 2013. godine, 95 posto je vjerojatno da su klimatske promjene na Zemlji prouzročene ljudskom aktivnošću, zbog čega je u posljednjih 100 godina globalna temperatura porasla za 0,8 Celzijevih stupnjeva. Nadalje, taj izvještaj predviđa rast globalne temperature između 1,5 i 4,5 Celzijeva stupnja do kraja stoljeća. U istom razdoblju globalna razina mora mogla bi narasti između 29 i 82 centimetra.
- Porast od 4,5 stupnjeva bi bio ako ne bismo poduzeli nikakve mjere za smanjenje emisija. No, globalna svijest se mijenja pa tako prvi put 2014. godine nismo imali porast razine emisije ugljičnog dioksida - rekao je Mirko Orlić.
Novi globalni sporazum trebao bi na snagu stupiti 2020. godine, no zasad nije jasno hoće li ga trebati ratificirati u parlamentima svake od 195 država koje su ga usvojile u Parizu. Prema nekim tumačenjima, nastojalo se izbjeći ratifikacije kako se ne bi dogodila situacija kao s Protokolom iz Kyota. Naime, taj sporazum koji je industrijski razvijene zemlje obvezivao na smanjenje emisije donesen je još 1997. godine, a na snagu je stupio 2005. godine, pri čemu se iz njega povukla Amerika, što je jako oslabilo njegovo provođenje.
- Danas je situacija bitno povoljnija nego kad je donesen Protokol iz Kyota. Ne samo da postoji globalna svijest o klimatskim promjenama, nego postoje i tehnologije koje omogućavaju da odustanemo od fosilnih goriva. Naravno, lobiji koji stoje iza uporabe fosilnih goriva i dalje su moćni, posebice u Americi. No, donošenjem globalnog sporazuma u Parizu idemo u dobrom smjeru - rekao je Neven Duić, koji smatra da je dobro što novi klimatski sporazum svakoj zemlji pruža mogućnost da sama odredi okvire smanjenja emisije.
Što se tiče Hrvatske, naša zemlja je pri začelju EU u emisiji ugljičnog dioksida po glavi stanovnika. Kao članica EU, koji je svjetski lider u borbi protiv klimatskih promjena, i Hrvatska će do 2030. godine morati smanjiti emisiju stakleničkih plinova za 40 posto u odnosu na 1990. godinu.
Kratki vodič za Klimatski sporazum donesen u Parizu:
1. Prvi globalni sporazum o smanjenju emisije koji uključuje i razvijene i nerazvijene zemlje. Protokol iz Kyota bio je ograničen samo na industrijske zemlje (uključujući i Hrvatsku).
2. Cilj sporazuma je zadržati rast temperature ispod dva Celzijeva stupnja do kraja 21. stoljeća. No, u Parizu se otišlo i korak dalje jer su se predstavnici 195 zemalja složili da bi trebalo težiti porastu od 1,5 Celzijevih stupnjeva, na čemu inzistiraju otočne države ugrožene rastom razine mora.
3. Sporazum stupa na snagu 2020. godine i obvezuje svaku zemlju da smanji emisiju stakleničkih plinova. Svakih pet godina analizirat će se koliko je svaka zemlja smanjila emisije.
4. Bogate zemlje obvezale su se na “klimatsko financiranje” čij je cilj pomoći siromašnim zemljama u prilagodbi na klimatske promjene te u transferu tehnologija. U idućih pet godina razvijene zemlje svake godine moraju osigurati 100 milijardi dolara pomoći siromašnim zemljama koje su i najugroženije globalnim zagrijavanjem.
5. Hrvatska ima malu razinu emisije po glavi stanovnika, ali je vrlo ranjiva na klimatske promjene. Kao članica EU, do 2030. godine smanjit će emisiju ugljičnog dioksida za 40 posto u odnosu na 1990. godinu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....